Prema tome spisu Vid se kao sin bogate ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući dajer ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u [[Rim]]. Tu je Vid učinio nekoliko čuda, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji je bio opsjednut. Unatoč tome, bio je sa svojim pratiteljima osuđen na smrt. Nakon mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega ga je spasio anđeo koji ga je odnio u Lukaniju, gdje je umro. Godine [[756.]] njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod [[Pariz]]a. Godine [[836.]] Vidove relikvije opat [[Hilduin]] dao je slavnome [[samostan]]u Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postaje središtem štovanja Sv. Vida. [[Sveti Vjenceslav|Sv. Vjenceslav]], [[Češka|češki]] vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u [[Prag]], sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podigla se kasnije gotska katedrala, možda jedna od naljepših crkava katoličkog svijeta.
