Ethelbert Kentski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 25:
[[Datoteka:English_kingdoms_600_-_2.png|mini|desno|300px|Britanija u vrijeme kad je Ethelbert došao na prijestolje.]]
 
Bio je sin kralja [[Eormenrik Kentski|Eormenrika]] i nepoznate majke. Prema [[Anglosaska kronika|Anglosaskoj kronici]] rodio se [[552.]] godine.<ref name=asc552>[[Anglosaska kronika]] prema 552.</ref> Suvremeni povjesničari su nadnevak kad se rodio pomakli u 560. godinu..<ref name=enc501>Simon Keynes: ''Kings of Kent''. U: Lapidge et al (Hrsg.): ''The Blackwell Encyclopaedia of Anglo-Saxon England''. Wiley-Blackwell, Oxford u.a. 2001., {{ISBN |978-0-6312-2492-1}}, str. 501–502.</ref>
 
Preko sestre Durch seine [[Rikola Kentska|Rikole]] koja se je bila udala za [[Kraljevina Essex|esekskog]] kralja [[Sledda Aescvvining|Sleddu Aescvvininga]], bio je povezan s tim britanskim anglosaskim kraljevstvom.<ref name=nic85>Nicholas J. Higham: ''The convert kings: power and religious affiliation in early Anglo-Saxon England'', Manchester University Press, 1997., {{ISBN |978-0719048289}}, str. 85.–86.</ref> Oženio je kršćansku franačku kraljevnu iz dinastije [[Merovinzi|Merovinga]] [[Berta Kentska|sv. Berte]], kćeri merovinškog kralja [[Haribert]]a<ref name = "DNB">[http://www.oxforddnb.com/view/article/8375?docPos=1 S. E. Kelly, ''Eadbald'', Oxford Online Dictionary of National Biography, 2004]</ref>. [[sv. Grgur iz Toursa]] je zabilježio za Ethelberta da je ''filius regis'' („kraljev sin“),<ref>[[sv. Grgur iz Toursa]]: ''[[Historia Francorum]]'' (''Povijest Franaka'') 9,26</ref> odakle su povjesničari zaključili, da mu je otac Eormenrik onda još bio živ.
 
Sa Bertom je imao sina [[Eadbald Kentski|Eadbalda]] i kćer [[Ethelburga Kentska|Ethelburgu]]. Budući da je supruga Berta utjecala na nj [[pokrštenje|pokrsti]] i ostavi [[anglo-sasko poganstvo|anglo-saskog poganstva]], bio je prvim anglosaskim vladarem koji je prešao na kršćanstvo. Smatra se da je Bertin utjecaj doveo do odluke pape [[Grgur I.|Grgura I.]] kojom je poslao [[Augustin Canterburyjski|Augustina Canterburyjskog]] u [[misionar|misiju]] iz Rima. Augustin se je iskrcao na otoku [[Thanet]]u, najistočnijoj točci Kenta. Nakon toga se je Ethelbert pokrstio, gradilo se crkve te se je kršćanstvo u većem stupnju širilo kraljevstvom. Ethelbert je dao crkvi novo zemljište u [[Canterbury]]ju, koje je poslije postalo poznato kao [[Opatija sv. Augustina u Canterburyju|opatija sv. Augustina]].
Redak 43:
: Primarna literatura.
 
*[[Beda Časni]] (1991.) [[Historia ecclesiastica gentis Anglorum|Ecclesiastical History of the English People]]. Na engleski preveo Leo Sherley-Price, revidirao R.E. Latham, ur. D.H. Farmer. London: Penguin. {{ISBN |0-14-044565-X}}.
*{{Cite book |last= Swanton|first= Michael|title= The Anglo-Saxon Chronicle|year= 1996.| location=New York|publisher= Routledge|isbn=0-415-92129-5}}
*Law-code of Æthelberht, ur. i prev. F. Liebermann, ''Die Gesetze der Angelsachsen''. 3 sv. Halle, 1898-1916: 3-8 (sv. 1); ur. i prev. L. Oliver, ''The Beginnings of English Law''. Toronto Medieval Texts and Translations. Toronto, 2002.