Razlika između inačica stranice »Jeleni«

Obrisano 10 bajtova ,  prije 1 godinu
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
(Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
===Općenito===
[[Datoteka:Suedlicher-pudu-0231.jpg|mini|200px|lijevo|[[Južni pudu]], najmanja vrsta jelena]]
Veličina jelena je od vrste do vrste vrlo različita: dužina tijela kreće im se od 0,7 pa do 2,9 metara, visina u ramenima od 30 do 190 centimetara a težina od 7 pa do 800 kilograma. Najveća danas [[recentna vrsta|živuća vrsta]] je [[los]], a najmanja [[južni pudu]]. Kod većine vrsta prisutan je [[spolni dimorfizam]], što znači da su mužjaci znatno veći i teži od ženki.
 
I oblik tijela je različit, pored vitkih tijela, neke vrste su nabijene građe, a noge su uvijek vitke i srazmjerno duge. Rep je uglavnom samo kratki batrljak. [[Krzno]] većine vrsta je smeđe ili sivo. Mladunci većine vrsta imaju pjege na krznu, što samo neke vrste zadržavaju i u odrasloj dobi.
===Rogovi===
[[Datoteka:Rentier fws 1.jpg|mini|200px|Glava [[sob]]a]]
Obilježje mužjaka ove porodice su [[rog]]ovi koji služe imponiranju ženkama i borbi s drugim mužjacima za pravo na [[parenje]]. Pored mužjaka i ženke sobova redovito imaju rogovlje. Rogovi jelena rastu iz koštanih izraslina na čelu životinja (rožišta), i, za razliku od rogova šupljorožaca, prema svojoj građi su prava kost građena od kompaktnog i spongioznog dijela. Oblik rogovlja ovisi o vrsti i starosti životinja. Kod nekih vrsta to su jednostavne, ravne i glatke izrasline, dok su kod drugih vrlo razgranati ili oblikom podsjećaju na lopate. Rogovlje se veličinom i ljepotom poboljšava sa starošću životinje sve do trenutka kada postupno počinje opadati (jelen obični 12. - 14. godina života, srna 7. - 8.)
 
Za vrijeme rasta, rogovlje je prekriveno [[koža|kožom]] (nazvanom "bast") s kratkim [[dlaka|dlakama]]ma te dobro prožetom živcima, a koja prvenstveno štiti rastuće tkivo od infekcija. Rogovlje u rastu posjeduje vlastiti unutarnji i vanjski krvotok. Kad rogovi dosegnu punu veličinu, započinje proces mineralizacije te bast odumire i biva odbačen kao strano tkivo. Životinje ju tada skidaju struganjem o razno raslinje. Nakon razdoblja parenja, ovisno o kretanju hormona u krvi mužjaci odbacuju rogove i kratko po odbacivanju počinje rast novih. Kod vrsta s određenim razdobljem parenja i gubitak rogova se događa u određeno doba godine (kod [[srna]] i mužjaka [[sob]]ova je to kasna jesen, a ženke sobova i druge europske vrste gube rogove u kasnu zimu ili proljeće). Kod vrsta koje žive u [[tropi]]ma, za ovaj proces ne postoji određeno razdoblje.
 
Iznimka od ovog pravila su ''[[Hydropotes inermis]]'' koji uopće nemaju rogove, i [[sob]]ovi, kod kojih oba spola, kao jedini u ovoj porodici, nose regove.
 
===Glava i zubi===
Lice jelena je izduženo, a [[uho|uši]] velike i uspravne. Suzni kanal (''Ductus nasolacrimalis'') se grana, na prednjem rubu očne duplje (''Orbita'') nalaze se dva suzna otvora (''Foramina lacrimalia''). Ni jedna vrsta nema [[zub|sjekutiće]] u gornjoj, ali u donjoj čeljusti ima po tri u svakoj polovici. Kod vrsta koje nemaju (''Hidropotes inermis'') ili imaju samo malene rogove (potporodica [[mutnjaci|mutnjaka]]) gornji očnjaci su povećani i izlaze izvan usta, kod ostalih vrsta su vrlo mali ili ih uopće nema. Donji očnjaci liče na sjekutiće. U svakoj polovici čeljusti imaju tri pretkutnjaka i tri kutnjaka s niskim krunama. To znači, da imaju [[zubna formula|zubnu formulu]] 0/3, 0-1/1, 3/3 i 3/3, dakle, ukupno 32 do 34 zuba. Kod nekih vrsta zubna formula obuhvaća četiri pretkutnjaka iako prvi u većini slučajeva nedostaje.
 
===Udovi===
Prirodno područje rasprostranjenosti jelena obuhvaća velike dijelove [[Euroazija|Euroazije]] i [[Amerika]]. U [[Afrika|Africi]] nastanjuju samo sjeverne dijelove, južno od [[Sahara|Sahare]] ih uopće nema. Ljudi su ih doveli i u područja u kojima nisu živjeli, tako da ih danas ima u [[Australija|Australiji]], [[Novi Zeland|Novom Zelandu]], [[Nova Gvineja|Novoj Gvineji]] i na nekim [[Karibi|Karipskim otocima]].
 
Jeleni nastanjuju brojna različita staništa. Može ih se naći u [[pustinja]]ma, [[travnjak|travnjacima]], [[močvara]]ma, [[šuma]]ma i u [[arktik|arktičkim]] [[tundra]]ma.
 
==Način života==
Neke vrste su samotnjaci, ali većina vrsta živi u grupama čija veličina ovisi o vrsti i okolišu. Česte su [[harem]]ske skupine u kojima jedan mužjak okuplja više ženki i zajedničko potomstvo i ne podnosi prisutnost drugog konkurentnog mužjaka. To znači da vlada [[poliginija|poliginijsko]] ponašanje u parenju, jedan mužjak pari se s više ženki. U vrijeme parenja, mužjaci se često bore za pravo na parenje. Borbe se vode [[kljova|kljovastim]]stim [[zub|očnjacima]] (mutnjaci) ili [[rog]]ovima čiji rast korelira, kao što je već rečeno, s razdobljem parenja. Za sporazumijevanje s pripadnicima iste vrste i obilježavanje vlastitog "područja" koriste se sekretom žlijezda na glavi i između prstiju, no i [[urin]]om.
 
U tropskim područjima parenje se može odvijati cijele godine, dok je u umjerenim područjima uglavnom u jesen ili zimi. Vrijeme trudnoće je najčešće šest do osam mjeseci. Ženka donosi na svijet jedno ili dva mladunca, a ponekad čak i tri ili četiri. Mladunci su [[potrkušac|potrkušci]] i obično imaju pjegavo [[krzno]].
===Korist i ugroza===
[[Datoteka:Diane de Versailles Leochares.jpg|mini|200px|Statua [[Artemida|Artemide]] s jelenom]]
Ljudi su od pradavnih vremena iz najrazličitijih razloga lovili jelene. Tu spada s jedne strane korist jer se [[meso]] jede, a [[koža]] i [[krzno]] prerađuje. S druge strane, [[lov]] često ima i čisto [[sport]]ske razloge, što pogađa najčešće mužjake koje se odstrijeljuju radi trofejnog [[rog]]ovlja. Na našim područjima, uvažavajući odredbe srednjeuropskog gospodarenja s divljači trofejno vrijedni mužjaci se odstrjeljuju u kasnijoj životnoj dobi, a odstrjel se planira na temelju razvoja dobne i spolne strukture i redovitih procjena brojnog stanja. Ovdje su odstupanja dopuštena isključivo u granicama koje je odredilo MRRŠiVG. Kao životinje za lov i za [[park]]ove, niz vrsta je uvezen u područja izvan njihovih prirodnih područja nastanjivanja.
 
Nasuprot toj novoj rasprostranjenosti jednih vrsta, stoji opasnost od [[izumiranje|izumiranja]] za niz drugih. Nekada je glavnu prijetnju opstanku jelena činio nekontrolirani lov, a danas je to uništavanje i fragmentacija njihovih staništa. Vrsta [[Schomburgkov jelen]] istrijebljena je u [[20. stoljeće|20. stoljeću]], a jedna druga vrsta, [[Davidov jelen]] izbjegla je istu sudbinu zahvaljujući jedino uzgoju u [[Europa|europskim]] uzgajalištima, no još uvijek ju se smatra krajnje ugroženom. Popis [[IUCN]] sadrži četiri vrste u skupini jako ugroženih (''endangered''), a šest u skupini ugroženih, dok za neke nedostaju pobliži podaci.<ref> [http://www.iucnredlist.org/search/search.php?freetext=cervidae&modifier=phrase&criteria=wholedb&taxa_species=1&redlistCategory%5B%5D=allex IUCN Red List of Threatened Species], podaci od 29.11.2006. </ref>
 
===Jeleni u kulturi===
==Sistematika==
===Vanjska sistematika===
Jeleni su jedna od šest živućih porodica [[preživači|preživača]] (Ruminantia). Dok je porijeklo svih preživača od zajedničkih predaka gotovo sasvim izvan svake sumnje, odnosi unutar ove grupe nisu sasvim razjašnjeni. Do nedugo su se [[moškavci]] i izolirane [[rašljoroge antilope]] svrstavali zajedno u natporodicu Cervoidae (jelenolike životinje). Novija [[molekularna biologija|molekularnogenetička]] pokazuju, da jeleni, moškavci i šupljorošci čine kao sestrinske grupe jedan [[takson]]<ref> A. Hassanin und E. J. P. Douzery: ''Molecular and morphological phylogenies of ruminants, and the alternative position of the Moschidae.'' Systematic Biology 52 : 206-228 (2003).</ref>. Ovaj novi pogled je još uvijek sporan.
 
===Unutrašnja sistematika===
 
==Literatura==
* Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder (Hrsg.): ''Mammal Species of the World''. 3. izdanje. The Johns Hopkins University Press, Baltimore 2005, {{ISBN |0-8018-8221-4}}.
* Hubert Hendrichs i Roland Frey: ''Cervidae, Hirsche.'' u: Wilfried Westheide, Reinhard Rieger (Hrsg.): ''Spezielle Zoologie. dio 2: Wirbel- oder Schädeltiere''. Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg – Berlin 2004, {{ISBN |3-8274-0307-3}}, S. 628-630.
* Ronald M. Nowak: ''Walker's Mammals of the World''. The Johns Hopkins University Press, Baltimore 1999, {{ISBN |0-8018-5789-9}}.
 
== Vanjske poveznice ==
19.624

uređivanja