Huni: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m brojao→brojio, brojao→imao |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 19:
Bleda i Atila su podijelili svoje carstvo na dva odvojena dijela, ali su ga uvijek držali kao jedno. Uskoro je Atila uspio prisiliti vojno oslabljeno Istočno [[Rimsko Carstvo]] da potpiše sporazum s Hunima, priznajući hunsku nadmoć. Taj je sporazum donekle pokušao iskoristiti Istočnorimski car [[Teodozije II.]] sagradivši velike zidine oko carske prijestolnice u [[Carigrad]]u.
Mir nije dugo potrajao,
Huni su uskoro nahrlili na Istočno Rimsko Carstvo. Car Teodozije je bio praktički bespomoćan
Postavši prvim vladarom Huna koji je imao definitivno svu moć, Atila je nastavio pljačkati i paliti sve na svom putu. Preživio je i opis njegove invazije koji govori da je hunska nacija postala toliko snažna, da je više od sto gradova osvojeno a sam [[Carigrad]] je bio pod velikom opasnošću te je mnogo ljudi pobijeglo iz grada a mnogi su ubijeni, tako da se mrtvi više nisu mogli brojiti.
Redak 35:
7. Travnja Huni su osvojili i spalili grad Metz te nakon toga krenuli prema Orleansu, gdje su na putu prema gradu bili iznenada zaustavljeni, kada je Atila ugledao da se na obzorju pojavila sijedinjena vojska Vizigota i Rimljana te je bio prisiljen krenuti prema Katalaunskim poljanama, gdje će se 20. Lipnja 451. g. dogoditi jedna od najodlučnijih i najvažnijih bitki u povijesti.
Ova se bitka često prikazuje kao sukob Huna s Rimljanima, ali su u stvarnosti obje strane bile vrlo multinacijonalne. U skladu s hunskim običajima, Atila je naredio da se pregledaju organi žrtvovane životinje rano ujutro prije bitke. Prorečeno je da će Hune zadesiti katastrofa a jedan od suparničkih vođa biti će ubijen. To se i dogodilo,
Iako je imao prednost [[Flavije Aecije]] je odlučio da Hune ne uništi u potpunosti, jer ako bi to učinio, bojao se da bi [[Vizigoti]] mogli prekinuti njihov sporazum te postati još veća prijetnja. Tako je nagovorio Vizigote da se povuku i time omogućio Hunima i Atili da pobijegnu s bojnog polja. Ishod ove bitke je u ustvari bio neodlučan,
Atila se povukao, ali je uskoro poveo svoje vojnike u osvajanje [[Italija|Italije]]. 452.g. zauzeo je i opljačkao brojne gradove, pod izgovorom da je došao po Honoriju. Akvileju je uništio i šrušio do temelja a legenda govori kako je otišao toliko daleko, da je čak sagradio utvrdu na vrhu brda, kako bi gledao kako grad gori te je na taj način utemeljio grad [[Udine]].
Redak 47:
Krvoločnog je Atilu naslijedio njegov stariji sin [[Ellak]] koji nije bio niti približno sposoban da održi prije osvojena područja i golemo carstvo na okupu. Drugi su Atilini sinovi iskoristili situaciju i započeli borbu oko podijele Atilina naslijeđa. Usred svega toga, Huni su oslabili te su ih naposlijetku porazili Gepidi pod vodstvom Ardarika u bitci kod dugo neidentificirane rijeke Nedao 454 g. gdje je Atilin sin Ellak poginuo. [[Arheologija]] je utvrdila lokaciju bitke tek 2007. Smrću Atilina sina Dengizika, posljednjeg hunskog kralja, Huni se povlače prema Aziji, gdje nestaju u vjetrovima, isto tako kao što su se i pojavili.
Mnogi su narodi kasnije tvrdili da potječu od Huna, te da su njihovi etnički i kulturni naslijednici. [[Mađari]] i [[Bugari]] su često smatrali sebe Atilinim naslijednicima. To je i moguće,
== Društvo i način života ==
[[Arheologija]] nam danas malo pomaže u otkrivanju Huna, ali potvrđuje činjenicu da su cjenili lijep nakit koji su pokapali sa svojim mrtvima,
Prema [[Rimljani]]ma Huni su jeli, spavali i živjeli na konjima te bi zadobivali vrtoglavicu kada bi stali na zemlju. To je vjerojatno i uveličano, ali sigurno dokazuje kako je Hunima, za razliku od Europljana u to vrijeme, [[konj]] bio neizmjerno bitan u njihovu životu. U stepskim područjima u kojima su živjeli konj je bio neizmjerno bitno prijevozno sredstvo. Također su im konji bili vrlo važni u lovu, bogatstvu i preživljavanju te prije svega ratnim osvajanjima. Zbog njihovog nomadskog načina života Huni su bili neprekidno u pokretu, svake noći tražeći novo mjesto na kojem bi zastali. Sto god bi im se našlo na putu, bilo da je to bilo naselje ili nešto drugo, oni bi uništili.[[Datoteka:Hunnen.jpg|mini|lijevo|300px|Huni u bitci]]
Nisu poznavali [[pismo (grafija)|pismo]] i nisu gradili gradove od [[kamen]]ja. Umjesto toga su koristili tkaninu i drvo. Kako bi im ratnici izgledali što zasatrašujuće, deformirali su im izgled povezivanjem glave dok su još bili djeca. Generacijsko nasljeđivanje im nije ništa značilo,
Hranili su se korijenjem divljih biljaka i polusirovim mesom koje bi čuvali ispod svojih sedla. Mogli su koristiti samo grubi [[lan]] i kože za odjeću koju su nosili sve dok im se nije raspala a bila je poderana. Takva pohabana odijeća im je činila izgled još strašnijim.
Redak 62:
Poput drugih stepskih naroda, daleko najveći je dio hunske vojske činilo [[konjaništvo]] a hunski su se ratnici oslanjali na pokretljivost, spretnost i brzinu njihovih konja te prodornu snagu njihovih [[luk i strijela|lukova i strijela]]. Bili su prirodni ratnici koji su jahali konja i gađali strijelama cijelog svog života. Na bojnom polju bi se oslanjali na brzi juriš kojeg je slijedila kiša strijela ispaljenih iz njihovih lukova. Na takve brze taktike Europljani nisu bili navikli, pa nisu imali prednost. Velikaši su uglavnom nosili tijelesni oklop za razliku od običnih ljudi koji uglavnom nisu imali ništa slično, ali su svi imali [[štit]]ove. Uz lukove i strijele Huni su koristili [[mač]]eve, koplja i druga rijetka oružja kao što je laso. Često bi krenuli konjima u suprotnome smjeru od neprijatelja a tijelima bi se okrenuli te počeli ispaljivati strijele. [[Vojska]] se sastojala od otprilike 30 000 vojnika. Nije bila rijetkost da su u nju, uz Hune koji su bili na čelu, bili i drugi barbarski narodi.
Hunima su vladali kraljevi koje je vrlo teško upisati u kraljevsku listu
| |||