Juraj Andrassy: razlika između inačica

Maturirao je u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u Zagrebu 1914. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 926., {{ISBN |978-953-95772-0-7}}</ref> Završio je studij prava na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagrebu]], gdje je i doktorirao [[1919.]] godine. Andrassy je svoj glavni znanstveni interes usmjerio na studij međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Cilj mu je bio izgradnja discipline međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Zagrebu.

Svoju karijeru u području međunarodnog prava započeo je godine [[1922.]]/[[1923.]], otputovavši u [[Pariz]] gdje se usavršavao na Pravnom fakultetu i na Visokoj školi političkih znanosti.

Bio je prvi profesor samostalne Katedre međunarodnog javnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1932. izabran je za izvanrednog profesora, a za redovitog 1937. godine.

1945. je godine nakon rata Federalna Hrvatska izaslala Jurja Andrassyja za rješavanje pitanja [[Bajski trokut|Bajskog trokuta]], a suradnici su mu za sjeveroistočne granice Hrvatske, odnosno za područje Bajskog trokuta bili [[Blaško Rajić]], [[Grga Skenderović]] i [[Vinko Žganec]]. Da bi se prikupilo podatke u svezi s mogućim novim razgraničenjem s Mađarskom, odnosno da bi se pomoglo uključiti Bajski trokut u novu Jugoslaviju na osnovi gospodarskog, prometnog i etnografskog interesa, angažiralo se dobavljače podataka. Tu su bili stručnjaci i lokalci (v. [[Antifašistički front Slavena u Mađarskoj]]). Od stručnjaka bili su tu [[Mihovil Katanec]] i [[Matija Evetović]], [[Lajčo Jaramazović]], [[Mato Škrabalo]] i drugi. S druge strane bio je [[Antun Karagić]] iz Gare. Nepovoljne političke okolnosti, sovjetsko protivljenje, nezainteresiranost jugoslavenskog državnog vrha odnosno kasnija odluka Vlade DF Jugoslavije da neće pokretati pitanje granice prema Mađarskoj ako Mađarska osigura jugoslavenskim manjinama autonomna prava u sferi kulture i obrazovanja, dovela je do toga da se pitanje tih granica više nikad nije pokretalo, a zatim kasniji sukob sa Staljinom, rezolucija Informbiroa zacementiralo je stanje.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/94880 Pro Tempore] Mario Bara: Đilasova komisija i sudbina bačkih Hrvata </ref>