Josip Predavec: razlika između inačica

Josip Predavec rodio se u Rugvici [[1884.]] godine.<ref name="Kolar-Dimitrijević">[[Mira Kolar-Dimitrijević]],[http://hrcak.srce.hr/file/76442 ''Stjepan Radić i gospodarstvo''], preuzeto 22. listopada 2011.</ref> Rodio se u obitelji siromašnih seljaka Janka Predavca i Jage r. Vlahović.<ref>[[Ivan Brajdić]], ''Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva'', Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 7.</ref> Školovao se iz zaklade za školovanje nadarenih koju je osnovao veleposjednik Eduard Jelačić.<ref>[http://www.rugvica.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=10 Rugvica.hr: Općenito o općini], preuzeto 22. listopada 2011.</ref> Završivši klasičnu gimnaziju u Zagrebu odlazi u [[Češka|češki]] grad Tabor gdje završava Gospodarsku akademiju.<ref name="Kolar-Dimitrijević"/> Poslije završetka školovanja Predavec je proveo više od pola godine na gospodarskim putovanjima po [[Kranjska|Kranjskoj]], [[Štajerska|Štajerskoj]], Češkoj i [[Moravska|Moravskoj]] te nakon toga odlazi u [[Danska|Dansku]] na više tjedana.<ref>Ivan Brajdić, ''Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva'', Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 10.</ref> Vrijeme do [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] provodi u gospodarskome i političkome radu te osniva zadružne tečajeve i planira organizaciju stočarstva i mljekarstva u Gorskome kotaru. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, kao domobranski časnik, bio je prvo na bojištu u Srbiji, a zatim u Galiciji, a kada je po drugi puta ranjen dodijeljen je kao gospodarski stručnjak u Srbiju.<ref>Ivan Brajdić, ''Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva'', Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 11.</ref> Tijekom svoga boravka i djelovanja u Srbiji nastojao je očuvati Knjižnicu srbskog poljoprivrednog društva, držao je gospodarske tečajeve za seoske mladiće iz smederevskoga okruga, obnavljao rasadnike i upravljao školskim dobrima.<ref>Ivan Brajdić, ''Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva'', Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 12.</ref> Nakon rata vratio se u rodni kraj, zapravo u Dugo Selo gdje je prije rata kupio kuću te se više posvećuje politici, angažirajući se agilnije u tadašnjoj Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci.

Ubijen je [[14. srpnja]] [[1933]]. godine ispred svoje kuće u Dugom Selu, a ubio ga je Tomo Koščec{{fusg|1}} iz Dugog Sela.<ref name="H.M.">[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN |953-6308-13-4}}, str. 324.</ref>

Jedan je od suutemeljitelja HPSS-a te kasnije i dopredsjednik stranke.<ref>[http://www.jutarnji.hr/stanovnici-rugvice--ikea--super--ali-i-bez-nje-zivimo-dobro/926522/ Jutarnji: Stanovnici Rugvice: IKEA. Super. Ali i bez nje živimo dobro], preuzeto 22. listopada 2011.</ref> Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] aktivno surađuje s braćom Radić te sudjeluje u osnivanju i vođenju seljačkih gospodarskih organizacija (Hrvatski seljački dom, Glavna zadruga hrvatskih seljačkih gospodarskih zadruga, Hrvatska seljačka zadružna banka, Osiguravajuća zadruga "Providnost").<ref name="Kolar-Dimitrijević"/> Tajnikom Hrvatske pučke seljačke stranke postao je [[1919.]] godine, a zatim i dopredsjenikom stranke.<ref>[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., {{ISBN |953-6491-71-0}}, [[fusnota]] 79, str. 76.</ref>

Uhićen je [[10. prosinca]] [[1929.]] godine pod optužbom da je kriv zbog stečaja Seljačke zadružne banke, a [[7. lipnja]] [[1930.]] godine, na montiranom sudskom procesu, osuđen je na dvije i pol godine zatvora<ref name="hss"/> i na tri godine gubitka građanske časti, te na pet tisuća dinara globe u korist fonda za podizanje kaznenih zavoda.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN |953-6308-13-4}}, str. 323.</ref> Tijekom sudskog procesa glavni branitelj bio mu je dr. Mirko Košutić, a među ostalim braniteljima bili su dr. [[Ivan Pernar]], dr. Matej Mintas, dr. Radivoj Walter, dr. Ivan Pobor, dr. Žiga Scholl, dr. [[Mile Budak]]<ref>[[Tomislav Jonjić]],[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/V_9_petrinovic.html ''Akademikova neuspjela maturalna radnja''], preuzeto 22. listopada 2011.</ref> i ini.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN |953-6308-13-4}}, str. 322.-323.</ref>

{{citat2|O presudi Predavcu Maček je zabilježio: »Slučaj Predavca ilustrira najbolje koliko je režimu bilo uspjelo korumpirati sudstvo u Hrvatskoj. Sudac istražitelj, koji je imao u rukama Predavčev slučaj, došao je nakon dugotrajne istrage do uvjerenja da na Predavcu ne leži nikakva krivnja za slom Seljačke banke. Donio je radi toga pred senat prijedlog da se protiv Predavca svaki postupak obustavi i da on bude odmah pušten na slobodu. Predsjednik zagrebačkog sudbenog stola oduzeo je nato tomu poštenom sucu referat i sastavio takav senat koji je Predavca osudio.«}}<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN |953-6308-13-4}}, str. 323.-324.</ref>

Nakon završetka sudskoga procesa Predavec je bio odveden na izdržavanje kazne u Lepoglavu i tijekom tamnovanja bio je još dva puta osuđivan.<ref name="H.M."/> [[8. rujna]] 1930. godine izveden je pred Sudbeni stol u Zagrebu pod optužbom kako je u veljači 1929. godine izjavio da kralj nije smio raspustiti Narodnu skupštinu i osuđen je na dodatna dva mjeseca.<ref name="H.M."/> Drugi put izveden je pred sud u [[Bjelovar]]u, zajedno sa svojim odvjetnikom dr. Mirkom Košutićem, pod optužbom da je uvrijedio sud i biva osuđen na dodatnih 14 dana zatvora i novčanu kaznu, a dr. Mirko Košutić osuđen je na mjesec dana zatvora i novčanu kaznu.<ref name="H.M."/>

{{fusd|1}}''"Očito u dosluhu s beogradskim režimskim krugovima, ubio ga je Tomo Koščec iz Dugog Sela. On je u tijeku procesa protiv Predavca zbog Hrvatske zadružne seljačke banke bio nastupio kao svjedok optužbe pa je to bio argument kojim je režim objašnjavao ubojstvo kao osvetu oštećenog seljaka. Koščec je poslije na robiji u Lepoglavi pričao da mu je za ubojstvo bio obećan novac. Na robiju je dospio kako bi se umirila javnost."''<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN |953-6308-13-4}}, str. 324.-325.</ref>