Hij: razlika između inačica

'''Khíos''' ili '''Hij''', '''Hios''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Χίος''), je peti po veličini [[Grčka|grčki]] otok sa svojih 842  km² u [[Egejsko more|Egejskom moru]] udaljen samo

7  km od [[Mala Azija|Male Azije]]. Glavni grad otoka je [[Hios (grad)|Hios]] zvan i ''Chora'' (grad) ili ''Kastro'' (Utvrda), on je i sjedište [[Grčke prefekture|prefekture]]

uvršten na [[UNESCO]]-ovu listu Svjetske baštine [[1990.]]

Khíos ima oblik polumjeseca, dug je oko [[50]] [[km]], a maksimalna širina mu iznosi 28  km, ukupna dužina njegove obale je [[213]] [[km]].

Klima na Khíosu je tipična [[Sredozemna klima|sredozemna]] s vrućim i sušnim dugim ljetima te blagim i kišovitim zimama. Prosječna ljetna temperatura je 27 °C, a zimska 11 °C, iako nije rijetkost da ljeti zna biti i 40 °C, a i zime znaju biti znatno hladnije. Prosječna količina vlage u zraku je zimi oko 75%, a ljeti je oko 60%.

of Archaeology at Athens: Thames and Hudson, 1981-) {{ISBN |0500960178}}</ref>

Prvi poznati stanovnici otoka bili su ''Lelegesi'', - izgleda da su bili podložni [[Minojska kultura|Minojcima]] s [[Kreta|Krete]]. Njih su potisnuli [[Jonjani]] iz [[Mala Azija|Male Azije]]. Oko [[700. pr. Kr.]] Khíos je bio jedna od 12 izvornih država koji su tvorile [[Jonski savez]]. U to doba Khíos je kovao vlastite kovanice i bio jedno od važnijih kulturnih i trgovačkih središta.

Taj period blagostanja naglo je okončan - [[Perzijsko carstvo|perzijskom]] invazijom, Perzijanci su osvojili otok [[512. pr. Kr.]]. Nakon što su [[Perzija|Perzijanci]]nci pobjeđeni u [[Bitka kod Salamine|Bitci kod Salamine]] i [[Bitka kod Plateje|Bitci kod Plateje]], otočani su protjerali perzijske vladare s Khíosa. Khíos je u vrijeme [[Delski savez|Delskog saveza]] doživio svoje drugo zlatno doba. No i ono nije dugo trajalo, - samo do [[Peloponeski rat|Peloponeskih ratova]], tad se otok odvajio od [[Atena (polis)|Atene]] i pridružio [[Sparta|Sparti]]. Od tada je nastupilo vrijeme nestabilnosti, Khíos je sklapao brojne saveze malo s [[Atena (polis)|Atenom]], malo s [[Aleksandar Makedonski|Aleksandrom Makedonskim]] i

[[Rimljani]]ma.

Nakon trajne podjele [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] - [[395.]] godine na Zapadno i Istočno Khíos je punih 6 stoljeća bio pod vlašću [[Bizant]]a. Kratkotrajno je pao pod vlast [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]] ([[1090.]]–[[1097.]]) kad ga je zauzeo ''Çaka [[beg]]'', [[Turci|turski]] [[emir]] iz obližnje [[Izmir|Smirne]] za vrijeme prve turske ekspanzije na Egejske otoke. <ref>Brownworth, Lars (2009.) ''Lost to the West: The Forgotten Byzantine Empire That Rescued Western Civilization'', Crown Publishers, {{ISBN |978-0307407955}}: ". . . the Muslims captured Ephesus in 1090 and spread out to the Greek islands. Chios, Rhodes, and Lesbos fell in quick succession." str. 233.</ref> Ovu prvu tursku invaziju odbacili su [[Ivanovci|križari]] za [[Prvi križarski rat|Prvog križarskog rata]], a

Nakon potpisivanja ''Mira iz Nimfeuma'' [[1261.]] Khíos je postao posjed [[Genova|Republike Genove]]<ref>William Miller, [http://links.jstor.org/sici?sici=0075-4269%281911%2931%3C42%3ATZOPAC%3E2.0.CO%3B2-C&size=LARGE&origin=JSTOR-enlargePage "The Zaccaria of Phocaea and Chios. (1275–1329.)"]''The Journal of Hellenic Studies'', Vol. 31, 1911 (1911), str. 42–55; doi:10.2307/624735.</ref> Zapravo posjed đenovežanina Benedetta Zaccaria koji je utemeljio svoju otočku kneževinu. No njegova sina Martina Zaccaria su otočani koji su ostali vjerni Bizantu istjerali [[1329.]] <ref>Arbel, Benjamin, Bernard Hamilton, and David Jacob. ''Latins and Greeks in the Eastern Mediterranean After 1204''. {{ISBN |0714633720}}.</ref>

Khíos je za [[Otomansko carstvo|Otomanskog carstva]] zadržao velik dio starih sloboda. Lokalna uprava i porezi su ostali u rukama Grka, a jedini znak turske prisutnosti bio je manji [[garnizon]] <ref>William St. Clair, That Greece Might Still Be Free, ''The Philhellenes in the War of Independence'', Oxford University Press, London, 1972, str.79. {{ISBN |0192151940}}.</ref> i nešto stanovnika koji su se naselili u Kastru ([[Hios (grad)|Hiosu]]) iz kojeg su se Grci morali maknuti.

Za vrijeme [[Grčki rat za neovisnost|Grčki rat za neovisnost]] ([[1821.]]-[[1829.]]) otočani baš nisu pohrlili u borbu, bojeći se gubitka svoje stečene slobode i relativnoga blagostanje koje su uživali. Zbog toga se na Khíos u ožujku [[1822.]], iskrcalo nekoliko stotina naoružanih ustanika sa susjednog otoka [[Samos|Samosa]]a. Tad su im se i otočani pridružili, na to su Turci poslali na otok značajne snage koje su praktički gotovo

Dobar dio otočana se iselio u veće grčke gradove, a i po svijetu, tako danas postoje zajednice otočana u [[London]]u, [[New York]]u, [[Montreal]]u i [[Australija|Australiji]].

Glavna gospodarska grana Khíos je poljoprivreda, otok ima dosta vode (za razliku od većine ostalih [[Egejsko more|Egejskih otoka]]). Na Khíos je dobro razvijeno; [[Maslina|maslinarstvomaslina]]rstvo, [[Vinova loza|vinogradarstvo]] i [[voćarstvo]], uzgoj [[Višnja|višanja]] i [[Mandarina|mandarina]].

Po lokalnoj legendi je u ''Vrontadosu'' (predgrađu grada [[Hios (grad)|Hiosa]]) je navodno rođen pjesnik [[Homer]], no cijelu priču treba uzeti s rezervom jer i mnoga druga grčka naselja imaju slične priče.