Ivan Zajc: razlika između inačica

'''Ivan Dragutin Stjepan Zajc''', znan kao '''Ivan pl.''' ''(plemeniti)'' '''Zajc''' ([[Rijeka]], [[3. kolovoza]] [[1832.]] - [[Zagreb]], [[16. prosinca]] [[1914.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[skladatelj]], [[dirigent]] i [[pedagog]]. Utemeljiteljem je hrvatske [[Opera|opere]] kao umjetničke ustanove, a opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio je i u stvaralačkom smislu.<ref name="db.nsk.hr">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=831 Ivan Zajc (1832. – 1914.)], db.nsk.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Najznačajniji je glazbenik djelatan u Hrvatskoj u posljednoj trećini [[19. stoljeće|19. stoljeća]].<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66730 Zajc, Ivan, ml.], enciklopedija.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref>

Naporan rad nepovoljno se odrazio na Zajčevo zdravlje. Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem [[1862.]] godine isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja te je Zajc uputio magistratu dopis, da je odlučio krenuti drugamo ''"(...) radi mojih posebnih razloga koji se odnose na moju karijeru, nalazim se potaknut da otkažem službu kao nastavnik glazbe (...) da ću, čim ozdravim, preuzeti ponovno svoju službu sve do gore spomenutog datuma od 7. XI. 1862. (...)"''.<ref>Iva Rosanda Žigo, [http://izdavastvo.ffri.hr/wp-content/uploads/2016/11/Rosanda-%C5%BDigo-Iva-Redateljske-poetike-u-rije%C4%8Dkoj-kazali%C5%A1noj-povijesti-1.pdf ''Redateljske poetike u riječkoj kazališnoj povijesti (od početaka do 1980.)''], Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2016., {{ISBN |978-953-7975-43-2}}, fusnota 87 na str. 66.</ref> Zajc je u listopadu 1862. godine otputovao u [[Beč]]. Za svog boravka u Beču Zajc stanovao je u Komödiengasse 1, 1. stubište, 1. kat, a zatim u Weintraubengasse broj 6. U prvo vrijeme djelovao je kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia. Dana [[15. prosinca]] [[1863.]] godine u Beču se izvodi prvo Zajčevo djelo [[opereta]] ''[[Momci na brod]]!'' (''Mannschaft an Bord!''). Ta se opereta održala na rasporedu do uključivo godišta 1867./1868. te je doživjela više od 60 izvedbi. U Beču je tijekom Zajčeva tamošnjeg djelovanja izvedeno 11 njegovih djela s ukupno blizu 140 izvedbi, a nakon Zajčeva odlaska izvedena je [[1874.]] godine još opereta ''Uhvaćeni Amor''. Godine [[1868.]] izvedene su u Beču čak tri nove Zajčeve operete. Dana [[13. siječnja]] [[1867.]] godine Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana. Te godine započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb. Pregovori su urodili plodom pa je [[18. studenoga]] [[1869.]] godine Zajc imenovan ravnateljem opere koju treba osnovati te redovitim učiteljem i ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda. Sukladno postignutom dogovoru [[31. siječnja]] [[1870.]] godine na večer Zajc s obitelji putuje iz Beča u [[Zagreb]].

Zajc je s obitelji doputovao u [[Zagreb]] [[1. veljače]] [[1870.]] godine, a već [[24. veljače]] nastupio je kao dirigent u kazalištu. [[Kazalište]] se tada zvalo [[Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu]]. Spomenute večeri izvodile su se dvije Zajčeve operete: ''Mjesečnica'' (prvi put u Zagrebu) i već prije izvedena opera ''Momci na brod!''. Nakon dolaska u Zagreb odsjeo je zajedno s obitelji u svratištu K Janjetu (današnja Teslina ulica). Kasnije su se nastanili najprije u Mikšićevoj kući u Jezuitskoj ulici (današnja Habdelićeva br. 2), a zatim je Zajc kupio kuću u Visokoj ulici br. 16 i tamo stanovao do [[smrt]]i. Na toj kući postavila je [[26. listopada]] [[1925.]] godine [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"]] spomen-ploču u sklopu proslava 1000.-godišnjice Kraljevstva Hrvatskoga.<ref>[http://dbhz.hr/wordpress/?page_id=1058 Popis postavljenih i otkrivenih spomenika i spomen ploča od 1905.-1946.], dbhz.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Dana [[2. listopada]] [[1870.]] godine izvedbom nove Zajčeve opere, a prve njegove opere na hrvatski tekst ''Mislav'' započinje s radom stalna [[opera]] u Zagrebu. U siječnju 1867. godine Zajc je izabran za časnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda koji se tada (do 1895.) zvao Narodni zemaljski glazbeni zavod. U jesen [[1869.]] godine ravnatelj glazbenog zavoda Klobučarić piše Zajcu uz koje bi uvjete primio mjesto profesora i ravnatelja škole i orkestra. Budući da je Zajc bio imenovan [[dirigent]]om i ravnateljem opere u zagrebačkom kazalištu mjesto ravnatelja glazbene škole prihvatio je za manju plaću. Ugovorena plaća od 600 forinti godišnje povišena mu je još iste godine na 800 forinti. Osim toga on može svake godine sa "silami ovog zavoda" prirediti jedan koncert u svoju korist. Osim ravnateljskih dužnosti vodi vježbe, koncerte i mise te poučava učenike pjevanja u višim razredima. Zajc je u Operi proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla koji je pod Zajčevim vodstvom u 19 godina izveo oko 50 opera i desetak opereta.<ref name="db.nsk.hr"/>

Dana [[21. veljače]] [[1908.]] godine Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek [[1912.]] godine [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]] ga je imenovala počasnim članom. Dva dana prije smrti potužio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. Dana 16. prosinca ustao je već oko 5 sati ujutro no ponovno je legao te je oko 9.30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo od 9 do 15 sati izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere [[Srećko Albini]], a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema [[Mirogoj]]u. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je [[Gjuro Eisenhuth|Eisenhuthovu]] tužaljku ''Nad grobom''. Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici Zajc - Dolovčak, prije trećega paviljona u arkadama, lijevo od glavnoga ulaza u groblje.<ref name="glasilo">Nada Bezić, [http://www.hgz.hr/images/hageze/Glasilo_HaGeZe_13-14_02.pdf Šetnja Mirogojem tragom povijesti HGZ-a], hgz.hr, ''HaGeZe: glasilo hrvatskoga glazbenog zavoda'', godište XVII, br. 2, studeni 2013., ISSN 1332-1129, str. 2., pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref><ref name="hazu.hr">[http://info.hazu.hr/upload/Image/slike_stranica/odsjek_za_povijest_hrvatske_glazbe/Zajc-poster-5.pdf Putevima Ivana pl. Zajca. O stotoj obljetnici smrti], info.hazu.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Uz njegovo je ime dodan plemićki nastavak "Zagicz" te "vitez reda [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]]".<ref name="hazu.hr"/>

== Nagrade i priznanja ==

* 1895.: PočasnI građanin Grada Karlovca.<ref>[http://www.karlovac.hr/grad/pocasni-gradjani/19 Počasni građani], karlovac.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref>

* Zajc nije nikada savršeno naučio hrvatski jezik, što se vidi i po čestim greškama u padežima u rukopisima njegovih opera (naime, njegov je materinski jezik bio talijanski ili, bolje rečeno, [[Fijumanski dijalekt|fijumanski]]).<ref>[https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:608638] Albert Merdžo, „O etničkoj slici Rijeke u 19. stoljeću“, diplomski rad, Filozofski fakultet u Rijeci, 2018., str. 52.</ref>

*

[[Kategorija: Operni skladatelji]]