Ivan Gazulić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak datuma
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
'''Ivan Gazulić''',<ref name="Malinar80">(tal.) [http://hrcak.srce.hr/file/192242 SRAZ LVIII, 2013.] Smiljka Malinar: ''Tideo Acciarini, un magister scholarum d’Oltreadriatico nella Dalmazia umanistica'', str. 80</ref> ''Ivan Gazul'',<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/22885/ Proleksis enciklopedija LZMK] ''Gazulli (Gazulić), Gjin (Ivan, Joannes)'' Ažurirano: 20. veljače 2014. (pristupljeno 9. lipnja 2016.)</ref> lat. ''Johannes Gazulus''<ref name="Malinar69">(tal.) [http://hrcak.srce.hr/file/192242 SRAZ LVIII, 2013.] Smiljka Malinar: ''Tideo Acciarini, un magister scholarum d’Oltreadriatico nella Dalmazia umanistica'', str. 69</ref>, alb. ''Gjin Gazulli''.<ref name="proleksis"/>, ''Gjon Gazulli'' (oko [[1400.]] - [[Dubrovnik]], [[19. veljače]] [[1465.]]),<ref name="proleksis"/> hrvatski [[astronom]] i [[diplomat]] iz [[Dubrovnik|Dubrovnika]]a.<ref name="Malinar69"/> Redovnik [[dominikanci|dominikanac]] [[Albanci u Hrvatskoj|albanskog]] podrijetla.<ref name="proleksis"/> Bavio se i [[astrologija|astrologijom]].<ref name="proleksis"/> Humanist važan kao [[matematika|matematičar]].<ref name="Bazala"/>
 
== Životopis ==
Završio je školu u [[Skadar|Skadru]] {{nedostaje izvor}} i Dubrovniku gdje je stupio u dominikanski red.<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/hrvatska/stjepan-tot-nije-clan-hns-a-710738 Večernji list] 19. veljače. Pješčani sat, 19. veljače 2002. (pristupljeno 9. lipnja 2016.)</ref> U dubrovačkom je [[Dominikanski samostan i crkva u Dubrovniku|dominikanskom samostanu]] živio i radio.<ref name="Bazala">[http://hrcak.srce.hr/file/133715 Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Vol.3. No.5-6. prosinca 1977..] Vladimir Bazala: ''Nekoliko hrvatskih prirodoslovaca - filozofa'', s. 182-183 (pristupljeno 9. lipnja 2016.)</ref> Djelovao diljem Europe. Kao intelektualac skupljao je knjige još za studija u [[Sveučilište u Padovi|Padovi]]<ref name="Malinar69"/> gdje je doktorirao 1430. godine<ref name="proleksis"/> filozofiju.<ref name="Večernji list"/> Svoje je knjige oporukom ostavio u [[Dubrovačka katedrala|dubrovačkoj katedrali]] uz uvjet da se zbirku ne smije dijeliti nego mora ostati cjelovita i dostupna svima. Tako je postao osnivač dubrovačke [[javna knjižnica|javne knjižnice]],<ref name="Sugar">(engl.) [https://books.google.hr/books?id=EUTbAwAAQBAJ&pg=PA180&lpg=PA180 Google Knjige] Peter F. Sugar: ''Southeastern Europe Under Ottoman Rule, 1354-1804. A History of East Central Europe. Volume V'', Univ. of Washington Press, Seattle and London, 1977., 3. izdanje 1996., s. 180, {{ISBN |0-295-96033-7}}</ref> što mu je bila namjera. Zbirka sadrži gramatička, retorička, poetska (''diversa volumina librorum spectantia ad facultatem grammaticalem, rhetoricam et poeticam''), teološka i djela o kanonskom pravu.<ref name="Malinar76">(tal.) [http://hrcak.srce.hr/file/192242 SRAZ LVIII, 2013.] Smiljka Malinar: ''Tideo Acciarini, un magister scholarum d’Oltreadriatico nella Dalmazia umanistica'', str. 76</ref>
 
Glas uglednog astrologa doveo je 1459. do poziva hrvatsko-ugarskog kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]] Ivanu Gazulu za mjesto dvorskog astrologa, što Gazul nije prihvatio. Gazul je tvorac metode kojom je podijeljeno nebo na [[nebeska kuća|nebeske kuće]]. Metoda se naziva Gazulli-Campanova metoda,<ref name="proleksis"/> a Gazulov udio u toj metodi je računska razrada Campanusovog postupka podjele neba na te kuće, vrlo bitni dio [[horoskop|horoskopa]]a.<ref name="Večernji list"/> Bila je poznata u dva velika europska grada. Utjecala je na jedan jednostavniji postupak određivanja nebeskih kuća, tzv. Regiomontanusov postupak.<ref name="proleksis"/>
 
Službovao kao diplomat Dubrovačke Republike. Posrednik u bitnim i osjetljivim diplomatskim poslovima za cara [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda]] u talijanskim krajevima, zatim u Tarantu na kneževskom dvoru, kod slavonskog bana [[Matko Talovac|Matka Talovca]] te kod papa u Rimu, pape [[Eugen IV.|Eugena IV.]] i [[Nikola V.|Nikole V.]].<ref name="Večernji list"/>
Tijekom 1432. godine posjetio je dvor kralja [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškoga]] kao izaslanik albanskih pobunjenika tražeći pomoć u borbi protiv [[Otomansko Carstvo|Osmanskoga Carstva]]. Od 1433. je radio kao profesor u Padovi, a kao diplomat zastupao interese [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]], [[Skenderbeg]]a, koji je vladao jednom kneževinom na teritoriju, koji danas pripada [[Albanija|Albaniji]]. Zastupao interese [[Lješka liga|Lješke lige]].<ref name="Frashëri">Frashëri, Kristo (2002), Gjergj Kastrioti Skënderbeu: jeta dhe vepra, 1405–1468 (in Albanian), Botimet Toena, {{ISBN |99927-1-627-4}}, s. 170</ref> Njegov brat [[Pavao Gazulić]] (Pal Gazulli) također je bio diplomat u službi kod Skenderbega i Lješke lige.<ref name="Frashëri"/> Dokumenti spominju i drugog Ivanovog brata, [[Andrija Gazulić|Andriju]] (Andrea Gazulli) kao prominentnog.
 
Utjecajan astronom. [[Jan Panonij]] (Ivan Česmički, Jan Panonac) molio je Ivana u pismu da mu pošalje neke astronomske sprave ("Ptolomejeve prstene"), što kazuje da ih nije bilo lako nabaviti u Ugarskoj, niti ih je tko znao ondje napraviti.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/142834 RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 44, 2012] Tomislav Matić: ''Renesansa u državi Matijaša Korvina u suvremenoj historiografiji'', str. 238 (pristupljeno 9. lipnja 2016.)</ref> Autor više astronomskih rasprava. Služio se astronomskim naspravama koje je sam izradio ili naručio kod dubrovačkih majstora. Poznato Gazulićevo astronomsko djelo je ''De astrolabii utilitatibus'' (O koristi [[astrolab|astrolaba]]a).<ref name="Bazala"/>
 
Kao matematičar bio u kontaktu s velikim brojem svjetskih znanstvenika, posebice onodobnih matematičara i astronoma. Polemizirao je s matematičarem i liječnikom [[Johannes Müller Königsberger|Johannesom Müllerom Königsbergerom]] ([[Regiomontanus]], 1436.-1476.). Regiomontanus ga stavlja u isti red s filozofom, teologom i prirodoslovcem, kardinalom Nikolom iz Cuesa. Gazulić je svoja djela slao učenim ljudima koji su bili u krugu kralja Matije Korvina, gdje su Hrvati bili najvažnije ljudstvo, poput velikovaradinskog biskupa i mađarskog primasa [[Ivan Vitez od Sredne|Ivana Viteza od Sredne]] te rečenog Ivana Česmičkog, pečuškog biskupa i hrvatskog bana, inače Vitezovog nećaka. <ref name="Bazala"/> Počevši od 1433. godine bio je profesor matematike i astronomije na Sveučilištu u Padovi.<ref name="Frashëri"/>
 
Poznati hrvatski knjižničar [[Šime Jurić]] uvrstio ga je u svoju zbirku zaboravljenih [[hrvatski latinizam|hrvatskih latinista]] (uz njega su uvršteni [[Dobrić Dobrićević]], [[Matija Vlačić Ilirik]], [[Franjo Niger]], [[Frane Petrić]], [[Šimun Hvaranin]]).<ref>[http://www.matica.hr/knjige/376/ Matica hrvatska] Šime Jurić: ''Iz muzeja hrvatske knjige. Izbor književnih i kulturno-povijesnih rasprava, bibliografskih i bibliotekarskih članaka i prikaza knjiga'' (pristupljeno 9. lipnja 2016.)</ref>
Redak 20:
* Jurić, Šime, 1962, “Prilozi biografiji Ivana Gazulića”, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 8-9<ref name="Malinar80"/>
* Tadić, Jorjo, 1964, “Johannes Gazulus, dubrovački humanista XV veka”, Zbornik Filozofskog faulteta u Beogradu, 8/II<ref name="Malinar82">(tal.) [http://hrcak.srce.hr/file/192242 SRAZ LVIII, 2013.] Smiljka Malinar: ''Tideo Acciarini, un magister scholarum d’Oltreadriatico nella Dalmazia umanistica'', str. 82</ref>
* Dadić, Žarko, 2015. "Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata : (s osobitim obzirom na egzaktne znanosti) ", Zagreb : Izvori, 2015., {{ISBN |978-953-203-422-6}}
 
== Izvori ==