Panonska Hrvatska (kneževina): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer)
Redak 8:
===Rast franačke moći i prihvaćanje kršćanstva===
[[Datoteka:Liudevit_and_Braslav.png|mini|300px|Rane hrvatske kneževine]]
Nisu poznati niti mnogi vladari ove kneževine. Zna se da je od [[791.]] do [[810.]] vladar bio [[Vojnomir]]. No o njemu je još mnogo nepoznanica. Premda ga se još uvijek često naziva knezom, u izvorima nema toga naslova. Naziva ga se jednostavno [[Slaveni|Slavenom]]. Usto, i ispravan oblik njegova imena upitan je, budući dajer se u franačkim izvorima spominje pod imenom ''Uuonomiro'' ili ''Uuonomyro''. Neki misle i da on nije bio vladar panonskih Hrvata, nego onih koji su se bili doselili u [[Istra|Istru]] pod vodstvom vojvode Ivana.<ref>N. Labus, „Tko je ubio vojvodu Erika“, str. 10.</ref> Drugi su povjesničari uvjereni u Vojnomirovo vladanje u Panonskoj Hrvatskoj,<ref>E. Peričić, ''Hrvatski kraljevi (Zlatno doba hrvatske povijesti)'', Zadar 2000. (naziva Vojnomira „knezom-vladarom sjeverno od Gvozda i u Posavini).</ref> ili pak u njegovo [[Karantanija|karantansko]] podrijetlo, što je osobito zastupljeno među slovenskim povjesničarima.<ref>Ipak, već je Milo Kos u svojoj raspravi „Conversatio Bagoariorum et Carantanorum“ pokazao kako nije moguće sa sigurnošću odrediti Vojnomirovo podrijetlo, a karantansku je teoriju stavio pod znak pitanja zbog toga što se na popisu karantanskih vladara ne spominje nijedan Vojnomir. Raspravu je 6. svibnja 1934. prihvatilo Slovensko znanstveno društvu u Ljubljani.</ref> Upravo 791. [[Franci|franački]] kralj [[Karlo Veliki]] započeo je pohod protiv Avara, a već sljedeće godine, [[792.]] Vojnomir se podlaže Karlu Velikome i obećava mu pomoć u borbi protiv Avara. Završivši ratove u [[Vojvodstvo Saska|Saskoj]] (792.-[[796.]]), Karlo se mogao konačno okrenuti i prema Avarima, a rat protiv njih trajao je od [[796.]] do [[799.]] U tom ratu na franačkoj su strani doista sudjelovali i panonski Hrvati, a nakon konačne pobjede što su je Franci i Hrvati ishodili na prostorima današnje [[Mađarska|Mađarske]] nestalo je i neposredne avarske opasnosti. Moguće je da [[Konstantin Porfirogenet]] u svome djelu ''[[De administrando imperio]]'' misli upravo na ovu pobjedu, kad govori o porazu što su ga Hrvati nanijeli Avarima (''De administrando imperio'', 31). Franci tada, na istočnim granicama svoga kraljevstva, osnivaju dvije [[marka (grofovija)|marke]]{{newdsm}} (pogranične [[grofovija|grofovije]]) - sjevernije „istočnu“ (današnja [[Austrija]]), a južnije [[Furlanija|furlansku]].
 
Početkom [[9. stoljeće|9. stoljeća]] panonski Hrvati napuštaju svoje poganske običaje i [[Pokrštenje Hrvata|prihvaćaju kršćanstvo]]. O tome svjedoče brojni [[arheologija|arheološki]] nalazi, a osobito starohrvatski grobovi u kojima se od toga razdoblja više ne nalaze predmeti koji su bili ukapani zajedno s pokojnikom. Međutim, postoji mogućnost da su tragovi poganstva ostali prisutni o čemu svjedoči nalaz paljevinskog groba iz 9. ili 10. stoljeća otkriven kod [[Lobor|Lobora]] u [[Hrvatsko zagorje |Hrvatskom zagorju]].<ref>K. Filipec. Slavenski paljevinski grob iz Lobora, Archaeologica Adriatica, 3 (2011), 347 - 357.</ref>
Redak 19:
 
[[Datoteka:Liudevit_and_Braslav.png|mini|300px|Rane hrvatske kneževine]]
Nakon Sabora u [[Aachen]]u [[820.]] godine, na kojem sudjeluje i knez [[Borna]], u proljeće iste godine započinje novi pohod na Ljudevita iz tri smjera: sjeverna franačka vojska iz [[Bavarska|Bavarske]], dolinom [[Dunav]]a, pa preko Drave prodire prema Panonskoj Hrvatskoj; južna vojska iz Furlanije, preko [[Alpe|Alpi]]; treća vojska iz [[Tirol]]a preko [[Koruška|Koruške]]. Prve dvije vojske Ljudevitove su snage zaustavile, prvu na Dravi, a drugu u Alpama. Pred trećom je uzmakao prema Hrvatskoj, što je onda otvorilo put i ostalima. Nakon prodora u područje između Save i Drave, Francima ostaje jedino pljačkanje, budući dajer Ljudevit ondje nije zapodjenuo bitke. Slično se ponovilo i sljedeće godine, [[821.]] U listopadu te godine, na Saboru u [[Diedenhofen]]u, franački vojskovođe izvješćuju cara kako se Ljudevit nije htio upustiti u bitku. Tek [[822.]] godine Ljudevit napušta [[Sisak]] i bježi pred vojskom iz Furlanije na jug (prije se mislilo da je pobjegao među Srbe, no [[Nada Klaić]] dokazuje da je pobjegao u mjesto [[Srb]]), a sljedeće godine i dalje prema moru, gdje je i ubijen.
 
O ovom razdoblju svjedoče [[arheologija|arheološki]] nalazi oružja, osobito u okolici Siska i [[Varaždin]]a. Feudalno se uređenje u Panonskoj Hrvatskoj tada razvijalo brže no što je to bio slučaj u gorskim krajevima Primorske Hrvatske, čemu je pogodovala i konfiguracija terena. To je vjerojatno jedan od razloga koji je potakao Ljudevita na pobunu i okupljanje susjednih krajeva oko svoje već razvijenije središnje vlasti.