Inačica od 4. veljače 2017. u 05:34 uredi Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits m uklonjena promjena suradnika 93.138.3.218 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 12:35 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura (budući da -> jer) Novija izmjena →
Redak 4: [[Datoteka:Great schism 1378 1417.jpg\|mini\|300px\|desno\|Karta Zapadnog raskola (sivo su označene zemlje koje su prihvaćale papu u Rimu, a ružičasto one koje su prihvaćale papu u Avignonu).]] Raskol je nastao zbog povratka [[papa]] iz [[Avignon]]a u [[Rim]]. [[Grgur XI.]] je okončao [[avinjonsko papinstvo]] povratkom u Rim [[1378]]. Kad je umro, okupljeni kardinali su birali novog papu. Građani Rima su se pobunili, jer su se bojali da će kardinali izabrati Francuza za papu, ~~budući da~~jer je veliki dio njih i bio iz [[Francuska\|Francuske]], a imenovali su ih prethodni francuski pape. Pod pritiskom mnoštva kardinali biraju 1378. Talijana Bartolomea Prignanija, [[nadbiskup]]a [[Bari]]ja, koji uzima ime [[Urban VI.]] Novi se papa svojom naglom naravi zamjera kardinalima, pa se oni premještaju iz [[Rim]]a u Fondi, gdje [[20. listopada]] [[1378]]. izabiru Roberta, kneza od [[Ženeva\|Ženeve]], kao [[protupapa\|protupapu]] [[Klement VII., protupapa\|Klementa VII.]] koji potom uspostavlja svoje sjedište ponovno u Avignonu. Redak 10: Premda su dotad postojali pape i protupape, sada su prvi put obojica papa izabrani od legitimnih vođa crkve, tj. od kardinala, premda Klement nije izabran na [[kanonsko pravo\|kanonski]] legitiman način, pa se stoga upravo njega ubraja među protupape. Crkvena je podjela ubrzo dovela i do političkih podjela, ~~budući da~~jer su vladari po [[Europa\|Europi]] trebali izabrati kojega papu će podržati. Avinjonskog protupapu podržali su: [[Francuska]], [[Aragon]], [[Kastilja]], [[Cipar]], [[Burgundija]], [[Savoja]], [[Napulj]] i [[Škotska]]. Rimskog papu podržali su: [[Danska]], [[Engleska]], [[Nizozemska]], [[Sveto Rimsko Carstvo]], [[Ugarska]], sjeverna [[Italija]], [[Irska]], [[Norveška]], [[Poljska]] i [[Švedska]]. == Nastavak raskola == Redak 19: == Kraj raskola == Konačno, na [[Sabor u Konstanzu\|Saboru u Konstanzu]] [[1417]]. Ivan XXIII. i Benedikt XIII. bivaju svrgnuti, Grgur XII. daje ostavku, a [[Martin V.]] postaje novi papa, nastavljajući, nakon Grgura XII. rimski niz papa. Sabor u Konstanzu (za razliku od onog u Pisi) smatra se pravovaljanim saborom, ~~budući da~~jer ga je priznao papa Grgur XII. Od tada je u Katoličko Crkvi ipak i izričito naglašeno da [[ekumenski sabor]] ne može smijeniti papu. Izbor pape može poništiti jedino sam papa, baš kao što je to u ovom slučaju učinio Grgur XII.

Zapadni raskol: razlika između inačica