Josip Jelačić: razlika između inačica

|nasljednik2 =

|nasljednik3 =

|prethodnik4 =

|nasljednik5 =

Ban Jelačić [[25. travnja]] [[1848.]] godine proglašava ukidanje [[kmet|kmetstva]]stva. Zapravo, Jelačić samo potvrđuje da je kmetstvo ukinuto ("''akoprem je već u kraljevinah Hàrvatskoj i Slavonii proglašeno...''") i da nema obveze tlake i daća, što se često nametalo, iako je kmetstvo ukinuo još [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]]. Zbog tog proglasa je Jelačić postao omiljen na selu.

Dana [[28. travnja]] [[1848.]] godine izdaje se [[Hrvatski forint]]<ref>[https://web.archive.org/web/20150508111707/http://www.moljac.hr/biografije/jelacic.htm Josip Jelačić 1801.-1859.], pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>, a [[9. lipnja]] [[1848.]] godine [[Hrvatski sabor]] u 18. točaka određuje odnos Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema [[Ugarska|Ugarskoj]], ustrojenje [[bansko vijeće|Banskog vijeća]] - hrvatske vlade, korištenje [[hrvatski jezik|hrvatskog]] kao službenog jezika, što dovodi da mađarskim nastojanjima kralj [[Ferdinand V.]] manifestom od [[10. lipnja]] [[1848.]] godine lišava bana Jelačića svih služba i časti. Taj manifest ne bijaše objavljen i za njega ban Jelačić nije znao kad je [[19. lipnja]] [[1848]]. godine predavao kralju Ferdinandu V. "reprezentaciju" u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva "[[austroslavizam|uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda]]" i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena [[ban]]ska vlast od [[Drava|Drave]] do [[Jadransko more|mora]], slijedom koje kralj postavlja nadvojvodu Ivana za posrednika između Trojedne Kraljevine i Ugarske. Za [[manifest]] se doznaje [[20. lipnja]] [[1848.]] godine, te se na izvanrednoj sjednici Sabora [[21. lipnja]] [[1848.]] godine donose zaključci da se sav narod digne na oružje i pozove natrag 35.000 graničara iz [[Italija|Italije]], a na prijedlog zastupnika [[Andrija Črni|Andrije Črnog]] [[23. lipnja]] [[1848.]] godine trg Harmice proziva se [[Trg bana Josipa Jelačića|Trgom bana Josipa Jelačića]]. Ban Jelačić iz [[Celovec|Celovca]], gdje je zastao na putu u [[Zagreb]], pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor [[29. lipnja]] [[1848.]] godine zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta.

Na zasjedanju [[1. srpnja]] [[1848.]] godine Sabor raspravlja o pismu nadvojvode Ivana kojim se ban Jelačić poziva u [[Beč]] na pregovore i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. To sve dovodi do mađarskih prijetnja ratom i u Hrvatskom saboru [[4. srpnja]] [[1848.]] godine ban Jelačić dobiva novac i dragocjenosti prisutnih, i kasnije drugih domoljuba, za opremanje vojske za otpor mađarskoj provali. Narodni zastupnici [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] [[6. srpnja]] [[1848.]] godine upućuju proglas narodu u kojem upozoravaju na sve okolnosti u vezi s pregovorima s [[Mađari]]ma. Da bi oslabio utjecaj mađarskih agenata po [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Srijem]]u ban Jelačić odlazi u posjetu na 12 dana u te krajeva (u [[Ilok]]u na skupštini Srijemske županije drži govor koji oslikava njegov odnos prema rodnom kraju). Na proputovanju, [[11. srpnja]] 1848. godine u [[Križevci|Križevcima]]ma, gdje se kratko zadržao, čuvala ga je [[Križevačka djevojačka straža]].<ref>():[http://www.krizevci.hr/arhiva/index.php?option=com_content&view=article&id=2422&Itemid=150 Djevojačka straža], Grad Križevci, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref><ref>[https://magazin.hrt.hr/321877/krizevacka-djevojacka-straza Križevačka djevojačka straža], [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]], 15. veljače 2016., pristupljeno 1. veljače 2019.</ref>

U Beču [[6. listopada]] [[1848.]] godine izbija [[revolucija]] kojoj cilj bijaše stvaranje velike jedinstvene [[Njemačka|Njemačke]] pod utjecajem Svenjemačkog parlamenta u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]], a bijaše povezana s političkom djelatnošću Mađara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj da bi carsko-kraljevske čete odvojili od bana Jelačića. Ban Jelačić [[7. listopada]] [[1848.]] godine uvečer dobiva vijest o izbijanju revolucije u Beču, o ubojstvu ministra rata Latoura i bijegu kralja Ferdinanda V. i odmah mijenja odluku da ide na Peštu i kreće na Beč kojeg opkoljuje sa 60.000 ljudi (do [[20. listopada]] [[1848.]] godine s carskim četama iz Češke i drugih krajeva Austrije taj broj se penje na 80.000 ljudi). [[16. listopada]] [[1848.]] godine kralj Ferdinand V. na zagovor njemačkih konzervativnih građanskih krugova promiče [[knez Windischgraetz|kneza Windischgraetza]], vrhovnog zapovjednika u Češkoj, u čin feldmaršala i imenuje zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske, osim one koja se nalazila u Italiji pod zapovjedništvom maršala Radetzkoga.

Dana [[17. studenoga]] [[1848.]] godine [[Crnogorski vladari|crnogorski vladar]] [[Petar II. Petrović Njegoš]] bio je u vezi s banom Jelačićem i nudio mu je, preko ''Jelačićevoga'' guvernera [[Dalmacija|Dalmacije]], vojnu pomoć od 2.000 ''Crnogoraca''. U pismu od [[ 17. studenoga]] ''Njegoš'' guverneru ''Dalmacije'' piše:

{{Citat4|lijevo|Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi.<ref name="Guverneru-Dalmacije">{{cg oznaka}} [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/dokumenti/pismo_njegosa_hrvatima.htm Njegoševo pismo guverneru Dalmacije 1848. g.], montenegrina.net, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref><ref name="Johanu-fon-Turskom">{{cg oznaka}} [http://www.montenegro.org.au/njegosevo_pismo.html Pismo Njegoša dalmatinskom guverneru Johanu fon Turskom], montenegro.org.au, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>}}

U [[Habsburška monarhija|Habsburškoj monarhiji]] [[4. ožujka]] [[1849.]] godine donosi se oktroirani (nametnuti) ustav, koji se u Hrvatskoj proglašava temeljnim državnim zakonom [[6. rujna]] [[1849.]] godine. Ukida se sve što je postignuto u [[1848.]] godini, ukida se [[sloboda tiska]], zabranjuje svaki politički život, organizira oružništvo i policijski nazor. Naporima bana Jelačića na očuvanju hrvatske autonomije, potkraj [[1849.]] godine [[Međimurje]] se priključuje Hrvatskoj, [[hrvatski jezik]] postaje službeni jezik, a u dopisivanju sa središnjim organima službeni je [[njemački jezik]].

Njegovim zalaganjem [[1850.]] godine osniva se [[Društvo za povjestnicu jugoslavensku]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Ivanu Kukuljeviću Sakcinskome]] omogućuje se istraživački rad arhivske građe u [[Dubrovnik]]u, značajne za [[Povijest Hrvatske|hrvatsku povijest]], te vladarevim patentom [[7. rujna]] [[1850.]] godine Zagreb biva spojen u jedinstvenu općinu i time se postavlja temelj modernoga grada Zagreba.

Smatrajući seljačke zadruge velikom blagodati seljaka, inzistira na registriranju u zemljišnim knjigama urbarijalne zemlje zadruga kao zajedničkog vlasništva, uvođenju mirovnih sudova za rješavanje sporova među članovima zadruga i [[1851.]] godine šalje u Beč jedan memorandum u vezi s diobom seljačkih zadruga.

Ban Jelačić zdušno podupire izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora, a kada carsko-kraljevskim dekretom biva zabranjena uporaba [[Zastava Hrvatske|hrvatske trobojnice]], a dozvoljena uporaba crveno-bijele zastave za Kraljevinu Hrvatsku i modro-bijele za Kraljevinu Slavoniju, ban Jelačić se tome oštro protivi. Njegovim nastojanjem [[11. prosinca]] [[1852.]] godine, [[Zagrebačka biskupija]] podiže se na [[Zagrebačka nadbiskupija|stupanj nadbiskupije]] i tim činom Crkva u Hrvata postaje neovisna od ugarskog [[episkopat]]a.

Grofica Sofija Jelačić (rođ. Stockau) rođena je [[31. siječnja]] [[1834.]] godine u mjestu [[Napajedla]], [[Austrijsko Carstvo]] (današnja Češka Republika), u obitelji grofa Georga i Francizce Stockau. Imala je tri brata i jednu sestru te je još kao mala oboljela od kostobolje. Za svojeg boravka u [[Trojedna Kraljevina|Trojednoj Kraljevini]] često se liječila u [[Topusko|Topuskom]]m te je time pripomogla promoviranju tamošnjih toplica.

* Austrijski Veliki križ Leopoldova reda.<ref name="Franz Bach">Franz Bach, [https://otogran.files.wordpress.com/2012/10/bach1-35.pdf ''Povijest Otočke pukovnije: o nastanku ovoga kraja, njegovima žiteljima i njihovima sudbinama: prijevod''], ur. Milan Kranjčević, (prijevod: Manuela Svoboda), Hrvatski institut za povijest {{ISBN |978-953-6324-92-7}}, Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke {{ISBN |978-953-7297-10-7}}, Zagreb - Otočac, 2010., str. 19., pristupljeno 31. siječnja 2019.</ref>

* Njegov rođendan [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|HNV]] i hrvatska zajednica u Republici Srbiji obilježava kao svoj blagdan<ref>[http://www.hnv.org.rs/obiljezja.php#praznici Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181017190148/http://www.hnv.org.rs/obiljezja.php#praznici |date=17. listopada 2018. }} Obilježja: Praznici, hnv.org.rs, pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref><ref> I.D., [http://www.hrvatskarijec.rs/vest/2034/Da-se-govor-Bunjevaca-ne-zaboravi/ Da se govor Bunjevaca ne zaboravi], hrvatskarijec.rs, 22. kolovoza 2013., pristupljeno 10. prosinca 2015.</ref>

* {{eng oznaka}} Ljiljana Marks, [http://hrcak.srce.hr/file/38754 ''Ban Josip Jelačić in Croatian oral legends: between history and myth''], ''Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku'', sv. 41, br. 1. Lipanj 2004.