Zapadni raskol: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m uklonjena promjena suradnika 93.138.3.218 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa
m lektura (budući da -> jer)
Redak 4:
 
[[Datoteka:Great schism 1378 1417.jpg|mini|300px|desno|Karta Zapadnog raskola (sivo su označene zemlje koje su prihvaćale papu u Rimu, a ružičasto one koje su prihvaćale papu u Avignonu).]]
Raskol je nastao zbog povratka [[papa]] iz [[Avignon]]a u [[Rim]]. [[Grgur XI.]] je okončao [[avinjonsko papinstvo]] povratkom u Rim [[1378]]. Kad je umro, okupljeni kardinali su birali novog papu. Građani Rima su se pobunili, jer su se bojali da će kardinali izabrati Francuza za papu, budući dajer je veliki dio njih i bio iz [[Francuska|Francuske]], a imenovali su ih prethodni francuski pape. Pod pritiskom mnoštva kardinali biraju 1378. Talijana Bartolomea Prignanija, [[nadbiskup]]a [[Bari]]ja, koji uzima ime [[Urban VI.]]
 
Novi se papa svojom naglom naravi zamjera kardinalima, pa se oni premještaju iz [[Rim]]a u Fondi, gdje [[20. listopada]] [[1378]]. izabiru Roberta, kneza od [[Ženeva|Ženeve]], kao [[protupapa|protupapu]] [[Klement VII., protupapa|Klementa VII.]] koji potom uspostavlja svoje sjedište ponovno u Avignonu.
Redak 10:
Premda su dotad postojali pape i protupape, sada su prvi put obojica papa izabrani od legitimnih vođa crkve, tj. od kardinala, premda Klement nije izabran na [[kanonsko pravo|kanonski]] legitiman način, pa se stoga upravo njega ubraja među protupape.
 
Crkvena je podjela ubrzo dovela i do političkih podjela, budući dajer su vladari po [[Europa|Europi]] trebali izabrati kojega papu će podržati. Avinjonskog protupapu podržali su: [[Francuska]], [[Aragon]], [[Kastilja]], [[Cipar]], [[Burgundija]], [[Savoja]], [[Napulj]] i [[Škotska]]. Rimskog papu podržali su: [[Danska]], [[Engleska]], [[Nizozemska]], [[Sveto Rimsko Carstvo]], [[Ugarska]], sjeverna [[Italija]], [[Irska]], [[Norveška]], [[Poljska]] i [[Švedska]].
 
== Nastavak raskola ==
Redak 19:
 
== Kraj raskola ==
Konačno, na [[Sabor u Konstanzu|Saboru u Konstanzu]] [[1417]]. Ivan XXIII. i Benedikt XIII. bivaju svrgnuti, Grgur XII. daje ostavku, a [[Martin V.]] postaje novi papa, nastavljajući, nakon Grgura XII. rimski niz papa. Sabor u Konstanzu (za razliku od onog u Pisi) smatra se pravovaljanim saborom, budući dajer ga je priznao papa Grgur XII.
 
Od tada je u Katoličko Crkvi ipak i izričito naglašeno da [[ekumenski sabor]] ne može smijeniti papu. Izbor pape može poništiti jedino sam papa, baš kao što je to u ovom slučaju učinio Grgur XII.