Hrvati Bosne i Hercegovine: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak datuma
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 117:
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu#Srednjovjekovna bosanska država|l1=Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni}}
 
Tijekom [[7. stoljeće|sedmog]] i sljedećih stoljeća [[Slaveni]] asimiliraju zatekle [[Iliri|Ilire]] i [[Rimljani|Rimljane]], primaju [[kršćanstvo]] te, uz razvitak vlastite kulture i umjetnosti, oblikuju političke institucije i, konačno, vlastitu državu. Stanovništvo srednjovjekovne bosanske države je bilo [[Slaveni|slavensko]], po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadajući istom etničkom supstratu kao i [[Hrvati]]. Osim samoga spomena [[hrvat]]skoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima, kao što su [[jezik]] (čakavstina i štokavska ikavica, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]), glagoljsko i zapadnoćirilsko pismo (tzv. [[bosančica]] ili hrvatska ćirilica) kojim su pisane isprave, djela vjersko-nabožnog i umjetničkog sadržaja, a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i sjevernohrvatskom primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom katoličkom kršćanstvu, te umjetničkim oblicima zapadne provenijencije (Romanika).
 
Politički, većina je sadašnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] (uz kratke intervale, kao za vrijeme [[Srbi|srpskog]] župana Časlava Klonimirovića ), pripadala hrvatskoj državi, bilo za vrijeme hrvatskih narodnih vladara [[Trpimirovići|Trpimirovića]] ([[9. stoljeće|IX.]] - [[11. stoljeće|XII.]] stoljeće), bilo kao dio [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]]. Jedan od simbola političkih veza Hrvatske i Bosne je i titula "[[ban]]", koju su bosanski vladari nosili od najranijih vremena, a koja je isključivo [[hrvat]]ska politička titula. Svi bosanski [[kralj]]evi su bili [[katolici]], i često (ne uvijek) se nalaze u rodoslovima hrvatskih dinastija. Kulturna strujanja, pogotovo za vrijeme posljednjih 150 godina predosmanske Bosne, sve su više isticala te značajke, tako da najznačajnija djela bosanske umjetnosti i pismenosti čine u [[Split]]u nastali umjetnički rukopisi [[Hrvojev misal]] i [[Hvalov zbornik]], iluminirani vjerski tekstovi stvoreni po narudžbi splitskog hercega i bosanskoga vojvode [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]], te romanički zvonik i portal u [[Jajce|Jajcu]].<ref>[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/rano-srednjovjekovlje-slaveni-i-zemljica-bosna-c-600-1180-2.html HercegBosna.org] Rano srednjovjekovlje: Slaveni i "zemljica Bosna"</ref>
Redak 124:
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu#Osmansko razdoblje|l1=Bosanskohercegovački Hrvati u Osmanskom Carstvu}}
 
Tijekom osmanskog razdoblja i intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, [[Hrvatska]] je izgubila preko polovice stanovništva (raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija), no, uspjela je zadržati svoju vezu sa [[Zapadna Europa|zapadnom Europom]] (hrvatska [[renesansa|renesansna]] i [[barok]]na [[književnost]] najbogatija je literatura toga razdoblja kod bilo kojega slavenskog naroda), a hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je od većinskog postao progonjena manjina (smatra se da je, osim muslimana, broj [[pravoslavlje|pravoslavnih]] nadišao broj [[katolik]]a nakon invazije princa [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]], tijekom koje je [[1697.]] spaljeno [[Sarajevo]]). Domaće [[islam]]izirano stanovništvo, kao i doseljeno [[Pravoslavlje|pravoslavno]], tijekom tog razdoblja imalo je svoju odvojenu kulturnu, povijesnu i nacionalnu sudbinu.
 
Godine [[1524.]] dolazi do najžešćega progona katolika u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Te su godine srušeni franjevački samostani u [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]], [[Visoko (BiH)|Visoko]]m, [[Fojnica|Fojnici]], [[Kreševo|Kreševu]] i [[Konjic]]u, a nešto kasnije i u [[Mostar]]u. Drži se da je u takvim i sličnim okolnostima nekoliko stotina tisuća Hrvata [[katolik]]a prešlo na [[islam]]. Godine [[1528.]] [[Turci]] su osvojili [[Jajce]] i [[Banja Luka|Banju Luku]] i tako u potpunosti uništili hrvatsku obrambenu liniju na [[Vrbas]]u. Tada je [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatska]] spala na 37.000 četvornih kilometara površine. Od sredine [[18. stoljeće|XVIII. stoljeća]] [[turska]] vlast u Bosni i Hercegovini stagnira, a u post-[[napoleon]]skom razdoblju rapidno opada, jer je [[Osmansko Carstvo]] iscrpilo demografske, civilizacijske i druge rezervoare za vojno-teritorijalnu ekspanziju, a [[Habsburška monarhija]] je, kao i većina [[Zapadna Europa|Zapada]], demografski, tehnološki i civilizacijski doživjela uspon i rast, čime su stvoreni preduvjeti za okupaciju Bosne i Hercegovine, koja se i dogodila [[1878.]] godine.<ref name="Turska">[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/osmanska-vlast-tamni-vilajet-i-beskrajni-rat-1463-1878-4.html HercegBosna.org] Osmanska vlast: Tamni vilajet i beskrajni rat</ref>
Redak 133:
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji#Austro-ugarsko razdoblje|l1=Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj}}
 
Od [[1878.]] do [[1918.]] godine traje [[austro-ugarska|austrijska]] uprava u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Tijekom toga perioda, najznačajni procesi koji su oblikovali društvo bili su: definitivno ponovno uključivanje Bosne i Hercegovine u kulturni i politički prostor [[Europa|Europe]] i konačna kristalizacija [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkih]] [[Hrvat]]a od etničko-vjerskih u moderne političke subjekte, ili, od naroda u nacije, integrirane u nacionalni korpus zajedno sa svojim sunarodnjacima izvan BiH. U Bosni i Hercegovini je [[1881.]] godine uspostavljena redovna crkvena organizacija. Za [[Vrhbosanska nadbiskupija|nadbiskupa vrhbosanskog]] postavljen je [[Josip Stadler]]. Ukinuta su oba apostolska vikarijata: [[Bosna (regija)|bosanski]] i [[Hercegovina|hercegovački]], kao i misijski oblici djelovanja, umjesto kojih su uspostavljene tri [[biskupija|biskupije]]: [[Vrhbosanska nadbiskupija]] sa sjedištem u [[Sarajevo|Sarajevu]], te [[Banjalučka biskupija|Banjalučka]] i [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarska biskupija]]. Potkraj devedestih godina [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] Hrvati u Bosni i Hercegovini osnivaju [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|narodne čitaonice i kulturna i pjevačka društva]], dok se početkom [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] javlja sloj hrvatske inteligencije koji će odigrati značajnu ulogu u političkome i kulturnom životu Hrvata.
 
Od [[1902.]] godine s radom započinje [[HKD Napredak|Hrvatsko kulturno društvo Napredak]] koje će odigrati značajnu ulogu u buđenju hrvatske nacionalne svijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. U danima pred aneksiju Bosne i Hercegovine [[1908.]] godine [[Hrvatska narodna zajednica]] preuzima političku ulogu. Politički program Hrvatske narodne zajednice uvelike se podudarao s politikom Hrvatsko-srpske koalicije u Banskoj Hrvatskoj. Nadbiskup [[Josip Stadler|Stadler]] i njegovi istomišljenici s takvom se politikom nisu slagali, pa su [[1908.]] godine osnovali [[Hrvatska katolička udruga|Hrvatsku katoličku udrugu]], kojoj je pristupio i dio članstva Hrvatske narodne zajednice. Nova je stranka, za razliku od Hrvatske narodne zajednice, smatrala da sva politička udruženja u BiH trebaju održavati vjersku i nacionalnu podjelu stanovništva. Odnosi između dvije stranke bili su vrlo zaoštreni. Godine [[1911.]] poseban [[papa|papinski]] izaslanik posredovao je u sporu između dvije stranke i uspio ih izmiriti.<ref>[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/austro-ugarska-vlast-protektorat-i-nacionalne-ideologije-1878-1918-5.html HercegBosna.org] Austro-Ugarska vlast: Protektorat i nacionalne ideologije</ref>
Redak 140:
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji#Kraljevina SHS/Jugoslavija|l1=Bosanskohercegovački Hrvati u Kraljevini Jugoslaviji}}
 
Od [[1918.]] do [[1941.]] godine [[Bosna i Hercegovina]] se nalazi u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije prozvane [[Kraljevina Jugoslavija]]. Osnovno obilježje toga razdoblja je nastojanje Srba da se, koristeći se dominacijom u vojsci i politici, te relativnom brojnošću (oko 38-40 % ukupnog stanovništva BiH), nametnu kao dominantan čimbenik u zemlji s ciljem "srbizacije" nesrpskih naroda. U režimu ograničenog parlamentarizma i drastičnih izbornih manipulacija, kasnije i monarhofašističke diktature, državne pljačke provedene putem novčane unifikacije preko obezvrijeđenog novca iz zemalja izvan Srbije, te političkih ubojstava ([[Milan Šufflay]], [[Ivo Pilar]]) i korupcije (sve energije u zemlji su se trošile na zaoštrene političke borbe, te su, zbog unutrašnje rastočenosti zemlje, dovele do brzog kolapsa Kraljevine Jugoslavije u ratu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]]).
 
No, poslije godina diktature, ubojstva, korupcionaških skandala i nasilja, [[1939.]] godine, suočeni s neuspjehom centralizatorske politike, srpski vladajući krugovi pristaju na kompromis. Dolazi do sporazuma između vođe Hrvatske seljačke stranke [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] i predsjednika vlade [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]]. Tim je sporazumom osnovana [[Banovina Hrvatska]], koja je osim [[Savska banovina|Savske]] i [[Primorska banovina|Primorske banovine]] obuhvaćala i kotare [[Dubrovnik]], [[Šid]], [[Ilok]], [[Brčko]], [[Gradačac]], [[Derventa|Derventu]], [[Travnik]] i [[Fojnica|Fojnicu]]. Time u [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]] ulazi oko 30% područja današnje Bosne i Hercegovine (U Banovininu Hrvatsku je ušla većina područja u Bosni i Hercegovini, na kojem su Hrvati bili većina).<ref name="KJ">[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/kraljevina-jugoslavija-prokleta-avlija-1918-1941-6.html HercegBosna.org] Kraljevina Jugoslavija: Prokleta avlija</ref>
 
=== Drugi svjetski rat ===
Redak 154:
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u Drugom svjetskom ratu i Socijalističkoj Jugoslaviji#Socijalistička Jugoslavija|l1=Bosanskohercegovački Hrvati u Socijalističkoj Jugoslaviji}}
[[Datoteka:Robna kuća Hit.jpg|mini|desno|Hercegovačka integrirana trgovina]]
U razdoblju [[SFRJ|socijalističke Jugoslavije]], [[SRBiH|Bosna i Hercegovina]] je bila trostupanjski piramidalno ustrojena: privilegirana klasa, s neprijepornom dominacijom od policije do naobrazbe i gospodarstva su bili [[Srbi]], što zahvaljujući svojoj relativnoj brojnosti, zasluzi stradanja u [[NDH]] (još pojačanom manipulacijom statistikama), premoći u komunističkom aparatu, kao i ulozi produžene ruke beogradskog centralizma svojih sunarodnjaka. Na drugom mjestu su dolazili [[Bošnjaci|bosanskohercegovački Muslimani]], koje je vlast podupirala kao nositelje državnih struja u [[BiH]] i protutežu srpskim i hrvatskim nacionalnim ideologijama koje su uključivale BiH kao dijelove svojih nacionalnih država, te kao visokonatalitetna skupina koja je, odričući se mnogih orijentalno-islamskih zasada, ipak dobro došla kao most prema islamskim zemljama u [[Pokret nesvrstanih|Pokretu nesvrstanih]]. [[Hrvati]], kao najmalobrojniji i najsumnjiviji element, nosili su stigmu reakcionarnog [[Katoličanstvo|katoličkog]] naroda, optuživani za genocide i brutalnosti [[NDH]] (od kojih su [[Bošnjaci|Muslimani]] dobrohotno ekskulpirani, a [[Srbi]] su, kao glavni komunistički krvnici još uživali privilegije zločina), podnijeli su sudbinu građana drugoga reda.
 
Stalno sumnjičeni i policijski proganjani, njihova etnička područja svjesno gospodarski zanemarivana, prisiljavani na emigraciju (od ekonomskih emigranata iz [[BiH]], [[Hrvati]], koji su činili oko 1/5 stanovništva, davali su preko 2/3 emigranata), uz potiskivanje [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] i nametanje srpskog, od školstva do medija, Hrvati su bili posebno podvrgnuti totalitarnom policijskom režimu, sve s ciljem depopulacije i eliminiranja hrvatskog naroda kao kanceroznog elementa koji priječi ostvarenje stvarnog socijalističkog društva u Bosni i Hercegovini. U takvim je prilikama [[Bosna i Hercegovina]] dočekala raspad [[SFRJ|Jugoslavije]]. Na prvim slobodnim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini, u studenom [[1990.]] godine pobijedila je koalicija tri najveće nacionalne stranke u zemlji sastavljena od [[Stranka demokratske akcije|Stranke demokratske akcije]] (SDA), [[Srpska demokratska stranka|Srpske demokratske stranke]] (SDS) i [[Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine|Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine]] (HDZ BiH). Velika većina Hrvata je glasala za HDZ BiH.<ref name="SFRJ">[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/socijalisticka-jugoslavija-vrli-novi-svijet-1945-1991-8.html HercegBosna.org] Socijalistička Jugoslavija: Vrli novi svijet</ref>
Redak 163:
U [[Rat u BiH|ratu u Bosni i Hercegovini]] Hrvati su se prvi organizirali politički i vojno protiv srpskog agresora. Ta njegova organizacija bila je temeljem nastojanja da se održi kao konstitutivan i suveren narod u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. U redovima hrvatskih vojnih postrojbi početkom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] s Hrvatima su se borili i [[Bošnjaci]]. [[Hrvatske obrambene snage]] osnivaju se [[3. prosinca]] [[1991.]], a [[Hrvatsko vijeće obrane]] formira se [[8. travnja]] [[1992.]] godine, kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u BiH i zaštite drugih naroda u toj zemlji od bilo kojeg agresora. [[Hrvatska zajednica Herceg-Bosna]] utemeljena je [[18. studenog]] [[1991]]. godine, što je bilo u skladu s tadašnjim ustavnim rješenjima o osnivanju zajednica općina. U osnivačkim aktima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] nema separatističkih tendencija. HVO je od velikosrpske agresije obranio zapadnu, sjevernu i središnju [[Hercegovina|Hercegovinu]] te srednju [[Bosna (regija)|Bosnu]]. Krajem listopada [[1992.]] godine izbija [[Bošnjačko-hrvatski sukob]], u kojem [[Bošnjaci]] otvoreno napadaju svoje dojučerašnje saveznike Hrvate. Dana [[28. kolovoza]] [[1993]]. godine Hrvatska zajednica Herceg-Bosna prerasta u [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu]].
[[Datoteka:City of Mostar.jpg|mini|desno|220px|Grad Mostar - kulturno, gospodarsko, sveučilišno i političko središte Hrvata u BiH]]
[[Bošnjačko-hrvatski sukob]] je eskalirao tijekom [[1993.]] godine, a slabi početkom 1994. godine. U ožujku [[1994.]] godine, u [[Washington]]u je potpisano primirje između Hrvata i Bošnjaka, a njihovi teritoriji su ujedinjeni u [[Federacija BiH|Federaciju Bosne i Hercegovine]]. Nakon potpisivanja [[Washingtonski sporazum|Washingtonskog sporazuma]] [[HVO]] je zajedno s [[HV|Hrvatskom vojskom]], a u nekim akcijama i s [[Armija Republike Bosne i Hercegovine | Armijom Republike Bosne i Hercegovine]] u [[Bosanskohercegovački Hrvati u Ratu u Bosni i Hercegovini#Uspješne ratne operacije protiv Srba|7 uspješnih pobjedničkih operacija]] oslobodio čitavu jugozapadnu Bosnu. [[Daytonski sporazum|Daytonskim mirovnim sporazumom]] završio je [[rat u Bosni i Hercegovini]]. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Daytonski sporazum bio zasnovan je bila podjela [[BiH|Bosne i Hercegovine]] po ključu 51-49 (51% teritorija [[BiH]] Federaciji BiH i 49% [[RS|Republici Srpskoj]]) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa. [[Daytonski sporazum]] je efektivno završio rat, ali je ostavio mnoge stvari nerješene. Prema podacima koje je objavio Istraživačko-dokumentacijski centar iz Sarajeva, u Bosni i Hercegovini je tijekom rata poginulo ili nestalo 7.762 [[Hrvat]]a.<ref>[http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=170836 Javno.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090115194844/http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=170836 |date=15. siječnja 2009. }} Podaci o žrtvama rata u Bosni i Hercegovini</ref>. Tijekom rata, [[Armija BiH]] je prognala 128.343, dok je [[VRS]] prognao 155.040 Hrvata. Zbog ratnog stanja sa slobodnih prostora, izbjeglo je 104.000 Hrvata.<ref>[http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/povijesni.htm HIC.hr] Ratni zločini u BiH</ref>
 
=== Postdaytonska država ===
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati nakon Daytonskog sporazuma}}
[[Datoteka:Prosvjedi, Široki Brig.jpg|mini|desno|220px|Više od 10.000 prosvjednika tjedan dana nakon huliganskih napada sarajevskih navijača na Široki Brijeg, s kojima su se solidalizirali svi Hrvati Bosne i Hercegovine.]]
Danas su Hrvati u lošem položaju u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH - [[Hrvati]] nemaju svoj nacionalni kanal na državnoj televiziji, a u Federaciji BiH česta su preglasavanja [[Bošnjak]]a nad Hrvatima u Domu naroda i Zastupničkom domu Parlamenta [[Federacija BiH|Federacije Bosne i Hercegovine]] i prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja. Činjenica je da je u [[Republika Srpska|jednom dijelu BiH]] izvršeno etničko čišćenje, dok se u [[Federacija BiH|drugom dijelu]] različitim pritiscima i manipulacijama hrvatski narod dovodi u podređen položaj. Krše se osnovna ljudska prava, a pri tome posebno nemogućnost korištenja [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]]. Stoga Hrvati žele svoju federalnu jedinicu, entitet.<ref>[http://www.monitor.ba/index.php?Itemid=31&id=5722&option=com_content&task=view Monitor.ba] Hrvati traže treći entitet: Ponovno proglašenje Herceg Bosne?</ref> Među hrvatskim političkim strankama u [[BiH]]: oba HDZ-a<ref>[http://www.hdzbih.org/e-dokumenti/hdz-bih.html HDZBiH.org] Preuzimanje dokumenata</ref><ref>[http://www.hdz1990.org/category/hdz1990/noviustav/ HDZ 1990.org] Platforma za novi Ustav BiH</ref>, HSP-u, HSS-u, NSRZB-u i HKDU-u postoji konsenzus i o federalizaciji BiH, a niti jedna od njih ne odbacuje mogućnost uspostave hrvatske federalne jedinice u sklopu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], koja bi imala višenacionalni karakter.
 
Sve te stranke odbacuju [[Milorad Dodik|Dodikov]] prijedlog da se hrvatska i bošnjačka federalna jedinica protežu isključivo na području današnje Federacije, dok bi [[RS]] u teritorijalnom smislu ostala netaknuta. Ukoliko dođe do uspostave hrvatske federalne jedinice, Hrvati Bosne i Hercegovine vratili bi se na poziciju političkog naroda bez kojega se ne mogle donositi odluke. Osim toga, imali bi svoju izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, a prestalo bi sustavno nadglasavanje [[Hrvat]]a na federalnoj razini. Time bi bilo omogućeno osnivanje javne televizije na hrvatskom jeziku, normalan razvoj gospodarstva, prestalo bi prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, prestali bi i pritisci i na [[hrvatski jezik]] u prosvjeti i dr. Ogroman diskontinuitet hrvatske federalne jedinice jamstvo je bošnjačkim političarima da se [[Hrvati]] niti mogu niti žele izdvajati iz [[BiH]]. Sve i da imaju takve namjere jednostavno nemaju kamo. Pripajanje [[Hrvatska|Hrvatskoj]] nemoguće je, a još manje vlastita međunarodno priznata država.<ref>[http://www.ljubuski.info/476-hrvatski-politicari-u-bosni-i-hercegovini-jos-nisu-nista-konkretno-rekli Ljubuški.info] Hrvatski političari u Bosni i Hercegovini još nisu ništa konkretno rekli...</ref>
Redak 193:
{{glavni|Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini}}
[[Datoteka:Hrvatski književnici iz BiH na konvertibilnim markama.PNG|mini|desno|Hrvatski književnici iz BiH na konvertibilnim markama (Mehmedalija Mak Dizdar, Antun Branko Šimić, Musa Ćazim Ćatić, Nikola Šop, Ivo Andrić)]]
[[Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini]] je definicija dana skupu novela, kratkih priča, pjesama i ostalih raznih književnih djela koja su ispisana na hrvatskome jeziku i pripadaju u cijelosti [[Kultura Hrvata Bosne i Hercegovine|hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini]], bosanskohercegovačkim Hrvatima i [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]]. Sastoji se od [[Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini#Predosmansko razdoblje|književnosti predosmanskog razdoblja]] (prvi jezični spomenici, tekstovi krstjana, diplomatsko-pravni tekstovi, natpisi na stećcima), [[Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini#Književnost Bosne Srebrene|književnosti Bosne Srebrene]] (molitvenici, katekizmi, zbirke propovijedi, životi svetaca, samostanske ljetopise, prva povijesna djela, pjesnička i memoarska djela, putopise, gramatike latinskoga i hrvatskoga jezika i leksikografska djela koja su mahom ostala u rukopisu), [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|narodnog preporoda]] (osnivanje niza društava, čitaonica i knjižnica, u kojima se čitaju knjige, novine i kalendari, a održavaju se i tečajevi opismenjavanja), [[Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini#Islamski civilizacijski krug|književnosti islamskog civilizacijskog kruga]] (mnogi bošnjački književnici koji su svoje djelo svjesno utkali u korpus [[Hrvatska književnost|hrvatske književnosti]], crpili su iz njega izražajne oblike i primali utjecaje značajnijih [[hrvat]]skih autora, nacionalno se izjašnjavali Hrvatima i pisali su na hrvatskome jeziku) i [[Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini#Suvremena književnost|suvremene hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini]] (najrazvijeniji domaći kulturni centri dugo vremena nisu mogli da zadovolje kulturne potrebe, no poslije započinje živa aktivnost na kulturno-prosvjetnom uzdizanju naroda, obnavlja se rad književnih listova, časopisa i društava te se osnivaju nova poput [[HKD Napredak|Hrvatskog kulturnog društva Napredak]], [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] i [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] [[Herceg-Bosna|Herceg-Bosne]]).
 
Ta književnost obuhvaća književnike koji su pisali na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]], koji su podrijetlom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].<ref>[http://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-pisci-i-pjesnici-iz-bih/kriteriji-za-pripadnost-hrvatskoj-knjizevnosti-171.html HercegBosna.org] Kriteriji za pripadnost hrvatskoj književnosti</ref> Najpoznatiji [[Hrvatski pisci iz BiH, A|književnici]] iz Bosne i Hercegovine, koji su pisali na hrvatskom jeziku su: [[Ivo Andrić]], [[Ivan Aralica]], [[Toma Babić]], [[Safvet-beg Bašagić]], [[Enver Čolaković]], [[Musa Ćazim Ćatić]], [[Matija Divković]], [[Mak Dizdar]], [[Asaf Duraković]], [[Fadil Hadžić]], [[Nusret Idrizović]], [[Lucijan Kordić]], [[Veselko Koroman]], [[Mirko Kovač]], [[Ivo Kozarčanin]], [[Silvije Strahimir Kranjčević]], [[Jakša Kušan]], [[Tomislav Ladan]], [[Filip Lastrić]], [[Vitomir Lukić]], [[Grgo Martić]], [[Matija Mažuranić]], [[Ahmed Muradbegović]], [[Alija Nametak]], [[Zvonimir Remeta]], [[Novak Simić]], [[Antun Branko Šimić]], [[Lovro Šitović|Lovro Šitović Ljubušak]], [[Nikola Šop]], [[Anđelko Vuletić]].<ref>[http://www.hercegbosna.org/kultura/hrvatski-pisci-i-pjesnici-iz-bih-20.html HercegBosna.org] Hrvatski pisci i pjesnici iz BiH</ref>
Redak 202:
[[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini|Tradicionalna narodna glazba Hrvata u Bosni i Hercegovini]] je uglavnom povezana sa sljedećim: [[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini#Ganga|gangom]], [[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini#Klapsko pjevanje|klapskim pjevanjem]], [[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini#Gusle|guslama]], [[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini#Tamburica|tamburicom]] i [[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini#Šargija|šargijom]]. Navedeni glazbeni oblici pjevanja i instrumenti su jedan od stožernih čimbenika [[hrvat]]ske kulture i nacionalnog bića. Oni su izvorište životne radosti, vedrine, poštenih osjećaja i pjesništva. Uz njih se stoljećima rađalo, živjelo, pjevalo, guslilo, naposljetku i umiralo, a uz to su i znak prkosa tuđincu i njegovoj kulturi te su najviše obilježili [[Povijest Hrvata|13. stoljeća hrvatske povijesti]] i slobodno se može reći da su očuvale hrvatski nacionalni identitet. [[Ganga]], [[klapsko pjevanje]] i [[gusle]] su rasprostranjene u zapadnoj [[Hercegovina|Hercegovini]], ali se također u određenoj varijanti može naći i u zaleđu sjeverne Dalmacije, istočne Hercegovine i [[Bosna|Bosne]]. [[Tambura]] (deminutiv [[tamburica]]) je najrasprostranjenija u [[Bosanska Posavina|Bosanskoj Posavini]] i [[Središnja Bosna|Središnjoj Bosni]]. [[Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini#Šargija|Šargija]] je rasprostranjena u sjevernoj Bosni, prije svega u [[Bosanska Posavina|Bosanskoj Posavini]] te u [[Žepče|žepačkom]], [[Novi Šeher|šeherskom]] i [[Studenci (Teslić, BiH)|komušanskom]] kraju pa sve do [[Olovo|Olova]] i [[Vareš]]a.
[[Datoteka:Klapa Sagena koncert Križ nek ti sačuva ime Vatroslav Lisinski 7 rujna 2008.jpg|mini|Klapa]]
Iz tog spoja tradicije i modernog razvila se u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] poglavito zabavna glazba koju su u početku izvodili popularni vokalno-instrumentalni sastavi poput [[Indexi|Indexa]], [[Bijelo dugme|Bijelog dugmeta]], [[Ambasadori|Ambasadora]] i dr. Zabavna glazba bila je glazba srednjeg sloja bosanskohercegovačkog građanstva i novih intelektualnih slojeva u društvu, koji su se htjeli osloboditi "[[selo|ruralnog]] i nazadnog". Najznačajniji predstavnici zabavne glazbe kod Hrvata u Bosni i Hercegovini su: [[Đorđe Novković]], [[Željko Bebek]] i [[Jura Stublić]] a među novim zvijezdama ističu se: [[Mate Bulić]], [[Ivan Mikulić]], [[Nikša Bratoš]], [[Mija Martina Barbarić]], [[Ivana Marić]], grupa [[Feminem]] i drugi. Iz Bosne i Hercegovine podrijetlo vuku i brojni drugi [[hrvat]]ski glazbenici poput [[Krunoslav Slabinac|Krunoslava Kiće Slabinca]], [[Ivo Fabijan|Ive Fabijana]], [[Boris Novković|Borisa Novkovića]], [[Vesna Pisarović|Vesne Pisarović]] i drugih. Dva glavna festivala su [[Melodije Mostara]] i [[Etnofest Neum]] na kojima osim poznatijih hrvatskih glazbenika iz [[BiH|Bosne i Hercegovine]], nastupa i velik broj glazbenika iz [[Hrvatska|Hrvatske]]. Usporedno s tradicionalnom vrstom glazbe, zadnjih su se desetljeća u Bosni i Hercegovini razvili i novi glazbeni žanrovi poput [[heavy metal]]a, [[hip hop]]a, [[house|housa]] i [[techno|techna]], čime [[Bosna i Hercegovina]] ne zaostaje za ostalim zemljama svijeta.<ref>[http://www.tamburica.net/instrumenti/instrumenti.asp Tamburica.net] Škola tambure </ref><ref>[http://www.imota.net/html/gusle.html Imota.net] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111227034134/http://www.imota.net/html/gusle.html |date=27. prosinca 2011. }} Gusle</ref>
 
=== Kulturna baština ===
Redak 224:
[[Hrvatski šport u Bosni i Hercegovini|Riječ šport]] nekad je označavala svaku [[igra|igru]] i [[zabava|zabavu]]. Tradicionalni športovi su nekada bili jedan od glavnih događanja na selu kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U bogatoj seoskoj tradiciji mnogi stari športovi su već pomalo i zaboravljeni, ali danas ponovno ožive na pojedinim društvenim događanjima u područjima koja naseljavaju bosanskohercegovački Hrvati te motiviraju mlade da ih sačuvaju od zaborava i u njima uživaju. U mostarskoj Staroj gimnaziji ([[Gimnazija Mostar]]) koja je počela djelovati kao škola već [[1897.]] godine, začeo se i [[Hrvatski nogomet u Bosni i Hercegovini|nogomet]] i [[Hrvatski šport u Bosni i Hercegovini#Košarka|košarka]] pa je značaj ove legendarne institucije za razvoj ne samo športa, od presudne važnosti za grad [[Mostar]] i čitavu regiju.<ref name="Zrinjski">[http://zrinjski.info/stranice/stranica-je-jako-lijepa/10/ Zrinjski.info] Povijest - nogomet</ref> Najstariji [[Hrvatski nogomet u Bosni i Hercegovini|hrvatski nogometni klubovi]] u Bosni i Hercegovini su [[HŠK Zrinjski Mostar|Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar]], [[NK SAŠK Napredak|Sarajevski amaterski športski klub]] i [[NK Hrvoje Banja Luka|Nogometni klub Hrvoje Banja Luka]], a danas su najuspješniji Zrinjski ([[Nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine|6 naslova prvaka]] i [[Nogometni kup Bosne i Hercegovine|2 kupa BiH]]) i [[NK Široki Brijeg|Nogometni klub Široki Brijeg]] (2 naslova prvaka i kup BiH). Najpoznatiji hrvatski nogometaši iz BiH su: [[Ivica Osim]], [[Josip Katalinski]], [[Mario Stanić]], [[Miroslav Blažević]], [[Miroslav Brozović]], [[Davor Jozić]], [[Franjo Vladić]], [[Blaž Slišković]], [[Vedran Ćorluka]], [[Mladen Petrić]], [[Nikica Jelavić]], [[Danijel Pranjić]], [[Ivan Rakitić]] i [[Dejan Lovren]].
 
[[HKK Široki|Hrvatski košarkaški klub Široki]] je postao je jedan od najuspješnijih športskih klubova u državi i uzorni član europske košarkaške obitelji.<ref name="Široki">[http://www.hkk.siroki.net/Povijest.html HKK Široki.net] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120119040201/http://www.hkk.siroki.net/Povijest.html |date=19. siječnja 2012. }} Povijest</ref> Košarka bosakohercegovačkih Hrvata dala je velik broj uspješnih [[Jugoslavenska košarkaška reprezentacija|jugoslavenskih]], [[Hrvatska košarkaška reprezentacija|hrvatskih]] i [[Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine|bosanskohercegovačkih]] košarkaša, od kojih su najpoznatiji: [[Franjo Arapović]], [[Stanko Barać]], [[Bojan Bogdanović]], [[Matej Mamić]], [[Damir Markota]], [[Damir Mulaomerović]], [[Zoran Planinić]], [[Vedran Princ]] i [[Marin Rozić]]. Osim nogometa i košarke, popularni su i [[rukomet]], [[tenis]], [[šah]], [[boćanje]], [[kuglanje]] i dr. Tenis [[Hrvati u BiH|bosanskohercegovačkih Hrvata]] je iznjedrio okosnicu [[Hrvatska teniska reprezentacija|Hrvatske teniske reprezentacije]], velika svjetska imena kao što su [[Ivan Ljubičić]] i [[Marin Čilić]]. [[HRK Izviđač Ljubuški|Hrvatski rukometni klub Izviđač Ljubuški]] je četverostruki rukometni prvak Bosne i Hercegovine i dvostruki pobjednik Rukometnog kupa BiH, a redovito je nastupao i na europskoj sceni.<ref name="Izviđač">[http://www.izvidjac.com/Povijest.htm Izviđač.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081011045652/http://www.izvidjac.com/Povijest.htm |date=11. listopada 2008. }} Povijest</ref> Hrvatski rukomet u Bosni i Hercegovini dao je [[Hrvatska rukometna reprezentacija|Hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji]] velika svjetska imena, kao što su: [[Ivano Balić]], [[Božidar Jović]], [[Zlatko Saračević]], [[Irfan Smajlagić]], [[Slavko Goluža]], [[Božidar Jović]], [[Denis Buntić]], [[Vlado Šola]], [[Venio Losert]] i [[Mirko Alilović]].<ref>[http://www.bljesak.info/content/view/58210/155/ Bljesak.info] Ćiro: BiH je mogla biti najveća sportska velesila na ovim prostorima! </ref>
 
== Etnologija ==
Redak 247:
[[Datoteka:Medieval_BiH.png|mini|desno|Razvoj srednjovjekovne Bosne]]
 
Stanovništvo srednjovjekovne Bosne je bilo [[Slaveni|slavensko]], po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadajući istom etničkom supstratu kao i [[Hrvati]]. Osim samoga spomena [[hrvat]]skoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima. Po nekim procjenama na području [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovne Bosne]] uoči turskog osvajanja je živjelo 850.000 - 900.000 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava<ref>Crkva na kamenu, listopad 2007., prema studijama nekoliko ozbiljnih stručnjaka (Krunoslav Draganović, Dominik Mandić, Antun Ivandija, Josip Buturac)</ref>: [[katolik]]a oko 750.000 ili 85,22 %, [[Crkva bosanska|krstjana]] oko 80.000 ili 9,09 % i [[Pravoslavlje|pravoslavaca]] oko 50.000 ili 5,68 %.
 
U osmanskom razdoblju broj katolika drastično opada. Kada su osvojili [[Bosna (regija)|Bosnu]], [[1463.]] godine, Turci su, po različitim podatcima, 100.000 domaćeg katoličkog stanovništva odveli u zarobljeništvo i 30.000 mladića u janjičare. Godine [[1528.]]/[[1529.]] u današnjoj [[BiH]] bilo je: [[katoličanstvo|katolika]] oko 360.000 ili 57%, [[islam|muslimana]] oko 220.000 ili oko 34% i [[pravoslavlje|pravoslavaca]] oko 55.000 ili 9%. Godine [[1624.]] bilo je: [[islam|muslimana]] oko 300.000 ili 67%, [[katoličanstvo|katolika]] oko 100.000 ili 22% i [[pravoslavlje|pravoslavaca]] oko 50.000 ili 11%.<ref name="Turska" />
Redak 266:
[[Slika:DemoBIH1981.png|mini|Hrvati (crvena) prema popisu iz 1981.]]
[[Slika:DemoBIH1991.png|mini|Hrvati (crvena) prema popisu iz 1991.]]
[[Demografske promjene Hrvata u BiH u razdoblju druge Jugoslavije|Za vrijeme druge Jugoslavije]], po popisima [[1953.]] - [[1991.]] Hrvati su od 23,00 % pučanstva pali na 17,30 % iako se njihov sveukupan broj povećao. Prema popisu stanovništva iz [[1953.]] godine, [[Hrvati]]-[[katolici]] su činili većinu u većini kotareva koji su nalazili na teritorijima koji su [[1939.]] godine ušli u [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]]. Tada je njihov broj iznosio 654.229<ref name="Popisi">{{Citiranje časopisa |url=http://www.urc.bl.ac.yu/stradanje/sastav.html |accessdate=10. kolovoza 2010. |title=Bosansko-hercegovački popisi stanovništva 1948-1991 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080311170926/http://www.urc.bl.ac.yu/stradanje/sastav.html |archivedate=11. ožujka 2008. }}</ref>, odnosno 23,00 % ukupnog stanovništva [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. Prema popisu stanovništva iz [[1961.]] godine, Hrvati su činili 21,70 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 711.660.<ref name="Popisi" /> Kotari su podijeljeni na manje općine.
 
Prema popisu stanovništva iz [[1971.]] godine, Hrvati su činili 20,60 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 772.491<ref name="Popisi" />. Prema popisu stanovništva iz [[1981.]] godine, Hrvati su činili 18,60 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 767.247<ref name="Popisi" />. U odnosu na popis stanovništva iz [[1971.]], postotak [[Hrvat]]a se prvi put smanjio ispod 20,00 %, a nakon [[1981.]] godine i dalje se nastavio smanjivati. Prema popisu stanovništva iz [[1991.]] godine, Hrvati su činili 17,30 % ukupnog stanovništva [[BiH|Bosne i Hercegovine]], a njihov broj je iznosio 755.895.<ref name="PopisiSFRJ" /><ref name="SFRJPopisi" />
 
=== Rat u Bosni i Hercegovini ===
{{glavni|Demografska povijest Hrvata Bosne i Hercegovine#Rat u Bosni i Hercegovini|l1=Demografske promjene uzrokovane ratom u Bosni i Hercegovini}}
 
Ukupan broj Hrvata u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] se nastavio smanjivati, a tome je nakon [[1991.]] najviše pridonio krvavi rat koji je bjesnio u Bosni i Hercegovini. Dolazi do tragičnog egzodusa hrvatskog naroda iz [[BiH]]. Veći primjeri toga egzodusa su [[Bosanska Posavina]] i srednja [[Bosna]].
 
Na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini [[1996.]] godine, koji je proveden od strane [[UNHCR]]-a (popis nije službeno priznat), [[Bosna i Hercegovina]] je imala 3.919.953 stanovnika. Od toga broja, Hrvata je bilo 571.317 ili 14,57 % ukupnog stanovništva te zemlje. [[Hrvati]] su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] i njezinih oružanih snaga [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini, u [[Rat u Bosni i Hercegovini|ratu u toj zemlji]].<ref>[http://www.hercegbosna.org/kolumne/demografija/ima-nas-ima-!-1440.html HercegBosna.org] Ima nas ima!</ref>
Redak 280:
{{glavni|Demografska povijest Hrvata Bosne i Hercegovine#Sadašnje stanje|l1=Trenutno demografsko stanje Hrvata u Bosni i Hercegovini}}
 
Sa velikom vjerojatnoćom se može tvrditi<ref>[http://pincom.info/bih/opsirnije.asp?ID=52036 Pincom.info] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080611173308/http://www.pincom.info/bih/opsirnije.asp?id=52036 |date=11. lipnja 2008. }} Koje bi općine bile u sastavu hrvatske federalne jedinice?, 12. studeni 2007.</ref> da su [[Hrvati]] danas većina u sljedećim općinama: [[Mostar]], [[Široki Brijeg]], [[Ljubuški]], [[Livno]], [[Čitluk]], [[Tomislavgrad]], [[Čapljina]], [[Orašje]], [[Posušje]], [[Žepče]], [[Grude]], [[Vitez (BiH)|Vitez]], [[Kiseljak]], [[Novi Travnik]], [[Prozor-Rama]], [[Jajce]], [[Odžak]], [[Stolac (BiH)|Stolac]], [[Busovača]], [[Neum]], [[Domaljevac-Šamac]], [[Usora]], [[Kreševo]], [[Kupres]], [[Dobretići]] i [[Ravno]].
 
Općine u kojima Hrvati čine trećinu stanovništva su: [[Travnik]], [[Uskoplje]], [[Vareš]], [[Fojnica]] i [[Glamoč]]. Općine u kojima Hrvati čine oko 15 % stanovništva su: [[Tuzla]], [[Brčko]], [[Bugojno]], [[Kakanj]], [[Drvar]] i [[Grahovo]]. Općine s hrvatskom većinom, (njih 14) čine kompaktno područje koje se proteže od [[Kupres]]a na sjeverozapadu, do [[Ravno]]g na jugoistoku zemlje, dok 12 općina u [[Bosna (regija)|Bosni]] i [[Bosanska Posavina|Posavini]] predstavljaju enklave s hrvatskom većinom.
 
Prema međunarodnim procjenama ([[CIA]] World Factbook), danas u Bosni i Hercegovini živi 571.317 Hrvata i oni čine 14.57 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. [[Popis katoličkih kućanstava i vjernika u Bosni i Hercegovini|Prema procjenama biskupskih ordinarijata]], danas u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] živi 459.102 katolika, od kojih su skoro svi Hrvati. Posve utemeljeno svakako treba dodati još barem 40.000 Hrvata, koji ili nisu katolici ili nisu u kontaktu sa župnim uredima (oko 10 % od pretpostavljenog broja Hrvata). Tako se opravdano sadašnji broj Hrvata u BiH, može zaokružiti na oko 500.000 ili oko 15 % stanovništva.
Redak 293:
[[Datoteka:Hrvatski_pleter.jpg|desno|mini|Hrvatski pleter]]
 
Od [[Dolazak Hrvata|dolaska]] na područje današnje [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] jedan od prvih simbola koji su Hrvati počeli koristiti je bio pleter, znan i kao troplet. Pleterna ornamentika je [[reljef]]na [[dekoracija]] čiji osnovni element, jednotračni ili višetračni prutić, tvori najrazličitije kombinacije [[Ornament|ornamenata]] u koje su potkad upleteni stilizirani biljni motivi te životinjske i ljudske figure. [[Hrvatski pleter]], znan i kao troplet je geometrijski ukras specifičan za [[Starohrvatska umjetnost|starohrvatsku kulturu]]. Starohrvatske pletere nalazimo gotovo posvuda gdje je ta [[kultura]] imala veći ili manji utjecaj, uglavnom u i na crkvama koje su građene predromaničkim hrvatskim slogom u periodu od [[9. stoljeće|9.]] do [[12. stoljeće|12. stoljeća]] te u i na ranohrvatskim [[samostan]]ima iz istog perioda.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=23089 Culturenet.hr] Umjetnost starohrvatskog razdoblja</ref>
 
Danas je [[hrvatski pleter]] prisutan u samom [[Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne|grbu Hrvata u Bosni i Hercegovini]], točnije u gornjem dijelu grba, iznad stiliziranog štita, vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Osim na grbu, troplet je prisutan na brojim spomenicima, spomen-pločama, nadgrobnim spomenicima, dokumentima (školska svjedočanstva i dr.) u područjima s većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini.
Redak 300:
{{glavni|Heraldički ljiljan}}
[[Datoteka:Grb Kotromanica.jpg|desno|mini|Grb Kotromanića]]
Po prvi put u našim krajevima [[heraldički ljiljan]] se pojavljuje u grbu obitelji [[Hrvatinići|Hrvatinić]], a postao je poznat po [[Kotromanići]]ma, posebice [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtku I. Kotromaniću]], čiji se grb sastojao se od plavoga polja na kojem je koso udesno postavljena srebrna greda s po tri zlatna ljiljana sa svake strane grede. Iznad grba bila je kaciga s krunom i perjanicom.<ref>Dubravko Lovrenović, ''Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje'', Bosna franciscana, 12 (2004.) 172-202.</ref> [[1992.]] godine [[grb]] sa zlatnim ljiljanima, načinjen prema grbu Kotromanića prema prijedlogu [[Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine|Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine]] u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine nalazi svoju ponovnu upotrebu s proglašenjem neovisne [[Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]].
 
Zastava Republike Bosne i Hercegovine sastojala se od stiliziranoga povijesnog grba na bijeloj podlozi. S obzirom na žrtve Hrvata od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme [[Bošnjačko-hrvatski sukob|bošnjačko-hrvatskog sukoba]], koja je za simbole imala upravo ljiljane, nastala je odbojnost hrvatskog naroda prema ljiljanima u sjevernoj i središnjoj [[Bosna|Bosni]] te u sjevernoj i središnjoj [[Hercegovina|Hercegovini]]. Bošnjaci i dalje koriste navedenu zastavu u odgovarajućim kulturnim prilikama, a na grbu [[Federacija BiH|Federacije Bosne i Hercegovine]] i grbovima nekih [[Županije Federacije BiH|županija]] i općina, [[ljiljan]] se koristi kao simbol [[Bošnjaci|Bošnjaka]], koji ga povezuju s [[bosanski ljiljan|bosanskim ljiljanom]].
Redak 316:
{{glavni|Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne}}
[[Datoteka:Coat_of_arms_of_the_Croatian_Republic_of_Herzeg-Bosnia.svg|desno|mini|Grb]]
[[Zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] se sastoji od tri boje: crvene, bijele i plave, s [[Grb Herceg-Bosne|grbom Herceg-Bosne]] u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1 : 2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: [[crvena]], [[bijela]] i [[plava]]. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. [[Grb Herceg-Bosne]] je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba ([[pleter]]) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba (u visini jednog kvadratnog polja) zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.
 
Zastava je usvojena za zastavu [[Herceg-Bosna|Hrvatske zajednice Herceg-Bosne]]. Nakon ukidanja Herceg-Bosne [[Washingtonski sporazum|Washingtonskim sporazumom]] iz [[1994.]], zastava je prihvaćena kao zastava Hrvata Bosne i Hercegovine. Zastava se još za vrijeme [[Rat u BiH|rata u BiH]] počela koristiti na svadbama, a postala je nezaobilazna i na ostalim društvenim događajima Hrvata u BiH.
Redak 323:
{{glavni|Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne}}
 
[[Grb Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] je povijesni [[Grb Hrvatske|hrvatski grb]] u obliku stiliziranog štita, podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet [[crvena|crvenih]] i [[bijela|bijelih]] - kvadrata, tako da je prvo polje u lijevom gornjem kutu stiliziranog štita crvene boje. Iznad stiliziranog štita nalazi se [[Hrvatski pleter|pleter]] vodoravno položen na štit iznad tri središnja polja. Omjer visine tropleta i visine kvadratnog polja je 1:1, a omjer dužine tropleta i dužine kvadratnog polja je 3:1. Grb je obrubljen zlatnom crtom.
 
Ukidanjem Herceg-Bosne i osnivanjem [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]] grb se prestao rabiti, a danas je samo u uporabi u učionicama škola u [[BiH]] koje svoju nastavu izvode po hrvatskom nastavnom planu i programu te u [[Zapadnohercegovačka županija|Zapadnohercegovačkoj]] i [[Hercegbosanska županija|Hercegbosanskoj županiji]] gdje se koristi kao službeni grb tih dviju županija. Navedene županije koriste zastavu i grb Herceg-Bosne kao županijske zastave i grbove, iako ih je Ustavni sud Federacije BiH već nekoliko puta proglasio nelegalnim.
Redak 399:
== Literatura ==
*[[Dragutin Pavličević]], ''[http://www.hic.hr/books/pavlic2/index.htm Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Hercegovine]'', Hrvatski informativni centar, Zagreb, 2000.
* [[Ivan Lovrenović]], ''Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture'', Durieux, Zagreb, 2002. ({{ISBN |953-188-152-9}})
*Ivan Zlopaša, [http://www.herceg-bosna.hrvati-amac.com/PolitickaSudbina-kb.pdf ''Politička sudbina Hrvata u BiH''], Hrvatski blok BiH, Mostar, 2005. (dostupno u [[NSK]])
*Zorislava Čulić, ''Narodne nošnje u Bosni i Hercegovini'', Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1963.
Redak 407:
 
{{Hrvati}}
 
[[Kategorija:Hrvati u Bosni i Hercegovini| ]]
[[Kategorija:Hrvati]]