Razlika između inačica stranice »Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva«

m
lektura (budući da -> jer)
(Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0)
m (lektura (budući da -> jer))
No, Grgurovo izopćenje i ovaj se put pokazalo djelotvornijim pa je broj Henrikovih pristaša padao. U sukobu njemačkog kralja i pape većina europskih zemalja bila je strani pape Grgura VII. (tako i [[Hrvatska]] pod kraljem [[Dmitar Zvonimir|Zvonimirom]]). Prelaskom mnogih njemačkih velikaša na stranu Rudolfa Švapskog, Henrikova vojska je u bitki u listopadu 1080. teško poražena, ali Rudolf je poginuo što je znatno oslabilo opoziciju.
 
Henrik je sada krenuo s vojskom u Italiju protiv pape. Njegova je vojska početkom 1081. doprla do Rima i počela ga opsjedati. Henrik je istodobno nastojao pridobiti pristaše diljem Italije. Osobito je potpomagao gradove dajući im povelje o samoupravnim povlasticama pomažući time njihov razvitak koji mu je bio dobrodošao budući dajer su gradovi zbog toga bili na njegovoj strani. Henrik je konačno osvojio Rim u ožujku 1084. Grgur VII. pobjegao je iz grada. [[24. ožujka]] [[1084]]. održan je u Bazilici sv. Petra sabor koji je ustoličio protupapu Klementa III., svrgnuo i izopćio Grgura VII. Protupapa je zatim okrunio Henrika i njegovu ženu Bertu carskom krunom.
 
No, Grgur VII. pozvao je u pomoć [[Normani|Normane]] iz južne Italije koji su Henrika prisilili na povlačenje tako da se papa mogao vratiti. Ali pljačke i razaranja što su ih Normani počinili u Rimu toliko su ogorčili njegove stanovnike protiv Grgura da je ovaj ponovo morao pobjeći, a u Rim se vratio protupapa Klement III. Grgur VII. umro je u progonstvu u [[Salerno|Salernu]] [[25. svibnja]] [[1085]]. Ni poraz ga nije slomio, niti je odustao od svojih uvjerenja.