Razlika između inačica stranice »Električni signal«

Obrisano 17 bajtova ,  prije 6 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (Bot: zamjena Conversion_AD_DA.gif s Conversion_AD_DA.png)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
 
'''Električnim signalom''' možemo smatrati svaki oblik električnog [[napon|napona]]a ili [[električna struja|struje]] koji sadrži neku [[informacija|informaciju]]. Kako je električni napon daleko lakše izmjeriti odgovarajućim mjernim instrumentom ili promatrati putem [[osciloskop|osciloskopa]]a u odnosu na električnu struju, pod pojmom električnog signala zato prvenstveno podrazumijevamo električni napon.
 
==Informacija sadržana u istosmjernom naponu==
Istosmjerni električni napon može sadržavati samo informaciju 1 (ima napona) i 0 (nema napona) temeljem koje možemo, na primjer, dati naredbu nekom uređaju da se uključi (1) ili isključi (0).
 
==Informacija sadržana u izmjeničnom naponu==
 
===Telefon===
Zamisao prenošenja govora na daljinu potječe još iz polovice XIX stoljeća, a kroz naredna desetljeća učinjene su brojne inovacije u namjeri da telefon bude pouzdaniji i kvalitetniji. U radu telefona koristi se istosmjerna električna struja gdje ugljeni [[ mikrofon]] pod djelovanjem tlaka zvučnih valova govora u ritmu frekvencije govora mijenja svoj [[električni otpor]] i na taj način amplitudno „modulira“ istosmjernu struju. Na prijemnoj strani izmjenična komponenta istosmjerne struju uzrokuje titranje membrane u slušalici i električni signal se pretvara ponovno u zvučni. Informacija je sadržana u amplitudi i u frekvencijskom spektru električnog signala.
 
===Radiotelegrafija===
Temelji [[radiotelegrafija|radiotelegrafije]] postavljeni su krajem XIX stoljeća te je radiotelegrafija kao sredstvo prijenosa informacija uvedena već prvih godina XX stoljeća. Električni signali [[radio valovi|dugovalnog]], kasnije i kraćih valnih područja [[amplitudna modulacija|amplitudno]] su se modulirali jednom zvučnom frekvencijom i putem [[odašiljač|odašiljača]]a i [[antena|antene]] slali i na relativno velike udaljenosti gdje su se primali pomoću odgovarajuće antene i prijamnika. Visoka frekvencija je nosilac informacije, gdje se nakon demodulacije informacija pojavljivala u obliku dogovorenih znakova Morseovog koda. Kratko trajanje tona je u tom smislu označavalo točku, a vremenski duže trajanje crtu, gdje je su određene kombinacije točaka i crta označavale pojedina slova abecede ili brojeve. Na taj je način, na primjer slijed od tri točke, tri crte i ponovno tri točke ('''… - - - …''') označavao SOS međunarodni poziv u pomoć koji su tradicionalno slali brodovi u slučaju opasnosti.
 
===Radio===
 
===Ostali oblici električnog signala===
Premda se pod pojmom električnog signala najčešće podrazumijevaju u svakodnevnom životu prisutni signali radija, televizije ili [[mobitel|mobitela]]a, električni signali su u prikladnom obliku prisutni u brojnim uređajima namijenjeni kontroli proizvodnje, upravljanju, navođenju, signalizaciji, komunikacijama, u računalima te i u brojnim drugim uređajima i primjenama.
 
==Frekvencijsko područje električnog signala==
[[Datoteka:Conversion_AD_DA.png|300px|thumb|Princip AD i DA konverzije električnog signala]]
Frekvencijski tonski spektar razumljivog govora zauzima frekvencijsko područje od kojih 400 do 3.000  Hz Hz, što je svojevremeno otprilike i bio standard za telefonske veze i uređaje. Razvojem elektronike i pratećih uređaja postavljani su sve kvalitetniji standardi i za reprodukciju govora i glazbe te danas smatramo da prijenosni frekvencijski spektar elektroakustičkih uređaja za reprodukciju tonskog frekvencijskog područja treba težiti rasponu frekvencija od 20  Hz pa sve do 20 kH, premda valja napomenuti da ljudsko uho ipak ima nešto uže čujno područje.
Frekvencijsko područje električnog signala može se prostirati i ispod 20  Hz, kada govorimo o [[infrazvuk|infrazvučnom]] području ili iznad 20  kHz kada govorimo električnom signalu [[ultrazvuk|ultrazvučnog]] područja. Područje električnih signala ultrazvučne frekvencije prekriva se iznad neke granice s područjem električnih signala područja najnižih radio frekvencija (valno područje ekstremno velikih valnih duljina). Povišenjem frekvencije električnog signala ulazimo u brojna frekvencijska područja rada srednjevalnih i kratkovalnih odašiljača i stanica, brojnih programa televizije, te područje frekvencija koji se koriste za vojsku i policiju, mobilne uređaje i satelitske komunikacije, radare, i td.
 
==Analogni i digitalni oblik električnog signala==
Pod pojmom analognog električnog signala podrazumijevamo, pojednostavljeno rečeno, takav električni signal koji je u svakom trenutku vremena prisutan u sustavu (Slika desno: fig.1). Prilikom konverzije analognog signala u [[digitalizacija|digitalni]] (fig.2) određenom frekvencijom uzimaju se uzorci analognog električnog signala i izražavaju u digitalnom obliku, gdje na primjer slijed od 10 binarnih znamenki označava 1024 mogućih različitih analognih razina – unoseći prilikom konverzije digitalnog signala u analogni (fig.3) pogrešku manju od 0,1%. Digitalni sustavi su znatno manje ili skoro uopće nisu osjetljivi na neke oblike smetnji te imaju i niz drugih prednosti što je uvjetovalo brz razvoj digitalizacije procesa snimanja i reprodukcije [[zvuk|zvuka]]a te sveopću primjenu.
 
==Literatura==
*Kerr R.B. “Electrical Network Science”, Prentice-Hall Inc., 1977.
*Weinberg L. “Network Analysis and Synthesis”, McGraw-Hill Book Company, 1962.
*Huurdeman, Anton A. (2003), The Worldwide History of Telecommunications, IEEE Press and J. Wiley & Sons, 2003. {{ISBN |0-471-20505-2}}.
*Albert Abramson, The History of Television, 1942 to 2000, Jefferson, NC, and London, McFarland, 2003, {{ISBN |0786412208}}.
 
 
[[Kategorija:Elektronika]]
19.624

uređivanja