Knjiga proroka Henoka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer)
Redak 7:
Henokova knjiga predstavlja jedna od najvećih sačuvanih pseudoepigrafskih djela; bila je štovana sve do [[4. stoljeće|4. stoljeća]] kada je proglašena apokrifom, izbačena iz [[kanon Svetog pisma|kanona]] i prepuštena zaboravu. Međutim, u [[2. stoljeće|2. stoljeću]] [[Irenej Lionski|Irenej]] i [[Klement Aleksandrijski]] nisu dovodili u pitanje njenu svetu narav, dapače, pozivali su se na njene odlomke. [[Origen]] knjizi također pripisuje vjerodostojnost, ali poput [[Tertulijan]]a, naglašava kako to djelo nije jednoglasno prihvaćeno od strane Crkve.<ref>Laurence, Richard, str. 10.-11.</ref>
 
[[Henok]]ova knjiga je bila gotovo tisuću godina [[Europa|Europljanima]] gotovo nepoznata, izuzmemo li fragmente koje je sačuvao ''Georgius Syncellus'' (oko [[792]].), no usprkos tome veoma je utjecala na kršćansku tradiciju, budući dajer većina kršćanskih vjerovanja o [[raj]]u, [[pakao|paklu]], [[anđeo|anđelima]] i [[demon]]ima, potječe upravo iz tog djela.
 
Knjiga bi bila zauvjek izgubljena da slučajem nije završila u kanonu Etiopske pravoslavne Crkve. Naime, oko [[500]]. godine ta je drevna hebrejska knjiga prevedena iz ranijeg [[grčki jezik|grčkog prijevoda]] na [[geez|etiopski jezik]]. Knjigu je [[1773]]. godine u [[Etiopija|Abesiniji]] otkrio [[Škotska|škotski]] istraživač [[James Bruce]] i donio jedan njen primjerak u [[Engleska|Englesku]].<ref>Laurence, Richard, str. 8.</ref> Godine [[1821]]. preveo ju je na [[engleski jezik|engleski]] i predstavio javnosti dr. Richard Laurence, nadbiskup Cashela. Knjiga je izazvala veliku pozornost europske javnosti, te je uskoro prevedena i na druge europske jezike.