Karlo II., kralj Engleske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 57:
Poznat je po tome da je ''de iure'' bio kralj od smaknuća svoga oca [[Karlo I., kralj Engleske|Karla I.]] [[30. siječnja]] [[1649]]., ali ''de facto'' je kralj postao [[29. svibnja]] [[1660]]. nakon smrti [[Oliver Cromwell|Olivera Cromwella]] čime je bilo završilo razdoblje [[Commonwealth (republika)|republike]] i započela restauracija monarhije u [[Engleska|Engleskoj]]. U narodu je poznat kao "veseo vladar" zbog svoje sklonosti ka uzbuđenjima i uživanjima.
Nakon smaknuća njegova oca [[Karlo I., kralj Engleske|Karla I.]] [[30. siječnja]] [[1649]]. Karlo je ''de jure'' naslijedio krunu. Nakon što je bio prisiljen pred snagama odanim parlamentu izbjeći u [[Škotska|Škotsku]] [[5. veljače]] iste godine proglasio se kraljem Škotske no i ta titula je bila samo titula bez sadržaja dok ju, nakon dugotrajnih pregovora, nisu priznali [[Škotska|škotski]] [[Prezbiterijanstvo|prezbiterijanski]] pobunjenici, pa je Karlo okrunjen za škotskog kralja [[1. siječnja]] [[1651]]. Međutim, i ta njegova vladavina je bila kratkog vijeka
Kao i njegov otac, Karlo je većinu svoje vladavine proveo u borbi sa parlamentom, ali za razliku od vremena njegovog oca, napetosti nisu nikada dosegnule takvu razinu neprijateljstava iz razloga što je Karlo izbjegavao nametanje novih poreza koji bi ga antagonizirali sa parlamentom i narodom. Njegovu vladavinu obilježio je i utjecaj vjerskih sukoba koji su se odvijali na kontinentu na unutarnje prilike i prvi politički sukobi zametaka političkih stranaka u Engleskoj ([[Torijevci|Torijevaca]] (Tory – konzervativci) i [[Vigovci|Vigovaca]] (Whig – liberali).
Redak 81:
== Ponovno kralj ==
Smrt [[Oliver Cromwell|Olivera Cromwella]] [[1658]]. godine, u prvom trenutku, nije se činila kao moguća nova Karlova šansa
Na izborima su nadmoćno pobijedili rojalisti, a tako izabrani parlament sastao se [[25. travnja]] [[1660]]. Karlo je u nastaloj situaciji donio deklaraciju kojom je iznio svoje uvjete za povratak na vlast, a u kojoj je, među ostalim, pristao na oprost svim neprijateljima svoga oca. U deklaraciji se ističe da je Karlo nakon smrti svog oca [[1649]]. bio zakonit suveren i kralj.
|