Razlika između inačica stranice »Josip Jelačić«

Obrisan 31 bajt ,  prije 7 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (ispravak datuma)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
|predsjednik =
|prethodnik2 =
|nasljednik2 =
 
|čin3 = [[Grof]]
|predsjednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik3 =
 
|čin4 =
|predsjednik4 =
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =
 
|čin5 =
|predsjednik5 =
|prethodnik5 =
|nasljednik5 =
 
|stranka =
[[Datoteka:Dragutin Weingärtner, Hrvatski sabor 1848. god.jpg|mini|250px|[[Hrvatski sabor 1848.]] godine]]
 
Ban Jelačić [[25. travnja]] [[1848.]] godine proglašava ukidanje [[kmet|kmetstva]]stva. Zapravo, Jelačić samo potvrđuje da je kmetstvo ukinuto ("''akoprem je već u kraljevinah Hàrvatskoj i Slavonii proglašeno...''") i da nema obveze tlake i daća, što se često nametalo, iako je kmetstvo ukinuo još [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]]. Zbog tog proglasa je Jelačić postao omiljen na selu.
 
Dana [[28. travnja]] [[1848.]] godine izdaje se [[Hrvatski forint]]<ref>[https://web.archive.org/web/20150508111707/http://www.moljac.hr/biografije/jelacic.htm Josip Jelačić 1801.-1859.], pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>, a [[9. lipnja]] [[1848.]] godine [[Hrvatski sabor]] u 18. točaka određuje odnos Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema [[Ugarska|Ugarskoj]], ustrojenje [[bansko vijeće|Banskog vijeća]] - hrvatske vlade, korištenje [[hrvatski jezik|hrvatskog]] kao službenog jezika, što dovodi da mađarskim nastojanjima kralj [[Ferdinand V.]] manifestom od [[10. lipnja]] [[1848.]] godine lišava bana Jelačića svih služba i časti. Taj manifest ne bijaše objavljen i za njega ban Jelačić nije znao kad je [[19. lipnja]] [[1848]]. godine predavao kralju Ferdinandu V. "reprezentaciju" u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva "[[austroslavizam|uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda]]" i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena [[ban]]ska vlast od [[Drava|Drave]] do [[Jadransko more|mora]], slijedom koje kralj postavlja nadvojvodu Ivana za posrednika između Trojedne Kraljevine i Ugarske. Za [[manifest]] se doznaje [[20. lipnja]] [[1848.]] godine, te se na izvanrednoj sjednici Sabora [[21. lipnja]] [[1848.]] godine donose zaključci da se sav narod digne na oružje i pozove natrag 35.000 graničara iz [[Italija|Italije]], a na prijedlog zastupnika [[Andrija Črni|Andrije Črnog]] [[23. lipnja]] [[1848.]] godine trg Harmice proziva se [[Trg bana Josipa Jelačića|Trgom bana Josipa Jelačića]]. Ban Jelačić iz [[Celovec|Celovca]], gdje je zastao na putu u [[Zagreb]], pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor [[29. lipnja]] [[1848.]] godine zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta.
 
Na zasjedanju [[1. srpnja]] [[1848.]] godine Sabor raspravlja o pismu nadvojvode Ivana kojim se ban Jelačić poziva u [[Beč]] na pregovore i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. To sve dovodi do mađarskih prijetnja ratom i u Hrvatskom saboru [[4. srpnja]] [[1848.]] godine ban Jelačić dobiva novac i dragocjenosti prisutnih, i kasnije drugih domoljuba, za opremanje vojske za otpor mađarskoj provali. Narodni zastupnici [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] [[6. srpnja]] [[1848.]] godine upućuju proglas narodu u kojem upozoravaju na sve okolnosti u vezi s pregovorima s [[Mađari]]ma. Da bi oslabio utjecaj mađarskih agenata po [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Srijem]]u ban Jelačić odlazi u posjetu na 12 dana u te krajeva (u [[Ilok]]u na skupštini Srijemske županije drži govor koji oslikava njegov odnos prema rodnom kraju). Na proputovanju, [[11. srpnja]] 1848. godine u [[Križevci|Križevcima]]ma, gdje se kratko zadržao, čuvala ga je [[Križevačka djevojačka straža]].<ref>():[http://www.krizevci.hr/arhiva/index.php?option=com_content&view=article&id=2422&Itemid=150 Djevojačka straža], Grad Križevci, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref><ref>[https://magazin.hrt.hr/321877/krizevacka-djevojacka-straza Križevačka djevojačka straža], [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]], 15. veljače 2016., pristupljeno 1. veljače 2019.</ref>
 
Dana [[29. srpnja]] [[1848.]] godine ban Jelačić u Beču vodi pregovore s predsjednikom ugarske vlade Batthyanyjem na kojima ne postiže prihvaćanje hrvatskih zahtjeva. Pregovori Batthyanyja i Jelačića završavaju kratkom objavom rata riječima:
U [[Pešta|Pešti]] [[28. rujna]] [[1848.]] godine dolazi do otvorene pobune protiv kraljevskog dvora i ubojstva grofa Lamberga, imenovanog u drugoj polovici rujna kraljevskim povjerenikom i vrhovnim zapovjednikom sve vojske u Ugarskoj, pa i Jelačićeve, pa hrvatska vojska po zapovijedi vojnog ministra Latoura kreće na sjeverozapad u smjeru austrijske granice gdje su joj se trebale pridružiti carsko-kraljevske čete u zapadnim krajevima Ugarske, u [[Slovačka|Slovačkoj]] i [[Češka|Češkoj]]. [[3. listopada]] [[1848.]] godine kralj Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj.
 
U Beču [[6. listopada]] [[1848.]] godine izbija [[revolucija]] kojoj cilj bijaše stvaranje velike jedinstvene [[Njemačka|Njemačke]] pod utjecajem Svenjemačkog parlamenta u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]], a bijaše povezana s političkom djelatnošću Mađara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj da bi carsko-kraljevske čete odvojili od bana Jelačića. Ban Jelačić [[7. listopada]] [[1848.]] godine uvečer dobiva vijest o izbijanju revolucije u Beču, o ubojstvu ministra rata Latoura i bijegu kralja Ferdinanda V. i odmah mijenja odluku da ide na Peštu i kreće na Beč kojeg opkoljuje sa 60.000 ljudi (do [[20. listopada]] [[1848.]] godine s carskim četama iz Češke i drugih krajeva Austrije taj broj se penje na 80.000 ljudi). [[16. listopada]] [[1848.]] godine kralj Ferdinand V. na zagovor njemačkih konzervativnih građanskih krugova promiče [[knez Windischgraetz|kneza Windischgraetza]], vrhovnog zapovjednika u Češkoj, u čin feldmaršala i imenuje zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske, osim one koja se nalazila u Italiji pod zapovjedništvom maršala Radetzkoga.
 
Mađari dolaze revolucionarima u Beču u pomoć s 33.000 vojnika, te [[28. listopada|28.]], [[29. listopada|29.]] i [[30. listopada]] [[1848.]] godine vodi se bitka između bana Jelačića i Mađara. [[31. listopada]] [[1848.]] godine u Beču prestaju sukobi. Banu Jelačiću [[2. studenoga]] [[1848.]] godine priređen je svečani doček u Beču. [[10. studenoga]] [[1848.]] godine ruski car [[Nikola I., ruski car|Nikola I]]. odlikuje ga [[Orden sv. Andrije|Ordenom sv. Andrije]] i imenuje vitezom Reda sv. Vladimira I. stupnja, a [[24. studenoga]] [[1848.]] godine kralj Ferdinand V. iz Olomouca u [[Moravska|Moravskoj]] dodjeljuje mu križ [[austrijsko carsko Leopoldovo odličje|Leopoldova reda]] I. stupnja. Slična priznanja prima i iz [[Kraljevina Saska|Saske]] i Berlina. Dobiva Spomenicu bečkog dvora i spomen-medalju u [[bronca|bronci]] kojoj se tekst na naličju "Za kralja, zakon i jednakopravnost narodima", mijenja u "Za Austriju, zakon, slobodu i jednakopravnost" na intervenciju bečkog dvora.
 
Dana [[17. studenoga]] [[1848.]] godine [[Crnogorski vladari|crnogorski vladar]] [[Petar II. Petrović Njegoš]] bio je u vezi s banom Jelačićem i nudio mu je, preko ''Jelačićevoga'' guvernera [[Dalmacija|Dalmacije]], vojnu pomoć od 2.000 ''Crnogoraca''. U pismu od [[ 17. studenoga]] ''Njegoš'' guverneru ''Dalmacije'' piše:
 
{{Citat4|lijevo|Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi.<ref name="Guverneru-Dalmacije">{{cg oznaka}} [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/dokumenti/pismo_njegosa_hrvatima.htm Njegoševo pismo guverneru Dalmacije 1848. g.], montenegrina.net, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref><ref name="Johanu-fon-Turskom">{{cg oznaka}} [http://www.montenegro.org.au/njegosevo_pismo.html Pismo Njegoša dalmatinskom guverneru Johanu fon Turskom], montenegro.org.au, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>}}
 
Pod zapovjedništvom kneza Windischgraetza [[16. prosinca]] [[1848.]] godine pokrenuta je vojna na Ugarsku. Vojska bijaše podijeljena na tri zbora, a prvim je zapovijedao ban Jelačić s kojim je ušao u [[Budim]] i [[Pešta|Peštu]] [[5. siječnja]] [[1849.]] godine.
[[Datoteka:Jelačićeva Hrvatska.gif|mini|250px|Na karti su različitim bojama prikazana područja, kojim je upravljao Josip Jelačić. Po prvi put nakon nekoliko stoljeća, ujedinjene su hrvatske povijesne zemlje u Monarhiji.]]
 
U [[Habsburška monarhija|Habsburškoj monarhiji]] [[4. ožujka]] [[1849.]] godine donosi se oktroirani (nametnuti) ustav, koji se u Hrvatskoj proglašava temeljnim državnim zakonom [[6. rujna]] [[1849.]] godine. Ukida se sve što je postignuto u [[1848.]] godini, ukida se [[sloboda tiska]], zabranjuje svaki politički život, organizira oružništvo i policijski nazor. Naporima bana Jelačića na očuvanju hrvatske autonomije, potkraj [[1849.]] godine [[Međimurje]] se priključuje Hrvatskoj, [[hrvatski jezik]] postaje službeni jezik, a u dopisivanju sa središnjim organima službeni je [[njemački jezik]].
 
Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se [[13. ožujka]] [[1849.]] godine generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije u jugoistočnom području Monarhije koja ima 72.000 vojnika. Nakon devet mjeseci izbivanja iz Hrvatske, [[26. travnja]] [[1849.]] godine ban Jelačić vraća se u [[Osijek]] i nastavlja s oslobađanjem zaposjednutih područja od Mađara. Dekretom od [[5. veljače]] [[1851.]] godine imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije.
Prije polaska na vojnu službu, u [[Varaždinska županija|Varaždinskoj županiji]] osniva Zavod bana Jelačića za nemoćne vojnike, a poslije rata na njegov prijedlog [[17. prosinca]] [[1849.]] godine osniva se Ozljeđenička zaklada za Trojednu Kraljevinu i Vojvodinu. Bansko vijeće utemeljuje Zakladu Jelačića bana u Zagrebu za nemoćne vojnike i njihove obitelji i ban Jelačić u fond te zaklade daje sve prihode od svog pjesničkog djela ''Eine Stunde der Erinnerung''.
 
Njegovim zalaganjem [[1850.]] godine osniva se [[Društvo za povjestnicu jugoslavensku]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Ivanu Kukuljeviću Sakcinskome]] omogućuje se istraživački rad arhivske građe u [[Dubrovnik]]u, značajne za [[Povijest Hrvatske|hrvatsku povijest]], te vladarevim patentom [[7. rujna]] [[1850.]] godine Zagreb biva spojen u jedinstvenu općinu i time se postavlja temelj modernoga grada Zagreba.
 
Smatrajući seljačke zadruge velikom blagodati seljaka, inzistira na registriranju u zemljišnim knjigama urbarijalne zemlje zadruga kao zajedničkog vlasništva, uvođenju mirovnih sudova za rješavanje sporova među članovima zadruga i [[1851.]] godine šalje u Beč jedan memorandum u vezi s diobom seljačkih zadruga.
 
Dana [[13. prosinca]] [[1851.]] godine upućuje poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, jer "bez narodnog kazališta ne ima nade da će se razviti naša književnost, dakle ni napredak našega duševnog izobraženja". Vlada prikupljenim prilozima otkupljuje Stankovićevo kazalište (na križanju Ćirilometodske i Freudenreichove ulice) i prva predstava se priređuje [[29. siječnja]] [[1852]]. godine u tom u pravom smislu narodnom kazalištu u Hrvata. [[1894.]] godine u njoj se među posljednjim predstavama izvodi romantičarska drama Roderik i Elvira bana Jelačića.
[[Datoteka:Flag of Croatia (Josip Jelačić).JPG|mini|Instalacijska zastava bana Jelačića, prva je [[Hrvatska zastava#Povijesne hrvatske zastave|hrvatska trobojnica]], koja je u sljedećim godinama, masovno korištena i prihvaćena kao nacionalna i državna zastava.]]
 
Ban Jelačić zdušno podupire izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora, a kada carsko-kraljevskim dekretom biva zabranjena uporaba [[Zastava Hrvatske|hrvatske trobojnice]], a dozvoljena uporaba crveno-bijele zastave za Kraljevinu Hrvatsku i modro-bijele za Kraljevinu Slavoniju, ban Jelačić se tome oštro protivi. Njegovim nastojanjem [[11. prosinca]] [[1852.]] godine, [[Zagrebačka biskupija]] podiže se na [[Zagrebačka nadbiskupija|stupanj nadbiskupije]] i tim činom Crkva u Hrvata postaje neovisna od ugarskog [[episkopat]]a.
 
Ban Jelačić ne posustaje u borbi za [[hrvatski jezik]] i u dopisu ministru pravde u Beču Karlu Krausu od [[8. travnja]] [[1853.]] godine zalaže se za njega "jer jedna od najljepših osobina hrvatskog naroda jest, da on svoj jezik nadasve ljubi... i baš ograničenja u jezičnom pogledu koja je htio mađarski sabor Hrvatima nametnuti, bili su jedan od glavnih uzroka otpora hrvatskog naroda protiv Mađara". Podupire osnivanje i povezivanje trgovačko-obrtničkih komora na području sjeverne Hrvatske i [[1854.]] godine osniva Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Protivi se uvođenju žandarmerije, zalaže se za izgradnju cesta i željeznica i unaprjeđenje privredne djelatnosti.
 
=== Supruga ===
Grofica Sofija Jelačić (rođ. Stockau) rođena je [[31. siječnja]] [[1834.]] godine u mjestu [[Napajedla]], [[Austrijsko Carstvo]] (današnja Češka Republika), u obitelji grofa Georga i Francizce Stockau. Imala je tri brata i jednu sestru te je još kao mala oboljela od kostobolje. Za svojeg boravka u [[Trojedna Kraljevina|Trojednoj Kraljevini]] često se liječila u [[Topusko|Topuskom]]m te je time pripomogla promoviranju tamošnjih toplica.
 
Josipa Jelačića upoznala je u proljeće [[1850.]] godine i u travnju iste godine su se zaručili a vjenčanje šesnaestogodišnje grofice s pedesetogodišnjim banom uslijedilo je [[22. srpnja]] [[1850.]] godine, u Napajedlu, u [[Moravska|Moravskoj]]. Dana [[16. srpnja]] [[1851.]] godine ban kupuje vlastelinstvo [[Novi dvori]], kupoprodajni ugovor biva naknadno sastavljen. Po Sofiji je, iz štovanja prema njoj, [[1852.]] godine jedna staza u Tuškancu, kojom su šetali ona i suprug, nazvana ''Sofijin put'' (od [[1949.]] godine ''Dubravkin put''<ref>[http://web.zagreb.hr/Sjednice/2013/sjednice_skupstine_2013.nsf/0/77621A6CBC91EACEC1257C3D003579C2/$FILE/Preimenovanje%20Varo%C5%A1ka%20ulica.pdf 5. Preslika dijela rješenja Izvršnog odbora NO-a grada Zagreb od 18.VI. 1949. broj 7945- 1949.], str. 8., Grad Zagreb, Gradski ured za katastar i geodetske poslove, Zagreb, 23. listopada 2013., pristupljeno 1. veljače 2019.</ref>).<ref name="Dino Radoš-23">Dino Radoš, [https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos:3565 ''Ban Jelačić i carska vojska''], Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest, Osijek, 2011., str. 23., pristupljeno 1. veljače 2019.</ref>
== Odličja ==
Nepotpun popis:
* Austrijski Veliki križ Leopoldova reda.<ref name="Franz Bach">Franz Bach, [https://otogran.files.wordpress.com/2012/10/bach1-35.pdf ''Povijest Otočke pukovnije: o nastanku ovoga kraja, njegovima žiteljima i njihovima sudbinama: prijevod''], ur. Milan Kranjčević, (prijevod: Manuela Svoboda), Hrvatski institut za povijest {{ISBN |978-953-6324-92-7}}, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke {{ISBN |978-953-7297-10-7}}, Zagreb - Otočac, 2010., str. 19., pristupljeno 31. siječnja 2019.</ref>
* Zapovjednički križ Reda Marije Terezije.<ref name="Franz Bach"/>
* Križevi ruskih redova Sv. Andrije (Aleksandra) Nevskoga, Sv. Vladimira, Bijeloga orla te prve klase Reda Sv. Ane.<ref name="Franz Bach"/>
** međunarodni [[taekwondo]] turnir Ban Jelačić u organizaciji TK Kuna iz Zaprešića
** državni turnir u [[mali nogomet|malom nogometu]] "Ban Josip Jelčić" za osobe s posebnim potrebama u organizaciji sportskog društva specijalni sportovi "Olimp"
* Njegov rođendan [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|HNV]] i hrvatska zajednica u Republici Srbiji obilježava kao svoj blagdan<ref>[http://www.hnv.org.rs/obiljezja.php#praznici Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181017190148/http://www.hnv.org.rs/obiljezja.php#praznici |date=17. listopada 2018. }} Obilježja: Praznici, hnv.org.rs, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref><ref> I.D., [http://www.hrvatskarijec.rs/vest/2034/Da-se-govor-Bunjevaca-ne-zaboravi/ Da se govor Bunjevaca ne zaboravi], hrvatskarijec.rs, 22. kolovoza 2013., pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>
* [[Stanislav Preprek]] skladao je [[Himna banu Josipu Jelačiću|himnu]] Josipu Jelačiću na stihove koje je napisao [[Đuro Arnold]].<ref>[http://www.srijembiskupija.rs/hr/himna-posvecena-banu-jelacicu-spojila-varazdin-i-petrovaradin Srijemska biskupija] Himna posvećena banu Jelačiću spojila Varaždin i Petrovaradin, srijembiskupija.rs, 28. studenoga 2011., pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>
 
* [http://www.mgz.hr/hr/postav/josip_jelacic/ Stalni postav 28. Ban Josip Jelačić], [[Muzej grada Zagreba]]
* [[Tomislav Markus]], [http://hrcak.srce.hr/file/46058 ''Između revolucije i legitimiteta: hrvatski politički pokret 1848-1849.''], ''Fontes: izvori za hrvatsku povijest'', br. 12. Studeni 2006.
* {{eng oznaka}} Ljiljana Marks, [http://hrcak.srce.hr/file/38754 ''Ban Josip Jelačić in Croatian oral legends: between history and myth''], ''Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku'', sv. 41, br. 1. Lipanj 2004.
 
 
{{Redoslijed|
19.624

uređivanja