Budislav Grga Angjelinović: razlika između inačica

'''Grga Budislav Angjelinović''' ([[Sućuraj]], [[Hvar]], [[14. siječnja]] [[1886.]] - [[Split]], [[1. svibnja]] [[1946.]]), bio je [[političar]] i [[publicist]]. Bio je odgovoran za gušenje [[Pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. godine]] i pokolj koji se tada zbio na [[Trg bana Josipa Jelačića|Trgu bana Josipa Jelačića]] u [[Zagreb]]u.

Grga Budislav Angjelinović rođen je na [[Hvar]]u [[1886.]] godine. Studirao je pravo u [[Zagreb]]u, [[Prag]]u i [[Lavov]]u, a doktorirao je u Zagrebu i Lavovu. Završio je studij [[povijest]]i i [[zemljopis]]a<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/51354/ Proleksis enciklopedija: Angjelinović, Budislav Grga], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> u [[Zagreb]]u. Tada je bio je aktivni član [[Stranka prava|Stranke prava]],<ref name="Proleksis" /> koju je vodio dr. [[Ante Starčević]]. Na Zagrebačkom sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i zajedno s [[Fran Galović|Franom Galovićem]] pokrenuo je list ''[[Mlada Hrvatska|Mladu Hrvatsku]]''. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. [[Ante Trumbić]]a u Zadru i [[Split]]u uređivao je list ''[[Hrvatska (razdvojba)|Hrvatsku]]''. Tijekom 1913. bio je i predsjednik splitskog [[HNK Hajduk Split|Hajduka]].

Zbog protuaustrijskog govora u Kosovu kod [[Knin]]a pri proslavi Kosovske bitke, u [[Zadar|Zadru]] je [[1915.]] godine osuđen na tri godine strogog [[zatvor]]a. Dvije godine kasnije austrijske vlasti ga po kazni šalju u vojsku u [[Beč]]. Svršetkom rata i nakon [[opća amnestija|opće amnestije]] svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list ''[[Hrvatska država|Hrvatsku državu]]'', koju izdaje frakcija Stranke prava ([[Starčevićeva stranka prava|milinovci]]), a koja se zalaže za narodno ujedinjenje svih slavenskih naroda.

Pokrenuo je ideju za stvaranje [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća SHS]] i [[1918.]] postao njegov tajnik, a zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a [[28. listopada]] [[1918.]] imenovan je za povjerenika za javni red i sigurnost u Zagrebu. U toj funkciji organizirao je gušenje [[Pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune 53. i 25. pukovnije]] u Zagrebu. Više je puta biran za narodnog poslanika u Skupštinu u Beogradu. Izborom za poslanika u beogradsku Skupštinu prestaje biti članom Hrvatske stranke prava, koju napušta [[1919.]] godine i pristupa [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratskoj stranci]] [[Ljuba Davidović|Ljube Davidovića]], u kojoj ostaje do [[1928.]] Kasnije je jedan od osnivača [[Jugoslavenska nacionalna stranka|Jugoslavenske nacionalne stranke]].<ref name="Proleksis" />

Nakon [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentata]] na [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] u Narodnoj skupštini u [[Beograd]]u, [[20. lipnja]] [[1928.]], Angjelinović je imenovan ministrom građevine u vladi dr. [[Anton Korošec|Antona Korošca]]. Nakon uvodenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929.]] godine imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika u Pragu, a poslije u Beču<ref> Z wizytą w Łodzi (Polska), w celu nagrodzenia miejscowych działaczy Towarzystwa Polsko-Jugosłowiańskiego; [in:] "Łódź w Ilustracji", 25 VI 1933, nr 26, str. 3 (w gronie uczestników bankietu wydanego na cześć jugosłowiańskich gości przez władze Łodzi w restauracji „Tivoli”).</ref>

Do travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije često je mijenjao ministarske ili veleposlaničke dužnosti, a u travnju [[1941.]], s raspadom Jugoslavije, Angjelinović bježi u inozemstvo i priključuje se [[četnici|četničkim]] [[politika|političkim]] krugovima.<ref name="Večernji list">[http://www.vecernji.hr/vijesti/prosinacke-zrtve-zla-sjena-hrvata-nad-rodoljubima-ubijenima-clanak-224096 Hrvoje Dečak, ''Prosinačke žrtve: Zla sjena Hrvata nad rodoljubima ubijenima''], [[Večernji list]], preuzeto 17. veljače 2012.</ref> Zabilježeni su podatci da je tijekom ratnih godina [[1942.]] i [[1943.]] pisao tekstove u kanadskom ''[[Srpski glasnik|Srpskom glasniku]]'' i četničkom listu ''Novosti''.<ref name="Večernji list" />

Najdramatičniji dijelovi biografije dr. Grge Budislava Angjelinovića je gušenje [[pobuna hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918|pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918]]. na Trgu bana Josipa Jelačića, te suradnja s četnicima tijekom ratnih godina.

Prosinačku pobunu koju je po zapovijedi dr. Grge Budislava Angjelinovića u krvi ugušila grupa sastavljena od policajaca, dalmatinskih mornara i sokolaša - kasnije su svojatali i ustaše i komunisti. Službeni je izvještaj glasio da je u tome masakru - u kojem se mitraljezima tuklo po nenaoružanim domobranima i civilima koji su se okupili na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu da demonstriraju protiv ujedinjenja sa Srbijom - poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno izraziti, kako ne bi bio uhićen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika "Hrvatska", kojemu je šef policije dr. Grga Angjelinović [[4. prosinca]] [[1918.]] zabranio daljnje izlaženje. Ubijeni su: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.<ref>Dr. [[Rudolf Horvat]], ''Hrvatska na mučilištu'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., (prijetisak), {{ISBN |86-03-00771-3}}, str. 54.</ref>

Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!"

Obitelj Angjelinović poznata je i značajna u političkom i javnom životu Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća. Iz nje su potekli pravnik i publicist [[Berislav Angjelinović|Berislav]] (glasoviti [[Orjuna|orjunašorjuna]]š i poznati policijski batinaš, op.a.), književnik [[Danko Angjelinović|Danko]] (djed hrvatske političarke [[Vesna Pusić|Vesne Pusić]]), liječnica Goroslava i pjesnikinja Smiljana.

Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Grga Angjelinović kao [[jugoslaven]]ski orijentiran [[Hrvat]], u makjavelističkom je duhu "priskako u pomoć pobjednicima". Navodno bio je suradnik četničkog vojvode [[Momčilo Đujić|popa Đujića]]<ref name="Večernji list" /> i kanadskih četnika.