Razlika između inačica stranice »Benjamin Kallay«

Obrisano 25 bajtova ,  prije 1 godinu
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (uklonjena promjena suradnika 46.188.158.191 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Maestro Ivanković)
Oznaka: brzo uklanjanje
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
|predsjednik =
|prethodnik2 =
|nasljednik2 =
 
|čin3 =
|predsjednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik3 =
 
|čin4 =
|predsjednik4 =
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =
 
|čin5 =
|predsjednik5 =
|prethodnik5 =
|nasljednik5 =
 
|stranka =
Njegov je otac István Kallay bio viši državni službenik u Mađarskoj vladi, a njegova se majka Amalia Blaskovich nakon muževljeve smrti 1845. godine potpuno posvetila odgoju i obrazovanju sina (umrla je 1903., kad i sin). Benjamin Kallay je još od rane mladosti pokazao veliki interes za politiku, osobito za tzv. [[Istočno pitanje]]. Putovao je u [[Rusija|Rusiju]], [[Turska|Tursku]], [[Mala Azija|Malu Aziju]] te je temljito naučio [[grčki|grčki jezik]], [[turski|turski jezik]] i nekoliko [[slavenski jezici|slavenskih jezika]]. Među ostalim slavenskim jezicima [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[Srpski jezik|srpski]] je govorio jednako dobro kao i maternji [[mađarski jezik|mađarski]].
 
Kao konzervativni zastupnika grada [[Mühlbach]]a (danas Sebeş u [[Rumunjska|Rumunjskoj]]) ušao je 1867. u Mađarsku skupštinu. Svoju političku karijeru započeo je kao zastupnik srpske manjine u Mađarskoj. Dvije godine poslije imenovan je generalnim konzulom u [[Beograd]]u. Godine 1872. je prvi put otputovao u [[Bosna (regija)|Bosnu]]. Njegovi pogledi na [[Balkan|balkanskobalkan]]sko pitanje snažno su utjecali na predsjednika Mađarske vlade i kasnijeg zajedničkog ministra vanjskih poslova Austro-Ugarske monarhije, grofa [[Gyula Andrassy]]a.
 
Nakon [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|Rusko-turskog rata 1877.-1878.]] putuje u [[Plovdiv]] (danas [[Bugarska]]), kao posebi izaslanik Austro-Ugarske sudjeluje u [[Istočna Rumelija|Istočno Rumelijskoj]] komisiji.
=== Vojna politika ===
 
Kallay se uvelike oslonio na jačanje vojne moći u BiH, radije nego na integraciju i interakciju naroda BiH. Oslonio se na snažan vojni kontingent kako bi osigurao mir u BiH. BiH je bila okružena nacionalno homogenim zemljama, [[Kraljevina Srbija|Srbijom]], [[Kraljevina Crna Gora|Crnom Gorom]] i Hrvatskom, koje su imale namjeru inkorporirati zemlje u kojima su živjeli njihovi sunarodnjaci. Kallay je bio svjestan toga, pa je naredio izgradnju vojnog koridora koji se sastojao od mreže tornjeva koji su dovršeni do kraja 1882. Svaki toranj imao je od 40 do 50 vojnika. Te mjere poduzete su kako bi se otklonila mogućnost novog ustanka.<ref>Milojkovic-Djuric, 2000., str. 212.<name="MilojkovicDjuric212"/ref>
 
Kallay je poduzeo posebne predostrožnosti uspostavljajući striktnu stražu na srpskoj i crnogorskoj granici. Tu je operiralo 35 tornjeva. Kallay je 1885. izvijestio da vojni koridor funkcionira dobro i da sve ide po planu. Uz velike financijske troškove, vojni koridor rezultirao je zastojem u kontaktu između stanovništva susjednih zemalja.<ref name=Milojkovic-Djuric213>Milojkovic-Djuric, 2000., str. 213.</ref>
Austrougarske vlasti bile su svjesne da se protivniče ideje lakše šire knjigama i periodičnjacima, koji je bilo teže kontrolirati nego usmenu agitaciju. Stoga je uvedena striktna cenzura, a posjedovanje ili dijeljenje zabranjenih listova ili knjiga kažnjavalo se s 50 do 300 guldena ili zatvorskom kaznom do tri godine.<ref name=Milojkovic-Djuric214>Milojkovic-Djuric, 2000., str. 214.</ref>
 
Do kraja 1884. austrougarske vlasti su zabranile nekoliko dnevnih listova iz [[Beograd|Beograda]]a. Ti listovi već su bili zabranjeni u Mađarskoj zbog "promicanja pogubnih nacionalnih tendencija". Smatralo se da bi "naivno i lakomisleno" stanovništvo BiH takve tendencije učinilo još utjecajnijima. Zabranjeni su listovi: ''Dio'', ''Istok'', ''Jedinstvo'', ''Mlada Srbadija'', ''Narodna misao'', ''Nova Srbija'', ''Radnik'', ''Ujedinjenje'', ''Zvono'' i ''Odjek''. U prosincu 1887., zabranjeni su i ovi listovi: ''Šabački glasnik'', ''Glas naroda'' i ''Radikal''. ''Radikal'' je nastavio politiku ranije zabranjenog časopisa ''Samouprava'', koji je zabranjen još 1881.<ref name=Milojkovic-Djuric214/>
 
Udžbenici i povijesne knjige objavljivane u Beogradu također su bili zabranjeni, jer su proturječili službeni usvojenim gledištima predstavljajući povijesne događaje u drugačijem svijetlu. U veljači 1894., sljedeći udžbenici bili su zabranjeni: ''Srpska istorija'' Mihaila Jovića i ''Istorija srpskog naroda'' Ljubomira Kovačevića i [[Ljubomir Jovanović|Ljubomira Jovanovića]]. Vlasti su procijenile da ove knjige predstavljaju "tradiciju Srpskog Carstva Nemanjića na tendenciozan način". Iz sličnih razloga zabranjene su i knjige Pantelije Srećkovića ''Srpska istorija sa slikama'' i ''Istorija srpskog naroda''. Knjiga M. S. Ubavkića ''Istorija Srba'' zabranjena je jer ima "agresivan i tendenciozan sadržaj".<ref name=Milojkovic-Djuric214/> Štoviše, Kallay je zabranio i vlastitu knjigu ''Geschichte der Serben'' (Povijest Srba).<ref>Bataković, 1996., str. 67.</ref><ref>Ramet, 1998., str. 369.</ref>
 
;Literatura
* Batković, Dušan: The Serbs of Bosnia & Herzegovina: History and Politics. Dialogue, 1996. {{ISBN |9782911527104}}
* Donia, Robert J.: Fin-de-Siecle Sarajevo: Habsburška transformacija osmanskog grada. Prilozi, 32, 2003.
* Milojkovic-Djuric, Jelena: "Benjamin von Kállay’s Role in Bosnia-Herzegovina 1882–1903: Habsburg’s Policies in an Occupied Territory", Serbian Studies, tom 14, br. 2. Slavica Publishers, 2000.
* Ramet, Sabrina P.: Nihil Obstat: Religion, Politics, and Social Change in East-Central Europe and Russia. Duke University Press, 1998. {{ISBN |9780822320708}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Kallay, Benjamin}}
19.624

uređivanja