Hrvatski parlamentarni izbori 1990.: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak datuma |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 7:
Prvim višestranačkim izborima predhodili su sljedeći važni događaji;
* [[5. veljače]] [[1990.]] godine, tada je ''Republički sekretarijat za upravu i pravosuđe SR Hrvatske'', izdao predstavnicima osam stranaka rješenja o registraciji čime je formalno obznanjen politički pluralizam u Hrvatskoj. Rješenja su uručena predstavnicima;
** [[Hrvatska demokratska stranka|Hrvatske demokratske stranke]],
** [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatske demokratske zajednice]],
Redak 13:
** [[HSLS|Hrvatskog socijalno-liberalnog saveza]],
** [[Radikalno udruženje za Sjedinjene Europske Države|Radikalnog udruženja za Sjedinjene Europske Države]],
** [[
** [[Savez komunista Hrvatske|Savezu komunista Hrvatske]] i
** [[Socijalistička stranka Hrvatske|Socijalističkom savezu radnog naroda Hrvatske]]
Redak 24:
Izbori su bili raspisani za tri vijeća od kojih je bio ustrojen Sabor SR Hrvatske (Društveno-političko vijeće, Vijeće općina, Vijeće udruženog rada), a održani su u dva kruga. Prvi krug izbora za zastupnike u Društveno-političkom vijeću te Vijeću općina održan je u nedjelju, [[22. travnja]] [[1990]]. godine, a za Vijeće udruženog rada sljedećeg dana, [[23. travnja]] [[1990]]. Drugi krug izbora održao se 6. i 7. svibnja.
Naime, prvi višestranački izbori provedeni su po većinskom sustavu. To znači da je zemlja bila podjeljena na izborne jedinice u kojima se birao jedan zastupnik. U Društveno-političko vijeće biralo se 80, u Vijeće udruženog rada 156, a u Vijeće općina 115 zastupnika; ukupno se biralo 351 zastupnik u Saboru SR Hrvatske. Za zastupnika izabran je kandidat za kojeg je glasala natpolovična većina birača koji su pristupili izborima, uz uvjet da broj glasova koje je dobio nije manji od jedne trećine broja ukupno upisanih birača u izbornoj jedinici. Ako ni jedan kandidat nije dobio potreban broj glasova, izbori se ponavljaju za 14 dana (drugi krug, što je i bio slučaj). Na ponovljenim izborima (odnosno u drugom krugu) mogli su sudjelovati oni kandidati koji su u prvom krugu izbora (prvom glasanju) dobili najmanje 7% glasova birača koji su pristupili izborima. U drugom krugu izbora za zastupnika je izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasali.
{{1. saziv Hrvatskog sabora}}
Redak 35:
U utrci za 351 zastupničko mjesto sudjelovalo je 1705 kandidata, 33 političke stranke i 16 raznih udruženja.
S 42 posto dobivenih glasova HDZ je osvojio 205 (58 posto) zastupničkih mjesta. Drugi najbolji rezultat polučio je SKH-SDP s 26 % osvojenih glasova i 107 mandata (30 posto). Slijedila je koalicija narodnog sporazuma KNS s 15 posto glasova i 21 mandatom (5.9 posto). Posljednja stranka koja je prošla izborni prag bila je [[Srpska demokratska stranka (Hrvatska)|Srpska demokratska stranka]] (SDS) koja s 1,6 posto glasova osvaja 5 (1.4 posto mandata). Ostatak mandata je išao nezavisnim kandidatima i nacionalnim manjinama.
Na temelju izbornih rezultata [[30. svibnja]] iste godine konstituiran je prvi višestranački Sabor - dan koji se do [[2001.]] godine slavio kao [[Dan državnosti (Hrvatska)|Dan državnosti]]. Taj je Sabor donio mnoge povijesno važne odluke, između ostalog i [[
=== Ozračje ===
Prema akademiku Dušanu Bilandžiću, reformska struja u hrvatskom Savezu komunista razvijala se još od 1985., jer je bila svjesna o nastupanju novih vremena i da u tome SK mora odigrati ključnu ulogu u odluci za ići na slobodne izbore.
Nakon [[perestrojka|perestrojke]] u SSSR-u siječnja 1989., neuspjeha Ceausescuovih snaga i uspjeha oporbe u Rumunjskoj, jesen 1989. donijela je da su se stvari ubrzale.
Dne [[27. srpnja]] [[1989.]] predsjednik Sabora SRH [[Anđelko Runjić]] primio je rukovodstvo hrvatske političke [[opozicija|oporbe]]. Predsjedniku sabora predan je tekst "[[Zahtjevi naroda]]" kojeg je potpisalo 100.000 građana SR Hrvatske te je obavješten je da je poslano "otvoreno pismo" [[UN|Ujedinjenim narodima]] zbog započete hajke na neistomišljenike.{{pojasniti|ima li gdje sadržaj, bio bi dobar za wikiizvor}}<ref>{{cite web
Redak 54:
}}</ref>
Listopada 1989. HSLS je organizirao peticiju da se vrati Jelačićev spomenik na staro mjesto (današnji Jelačićev trg). Potpisalo ju je 70.000 osoba. 9. studenoga pao je [[Berlinski zid]]. Uslijedila je [[Revolucija svijeća]] od [[10. prosinca]], kad je 12 političkih stranaka i oporbenih skupina tražilo neka se raspišu slobodni izbori. Tad su reformisti u SKH [[10. prosinca]] pučem smijenili dogmate.<ref name="Despot"/>
Tog 10. prosinca bombastična je stvar došla na dnevni red [[presjedništvo CK SKH|Predsjedništva CK SKH]]: prijedlog o raspisivanju slobodnih parlamentarnih izbora. Snage su bile podijeljene: četvorica su bili "za", a četvorica "protiv". Naposljetku je pobijedila [[
Runjić je bio političar koji je potpisao zakon kojim je u Hrvatskoj uvedeno [[višestranačje]].{{pojasniti|ima li broj Narodnih novina}}
Redak 64:
Runjić je predao je zakonodavnu vlast [[HDZ]]-u [[30. svibnja]] [[1990.]] godine nakon što je HDZ pobijedio na ovim izborima.
Za zasluge za miran prijelaz iz jednostranačja u parlamentarnu demokraciju te civiliziranu primopredaju vlasti u Hrvatskoj, [[Red hrvatskog pletera|Redom hrvatskog pletera]] odlikovani su pripadnici reformske struje unutar SKH, [[Drago Dimitrović]] (na prijedlog zagrebačkog gradonačelnika [[Milan Bandić|Milana Bandića]]), [[Branko Caratan]], [[Dušan Bilandžić]], [[Anđelko Runjić]], [[Celestin Sardelić]] (na prijedlog zagrebačkog gradonačelnika [[Milan Bandić|Milana Bandića]]; postumno), [[Ivo Latin]] i [[Antun Milović]].<ref name="Karlović Sabolić"/> Prema Državnom povjerenstvu za dodjelu odlikovanja i priznanja RH, odlikovanja su dobili oni koji su u to vrijeme bili u vrhu politike koja je omogućila mirno preuzimanje vlasti.
==Rezultati==
Redak 111:
{{RH izbori}}
[[Kategorija:Izbori za zastupnike u Hrvatski sabor|1990]]
| |||