Glavonošci: razlika između inačica

Glavonošci imaju tijelo građeno od trupa (s utrobnom vrećicom), glave s priraslim [[tentakula]]ma i s trbušne strane smještenim vrećastim plaštom. Pri tome, podjela tijela ne odgovara orijentiranju pri kretanju. Šupljina unutar plašta završava u obliku cijevi (nazvanom hiponom ili lijevak) izvan tijela. U plaštenoj šupljini imaju najčešće dvije (kod ''Nautiloidea'' četiri) [[škrge]]. Na tome se zasniva jedna od mogućih podjela glavonožaca, na dvoškržnjake i četvoroškržnjake. Usta su okružena rastezljivim tentakulama s prijanjalkama kojih mogu imati osam (Octopoda, [[osmerokračnjaci]]) deset (Decapoda, [[desetokračnjaci]]) ili neodređen broj ([[indijska lađica]] ih ima 40). Tentakule s unutrašnje strane imaju prijanjalke i dijelom sudjeluju i u kretanju, ali prije svega ih životinje koriste za hvatanje lovine. Danas živuće vrste imaju "[[kljun]]" koji je oblikom sličan [[papige|papagajskom]] s gornjom i donjom čeljusti, i ''trenicu'' ([[radula]]), zupčastu pločicu za hvatanje i usitnjavanje hrane<ref>Glavonošci, puževi i školjke Jadrana, Neven Milišić, Marjan tisak d. o. o., {{ISBN |978-953-214-413-0}}</ref>.

Prvotne vrste, kao što su [[nautiloidi]] i izumrli [[amoniti]], još imaju odnosno imali su vanjske ljušture od [[aragonit]]a, jednog od oblika [[karbonat]]a koje su im [[vanjski kostur]]. Ta ljuštura je s unutrašnje strane (npr. [[indijska lađica]]) presvučena [[sedef]]om, što ih čini vrlo lijepim i privlači kolekcionare. Ljušture su podijeljene na nastanjeni dio, i dio s komoricama ispunjenim [[plin]]om koji omogućuje životinji da ostane na željenoj dubini vodenog stupca. [[Recentna vrsta|Današnje vrste]] ne mogu koristiti ljušturu za uzgon prema gore ili dolje u vodenom stupcu, jer zbog krutosti ljušture mogu usisati odnosno istisnuti iz nje samo oko 5 grama vode. Usmjeravaju kretanje samo potiskom mlaza, i to sporo. U novije vrijeme u znanstvenoj zajednici se razmatra mogućnost da su neke izumrle skupine ipak možda mogle kontrolirati uzgon unutar vodenog stupca promjenom zapremine plina i vode u komoricama. No, unutrašnja struktura ljuštura nautiloida i amonita se značajno razlikuju. Glavonožac koji je zanimljiv po tankoj kućici koju stvara ženka je [[Jedrilac]] (''[[jedrilac|Argonauta argo]]'')<ref>Alegro, Antun, Krajačić, Mladen, Lucić, Andreja, ''Život 2: udžbenik biologije u drugom razredu gimnazije'', Školska knjiga, Zagreb, 2014., {{ISBN |978-953-0-22029-4}}, str. 106.</ref>

I osjetila su im vrlo dobro razvijena. Osim nautiloida, svi imaju u [[koža|koži]] [[stanica|stanice]] koje im omogućuju promjenu boja ([[kromatofori]]) što koriste za sporazumijevanje i za prikrivanje. Vid im je također vrlo dobar. Provedeni pokusi su pokazali, da [[obična hobotnica]] razlikuje širinu, veličinu, oblik i orijentaciju (okomitu ili vodoravnu) objekta. Također, oči su im osjetljive i na [[polarizacija|polarizaciju]] svjetla. No, uzimajući u obzir činjenicu da mijenjaju boju, iznenađuje pretpostavka da glavonošci uglavnom [[daltonizam|ne razlikuju boje]]<ref name="Messenger-17">{{cite book | last = Messenger | first = John B. | coauthors = Roger T. Hanlon | title = Cephalopod Behaviour | publisher = Cambridge University Press | date = 1998 | location = Cambridge | pages = 17-21 | id = {{ISBN |0-521-64583-2}}}} {{jezikk|en}}</ref>. Kad se prikrivaju, mijenjaju oblik prilagođavajući ga okolišu koji vide, no za prilagođavanje boje tijela, smatra se da im pomažu stanice koje reflektiraju svjetlo iz okoline <ref>Hanlon and Messenger, 68.</ref>. Dokaz da vide boju nađen je samo kod vrste [[Watasenia scintillans]]<ref name="Messenger-17"/>.