Globalizacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 77.29.229.111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kraljnnm
Oznaka: brzo uklanjanje
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
'''Globalizacija''' je proces kojim se u današnjem [[svijet]]u postupno ukidaju ograničenja protoka roba, usluga, ljudi i ideja među različitim državama i dijelovima svijeta, odnosno ideologija koja za cilj ima njegovo opravdanje.
 
== Povijest ==
Ako se fokusira samo na ekonomski aspekt, postoje različita tumačenja kad je globalizacija počela. Neki je datiraju u 16. stoljeće, u početak kolonijalizma, dok drugi to čine u doba stvaranja međunarodnih koncerna. Za neke pak proces globalizacije počinje s ukidanjem čvrstih deviznih tečajeva i s raspadom Istočnog bloka.<ref name="Veselica, 2007, Prolegomena">Veselica, 2007, Prolegomena</ref> Ukupno govoreći, globalizacija svoje korijene ima u režimu slobodne [[Trgovina|trgovine]] čiji je glavni zagovornik bio [[Britansko Carstvo]] u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], i koji je nestao za vrijeme [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] i uvođenjem [[protekcionizam|protekcionizma]] među ratom osiromašenim velikim silama.
 
Iako su pokušaji globalizacije započeli još nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], taj proces se intenzivirao tek sa završetkom [[hladni rat|hladnog rata]] i uspostavljanjem [[SAD]] kao jedine globalne sile. U njoj je kao dominantna ideologija vladao ekonomski liberalizam te je agresivno promovirana globalizacija kao rješenje većine problema u suvremenom svijetu.
 
Zagovornici globalizacije tvrde kako bi ukidanje carina i drugih ograničenja dovelo do jačanja tržišne utakmice, odnosno pojave kvalitetnijih roba i usluga. Također se navodi kako bi intenziviranje kontakta među ljudima i državama u svijetu smanjila mogućnost velikih sukoba.
 
S vremenom, a pogotovo nakon dolaska [[George W. Bush|Georgea W. Busha]] na vlast u [[SAD]], razvio se [[Antiglobalizacija|antiglobalizacijski]] pokret kao reakcija na globalizaciju. Antiglobalisti drže kako će globalizacija u svom neograničenom obliku cementirati nejednakost u svijetu, učiniti siromašne države ovisnim o bogatima i spriječiti ih da razviju vlastite ekonomije, odnosno da će svijet staviti pod kontrolu multinacionalnih korporacija motiviranih profitom umjesto brigom za dobrobit čovječanstva.
Redak 12:
==Cilj zagovornika globalizacije==
 
Cilj svih globalizatora je stvoriti jedinstvenu svjetsku vlast, s tim što su [[kolektivizam|kolektivističke]] ideologije kao [[boljševizam]], [[fašizam]] i [[nacionalsocijalizam]] to željeli stvoriti silom, dok [[liberalizam]] to nastoji provesti djelovanjem [[ekonomski zakoni|ekonomskih zakona]] i slobodnog [[tržište|tržišnog]] liberalizma. Ako se zanemare različite ideološke maske raznih globalizatora kojima su privlačili sljedbenike, globalizacija je težnja za stjecanjem političkog, vojnog, obavještajnog, novčarskog, proizvodnog, medijskog ili trgovačkog [[monopol|monopola]]a na svjetskom nivou. Globalizacija pokreće niz društvenih i političkih pitanja, upliće se u programiranje nacionalnih ekonomija, pozicionira ih u svjetskom gospodarstvu, ima snažan utjecaj na funkcioniranje socijalnih pitanja. Ukratko, "globalizacija zapravo znači denacionalizaciju" - ona otvara pitanja postojanja nacionalne države, suvereniteta, stvaranja novih transnacionalnih državnosti i identiteta.<ref>Milardović, 2004, str. 166</ref>
 
==Neoliberalni globalizam==
 
Liberalni individualizam izrastao na pozitivnim stavovima ekonomskog liberalizma, temelji se na zagovaranju potpune slobode pojedinca, slobodnom tržištu s jednakim šansama za sve, te indiferentnosti prema [[obitelj]]i, [[nacija|naciji]] i [[vjera|vjeri]]. [[Liberalizam]] je uspio stvoriti na nivou pojedinih [[nacionalna država|nacionalnih država]] vrlo snažna gospodarstva, ali je na svjetskom nivou imao daleko manje uspjeha. Zbog toga je u gospodarski najrazvijenijim državama, nakon propasti [[komunizam|komunizma]] razvijena ideologija neoliberalizma koja javno zagovara potpuno slobodnu tržišnu konkurenciju na svjetskom nivou, ali je stvarno nastoje nametnuti samo slabijim državama, dok se sami služe prikrivenim [[protekcionizam|protekcionizmom]], raznim oblicima [[financijska agresija|financijske agresije]] i [[valutni rat|valutnih ratova]], namjernim izazivanjem [[privredne krize|privrednih kriza]], a kada im je neophodno nije im strano ni izvođenje [[provokacija]], radi izazivanja [[rat|oružanih sukoba]].
Redak 20:
==Metode globalizacije==
Globalizacija ima različite dimenzije poput komunikacijsko-tehničke, militantne, tehnološke, ekonomske, kulturne, građansko-društvene i radno-organizacijske. U svima njima zajednička je namjera sudionika tih strukura da slome jedinstvo nacionalne države i nacionalnog društva.<ref> name="Veselica, 2007, Prolegomena<"/ref>
Kao najlukavija ideologija za stjecanje svjetske vlasti liberali su najduže opstali zahvaljujući tome što su njihovi javni ciljevi pozitivni i sukladni pozitivnoj [[mehanizam tržišne selekcije|tržišnoj selekciji]] prema sposobnostima, iako im je tajno djelovanje često potpuno suprotno, usmjereno izigravanju slobodne tržišne konkurencije i održavanju vlasti u rukama uske [[elita|elite]]. Običaj modernih globalista je javno zagovarati jedno, a na tajnim sastancima raznih elitnih «klubova» koji uključuju državne funkcionare , [[poduzetnik|poduzetnike]]e, [[znanost|znanstvenike]], [[bankarstvo|bankare]], [[novinar|novinare]]e i ostale «uglednike», donositi suprotne dogovore o tom kome [[tajna služba|obavještajne službe]] trebaju dostavljati povjerljive podatke o potezima konkurencije, kome treba krasti takve podatke; kome treba pomoći, a kome uskratiti pomoć; koga državne inspekcijske službe trebaju zaobilaziti, a koga pojačano nadzirati; koje [[znanstveni projekt|znanstvene projekte]] treba financirati, a koje kočiti; koga treba financirati, a koga ne; u kojim medijima se treba oglašavati, a u kojima ne; koga preko medija treba napadati, a koga hvaliti. Sve to suprotno je načelima slobodne tržišne konkurencije i predstavlja poništenje [[mehanizam tržišne selekcije|tržišnog mehanizma selekcije]] prema sposobnosti.
==Uspjesi globalizma==
 
Stvaranje svjetske financijske piramide moći je početkom 21. stoljeća prošireno na veći dio svijeta. Visokopozicionirani političari nastavljaju vladati sukladno prevladavajućim koncepcijama te ustraju u vjerovanju u univerzalnost sustava koji se predstavlja liberalnim/neoliberalnim. Većina njih, bez obzira je li lijeva ili desna opcija, primjenjuje i nudi iste recepte: deregulaciju, podređivanje tržišnim zakonima, prekomjerni produktivizam, denacionalizaciju.
Uspostavljeno je stanje u kojem su najutjecajniji veliki [[dioničar|dioničari]]i najvećih svjetskih kompanija, a najveći dioničari u ovoj svjetskoj financijskoj piramidi ponekad nastoje uskladiti svoje interese na svjetskom nivou, ali se ponekad znaju i sukobiti, što se može primijetiti kroz valutne ratove između SAD-a, Kine, Rusije i Eurozone. Kako bi sve angloameričke, formalno samostalne banke i multinacionalne [[korporacije]] djelovale usklađeno razrađeni su detaljni [[strateško planiranje|strateški planovi]] borbe protiv konkurencije, a pojedini zadaci iz tih planova preneseni su na specijalizirane međunarodne organizacije kao što su [[MMF]], [[svjetska banka|WB]] , [[WTO]] i slične. Strateški cilj ove interesne skupine sastavljene od nekoliko stotina financijskih, trgovačkih i proizvođačkih obitelji je zadržati postojeće pozicije, spriječiti razvoj konkurenata, te po mogućnosti proširiti svoje pozicije.
 
==Perspektive antiglobalizma==
 
Antiglobalističke su manifestacije sve češće. S jedne strane javljaju se protivljenja liberalnom kapitalizmu, tržišnim snagama, a s druge strane javlja se žaljenje za tzv. "Fordističkim modelom", to jest, 30 slavnih godina države blagostanja od 1945. do 1975. Antiglobalističke tendencije pojavljuju se zbog negativnog utjecaja koji globalizacija ima na zaposlenost, socijalnu koheziju, izraziti anti-nacionalizam, uništavanje koncepta države-nacije itd.
Antiglobalistički pokreti mogu uspjeti u svojim nastojanjima protiv negativnih efekata globalizacije samo povratkom na stvarni ekonomski liberalizam, bez zakulisnih obavještajnih igara, bez prikrivene [[monopol|monopolizacije]]izacije i ograničavanjem svih oblika [[financijska agresija|financijske agresije]]. Najvažnije sredstvo im je internet kojim mogu širiti informacije o tajnim dogovorima političara, bankara i vlasnika medija koji [[manipulacija|manipuliraju]] masama.
 
== Izvori ==
Redak 39:
 
;Literatura
* [[Vladimir Veselica]]: "Globalizacija i nova ekonomija", Zagreb, 2007. {{ISBN |978-953-6113-43-9}}
* Anđelko Milardović: "Populizam i globalizacija", Zagreb, Centar za politološka istraživanja, 2004. {{ISBN |953-7022-07-2}}
 
== Vidi i: ==
Redak 55:
 
[[Kategorija:Globalizacija| ]]
[[Kategorija: Ekonomski pojmovi]]
[[Kategorija:Ekonomska geografija]]