Inačica od 14. studenoga 2019. u 21:24 uredi Mateo K 01 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.327 edits m uklonjena promjena suradnika 89.146.170.54 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01 Oznaka: brzo uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 12:28 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 8: {{glavni\|Biskupska inkvizicija}} Oko [[12. stoljeće\|12. stoljeća]] razna vjerovanja, koja je Katolička crkva proglasila herezama, sve su se više širile Zapadnom [[Europa\|Europom]], ponajviše [[Dualizam (religija)\|dualizam]]. Ova vjerovanja su samim svojim postojanjem ugrožavala vlast Katoličke crkve i feudalnih vladara<ref>Levack, Brian P.: The Withc-Hunt in Early Modern Europe(second edition), Longman, London and New York 1995,{{ISBN \|0-582-08069-X}}, str. 167-171, 232</ref> čiju je vlast Crkva sakralizirala krunidbom kraljeva i proglašavanjem monarhijskog feudalnog uređenja utemeljenima na Božanskom autoritetu. Stoga [[papa]] [[Lucije III.]] i car [[Fridrik I. Barbarossa]] dekretom ''Ad abolendam'' [[4. studenog]] [[1184.]] osnivaju ''Biskupsku inkviziciju'', tj. daju [[biskup]]ima ovlasti da u svojim [[biskupija]]ma imenuju svećenika (inkvizitora) koji će pokretati postupke protiv heretika. === Papinska inkvizicija === Redak 36: [[Datoteka:Verscheiden wijzen van pijnigen bij de inquisitie gebruikelijk.jpg\|mini\|desno\|300px\|Različiti načini [[Mučenje\|mučenja]].]] Lošoj fami o inkvizicijama pridonijeli su različiti uzroci: mogućnost pokretanja postupka od inkvizitora, mučenje i česta kršenja samih pravila o zabrani mučenja u slučaju nepostojanja dokaza, kao i kršenje propisa o isključivo jednokratnom mučenju<ref> Levack, str.Levack, str. 79-82</ref> , apsurdnost određenih optužbi (npr. o vještičarenju), progon ljudi s drugačijim vjerskim uvjerenjima (heretika), političnost Španjolske inkvizicije, razne zloupotrebe u postupcima, ali i anticrkvena propaganda nekih ideologija novog vijeka ([[Francuska revolucija]], [[komunizam]]). Postupak pred inkvizitorom je mogao pokrenuti bilo tko tužbom, ali i sam inkvizitor na temelju vlastite istrage. Iako se po propisima rezultati te istrage nisu smjeli koristiti kao dokazni materijal, te je optuženi trebao biti oslobođen ako nije bilo drugih dokaza, ovo se u praksi često svodilo na situaciju "kadija te tuži, kadija ti sudi", a nepravednom suđenju je doprinosilo i to što nikakva obrana nije bila moguća.{{nedostaje izvor}} Poricanje krivnje je često korišteno kao dokaz protiv tuženog, odnosno tužene (npr. kod progona vještica). Redak 53: * Heinrich Institoris, Jacob Sprenger, ''Malleus Maleficarum – Malj koji ubija vještice''. Zagreb, Stari grad, 2006. * Michael Jordan, ''U ime Božje: nasilje i razaranje u svjetskim religijama''. Zagreb, Naklada Ljevak, 2008. * Brian P. Levac "The Witch-Hunt in Early modern Europe" (drugo izdanje), London and New York, Longman, 1995. {{ISBN \|0-582-08069-X}} * Emil Lucka, ''Torquemada i inkvizicija u Španjolskoj''. Zagreb, Novo pokoljenje, 1951. * Hrvoje Petrić, ''Inkvizicija''. U: Meridijani, God. 9 (2002./2003.), 67, (str. 60-62)

Inkvizicija: razlika između inačica