Karloman, sin Karla Martela: Razlika između inačica

m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (→‎top: ispravak)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
šurjakom (oženio je njihovu sestru ''Hiltrudu'').
 
==Jačanje dinastije==
 
U svom dijelu carstva, Karloman je ojačao svoj autoritet, tako što je podupirao misionarski rad Winfrida (kasnije Svetog Bonifacija) -''njemačkih apostola''. Širenjem kršćanstva, jačao je i njegov autoritet u ta vrlo nestabilna vremena, gdje su svi autoriteti bili porušeni. Na neki način to je bio nastavak politike njegovih predhodnika djeda, Pipina od Herstala i oca Karla Martela, koji je osnovao četiri biskupije u Bavarskoj ([[Salzburg]], [[Regensburg]], Freising i [[Passau]]) i postavio Bonifacija kao nadbiskupa svih Nijemaca istočno od [[Rajna|Rajne]], sa sjedištem u [[Mainz]]u.
 
Karloman je imao značajnu ulogu u sazivanju prvog velikog crkvenog sabora u franačkim zemljama ''Concilium Germanicum'' u [[742.]] godini. Pod zajedničkim predsjedanjem Karlomana i Bonifacija, sinod je donio odluke da svećenici ne smiju nositi oružje ili imati žene u svojim domovima, to je bila jedna od njihovih primarnih zadaća u borbi protiv poganstva. Dok je njegov otac često posezao za crkvenom imovinom da plati svoje vojne pohode, Karloman je već dovoljno materijalno ojačao da je mogao plaćati vojsku ali i pomagati crkvu. Tako je naprimjer poklonio sv. Bonifaciju zemlju za osnutak ''Samostana u [[Fulda (grad)|Fuldi]]'', koji je uskoro postao značajni objekt Bonifacijevog misionarskog djelovanja.
 
==Nemilosrdan u politici==
 
Unatoč svojoj velikoj pobožnosti, Karloman je znao biti nemilosrdan prema svojim stvarnim ili potencijalnim protivnicima. Nakon ponovljenih oružanih buna i nemira, Karloman je [[746.]] godine, sazvao skupštinu [[Alemani|alemanskih]] velmoža u Cannstattu (današnji [[Stuttgart]]), kad ih se okupilo više tisuća, dobar dio njih pohvatao je i pogubio zbog veleizdaje (Taj događaj pamti se kao ''Krvavi sud iz Cannstatta''). Na taj način je gotovo iskorijenio cijelo plemensko vodstvo Alemana, time je dokinuta i njihova plemenska neovisnost.
 
Ovakvim djelovanjem Karloman ojačao je poziciju vlastitog roda, posebice u odnosu na rivalske obitelji poput [[Bavarska|bavarskih]] Agilolfingsa.
 
 
==Povlačenje iz javnog života==
 
[[15. kolovoza]] [[747.]], Karloman se odrekao položaja majordoma i povukao u [[Monah|monaški]] život, tonzuru je obavio u [[Rim|Rimu]]u kod [[Papa|pape]] [[Zaharija, papa|Zaharija]].
 
Karloman je osnovao samostan ''Monte Soratte'' (pored [[Rim|Rima]]a) a zatim je otišao u samostan [[Monte Cassino]]. Svi izvori iz tog razdoblja ukazuju na to da je on čvrsto vjerovao da je njegovo pravo poslanje rad u crkvi. Zbog tog se povukao u Monte Cassino i tamo proveo najveći dio ostatka života u meditaciji i molitvi. Njegov sin, ''Drogo'' zahtijevao je od svog strica Pipina Malog dio očeva nasljedstva, ali je vrlo brzo ušutkan. <ref>Riche, Pierre, ''The Carolingians'', str. 59 {{eng oznaka}}</ref>
 
U vrijeme kad se Karloman povukao u mir monaškog života, njegov polubrat ''Grifo'' pobjegao je iz samostana u Bavarsku, gdje mu je [[vojvoda]] ''Odilo'' pružio podršku i pomoć. Ali kad Odilo umro godinu dana kasnije, Grifo je pokušao ugrabiti ''Vojvodstvo Bavarske'' za sebe. Zbog tog je Pipin, koji je postao jedini franački [[majordom]] i ''dux et princeps Francorum'' poduzeo odlučnu akciju, - zauzeo je Bavarsku i postavio Odilovog maloljetnog sina za bavarskog kneza - kao ''Tassila III.'' Grifo je nastavio svoju pobunu, ali je na kraju ubijen u bitci kod Saint-Jean-de-Maurienna [[753.]] godine.
==Literatura==
 
*Fouracre, Paul. "The Long Shadow of the Merovingians" in: ''Charlemagne: Empire and Society'', ed. Joanna Story. Manchester University Press, 2005. {{ISBN |0-719-07089-9}}. {{eng oznaka}}
 
==Izvori==
19.624

uređivanja