Međuzvjezdana tvar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 10:
'''Međuzvjezdana tvar''' (kratica: ISM, prema [[Engleski jezik|engleskom]] ''InterStellar Medium''; rus. межзвёздная среда) je rijetka tvar rasprostrta između zvijezda. U [[Mliječni put|Mliječnoj stazi]] čini 10 do 15% vidljive tvari, a njezinoj [[masa|masi]] pridonosi najviše [[plin]] (99%), a vrlo malo prah (1%). Zbog upijanja i raspršenja [[svjetlost]]i u međuzvjezdanoj tvari, pri čem se modra boja raspršuje jače od crvene, udaljenije zvijezde manjeg su sjaja i svjetlost im je crvenija. Tako na primjer u pojasu Mliječne staze, na udaljenosti od 3 000 [[Svjetlosna godina|svjetlosnih godina]], svjetlost oslabi 5 puta. Međuzvjezdana tvar otkriva se analizom zvjezdane svjetlosti. Plinoviti sastojci otkrivaju se s pomoću takozvanih mirnih [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]], to jest apsorpcijskih linija koje se zapažaju u [[Spektralni razred|zvjezdanim spektrima]], a koje pritom ne pokazuju pomake zbog gibanja zvijezda. <ref> '''međuzvjezdana tvar''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=39864] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
Međuzvjezdana tvar nastaje iz neutralna i [[ionizacija|ionizirana]] plina u atomskom i molekulnom obliku, [[svemirska prašina|prašine]] i [[kozmičke zrake|kozmičkih zraka]]. Igra bitnu ulogu u [[astrofizika|astrofizici]],
== Svojstva ==
Redak 24:
== Kozmičke zrake ==
[[Kozmičke zrake]] su zrake visoke [[energija|energije]] koje dopiru na [[Zemlja|Zemlju]] iz [[svemir]]a. Još u početkom 20. stoljeća opazilo se da se nabijeni [[elektroskop]]i nakon nekog vremena sami od sebe izbijaju čak i onda kada su smješteni u hermetički zatvorenoj posudi. Isprva se vjerovalo da je izbijanje posljedica [[Ioniziranje|ionizacije zraka]], koja potječe od zračenja [[radioaktivnost|radioaktivnih tvari]] u Zemlji. No ubrzo se pokazalo da ta ionizacija ne opada s porastom visine, nego, naprotiv, neznatno raste. Na osnovi pokusa američkog fizičara austrijskoga podrijetla [[Victor Franz Hess|Victora Franza Hessa]], s [[Ionizacijska komora|ionizacijskim komorama]] koje su [[balon]]ima bile podizane u vis, postavljena je teorija da zračenje koje uzrokuje ionizaciju potječe iz svemira, jer je utvrđeno da ne može dolaziti sa [[Sunce|Sunca]],
Nagli razvoj tehnike i instrumenata nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] (usavršeni detektori, [[radio teleskop]]i, baloni i [[umjetni satelit]]i, elektronski uređaji) omogućio je daljnje istraživanje kozmičkoga zračenja. Pritom su se prvenstveno proučavali uvjeti stvaranja primarnoga zračenja tako visoke energije i visokoenergetski subatomski procesi, od kojih su mnogi prvi put opaženi upravo kod kozmičkoga zračenja. Međutim, podrijetlo kozmičkoga zračenja nije do danas potpuno razjašnjeno.
|