Razlika između inačica stranice »Kelti«

Dodano 20 bajtova ,  prije 6 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
 
{{legenda|#1a8000|područja u kojima su danas većinski govore [[keltski jezici]].}}
]]
'''Kelti''', skupni naziv za plemena i narode koji su živjeli na sadašnjim područjima [[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Irska|Irske]], [[Belgija|Belgije]], [[Francuska|Francuske]], [[Švicarska|Švicarske]] pa sve do [[Ukrajina|Ukrajine]], a miješajući se s ostalim narodima stigli su potom i do [[Panonija|Panonije]]. Na prostoru današnje Hrvatske susreću se materijalni tragovi triju skupina Kelta. Istočni su Kelti [[Skordisci]] uglavnom u Posavini, a zapadni [[Taurisci]] oko slovenske granice i na sjeveru [[Boji]] u Međimurju, Prekomurju i Gradišću. Jezično Kelti čine posebnu granu [[Indoeuropljani|indoeuropske]] etno-lingvističke porodice. U kopnenom dijelu [[Zapadna Europa|zapadne Europe]] bili su poznati pod imenom Gali, a područje njihovog naseljavanja [[Galija (rimska provincija)|Galija]].
 
U klasično antičko doba su Rimljani u doba republike imali prve dodire i sukobe s Keltima već u sjevernoj Italiji, gdje su su se keltski Gali u 6. i 5. stoljeću naselili sjeverno od rijeke Pada (Po). Potom su se Rimljani u daljem osvajanju današnje Francuske sukobili s glavninom Kelta u [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] pod njihovim najjačim vojskovođom ''Vercingetoriksom'', pa o tim Galskim ratovima sve do [[Cezar]]a postoji niz rimskih zapisa s najviše detalja o Keltima, među kojima je najpoznatiji i naopsežniji latinski tekst ''De bello Gallico'' u više svezaka.
{{legenda|#80da34|Jezgra latenske kulture (450. pr. Kr.)}}
{{legenda|#9bce9b|Rasprostranjenost latenske kulture (do poč. I. st. po Kr.)}}]]
Kelti (lat. ''Celtae'' i ''Galli'',<ref name="Kelti">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31134 Kelti]</ref> grč. ''κελτοί'')<ref name="Kelti Istra">Istarska enciklopedija (LZMK) - [http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1349 Kelti]</ref> su skupina [[indoeuropljani|indoeuropskih]] narodâ, naseljenih potkraj II. i u poč. I. tisućljeća pr. Kr. na prostranu području sjeverno od [[marna|Marne]].<ref name="Kelti"/> Matični prostor bile su im današnje Njemačka i Francuska, odnosno prostor zapadne [[halštatska kultura|hallstattske kulture]], odakle se sred. I. tisućljeća pr. Kr. sele prema istoku i zapadu, gdje preslojavaju starosjedioce.<ref name="Kelti Istra"/> Odatle je počelo njihovo širenje na jug, po Galiji (''Gali'') i Pirenejskome poluotoku (''Keltiberi''). Za velike seobe u V. st. pr. Kr. prešli su u Britaniju, proširili se po zapadnoj i srednjoj Njemačkoj, osvojili gornju Italiju (''[[Cisalpinska Galija|Gallia Cisalpina]]'') i 387. pr. Kr. prodrli do [[Rim]]a.<ref name="Kelti"/> Osvojili su Rim, ali su ga i napustili nakon što im je plaćena otkupnina. Posebno ih je privlačilo bogatstvo Italije i [[stara Grčka|Grčke]]. Pod utjecajem [[umjetnost stare Grčke|grčke]] i [[etrurska umjetnost|etrurske umjetnosti]] vladajući sloj kasnohallstattskih "knezova" stvara [[latenska kultura|latensku kulturu]] (''La Tenne'') mlađega [[željezno doba|željeznoga doba]]. Tijekom V. st. pr. Kr. mijenjaju naoružanje i način borbe (od kratkoga bodeža prelaze na dugi mač, koplje, veliki drveni ili kožni štit s metalnim umbom), nošnju i ukrase, koriste se lončarskim kolom u izradbi keramike. U pisanim se izvorima spominju kao opasni ratnici, osvajači i pljačkaši, što dokazuju mnogobrojni grobovi s oružjem.<ref name="Kelti Istra"/>
 
Daljnji valovi Kelta prelili su se po južnoj Njemačkoj i Češkoj (''Boji'') te po [[Panonija|Panoniji]]. Odatle su 280. pr. Kr. krenuli u [[Tracija (regija)|Traciju]] i [[Makedonija (regija)|Makedoniju]], iduće su godine stigli do [[delfi|Delfa]].<ref name="Kelti"/> Godine 279. pr. Kr. napali su [[Apolon]]ovo svetište u Delfima, ali neuspješno. Nakon toga dio Kelta prešao je preko Grčke i Makedonije 278. pr. Kr. u [[mala Azija|Malu Aziju]], gdje su se trajno naselili (''Galati'' ili ''Galaćani''). Dio se vratio u srednje Podunavlje ([[Skordisci]]).<ref name="Kelti Istra"/> Na poč. III. st. pr. Kr. prekrivali su prostor od Atlantskoga oceana do Karpata, od sjeverne Europe do Sredozemlja.<ref name="Kelti Istra"/> Tako je nastao jedinstven kulturni krug, u kojem je prevladavala [[latenska kultura]], kojoj su nositelji bili Kelti i plemena što su potpala pod njihovu vlast. U zemljama u kojima su se naselili Kelti su se etnički izmiješali sa starosjediocima, osobito s [[Veneti]]ma i [[Iliri]]ma.<ref name="Kelti"/> Tijekom III. st. nastaju središta njihove moći, utvrđena naselja (lat. ''oppida''), zaštićen zidinama građenim kamenjem, zemljom i drvenom armaturom. Kovali su novac po uzoru na helenističke kovnice i koristili se pismom susjednih naroda.<ref name="Kelti Istra"/> Imali su razvijen lončarski, tkalački i kovački obrt. Umjetnički obrt bio je na velikoj visini. Srednju Europu Kelti su upoznali s upotrebom lončarskoga kola i žrvnja. Za keltski društveni poredak značajan je istaknuti položaj plemića i svećenika. U pohodima 58. do 51. pr. Kr. [[Cezar]] je osvojio Galiju i u spisu ''Komentari o galskom ratu'' donio mnogo važnih kulturnopovijesnih podataka o Keltima. U I. st. uglavnom su sva područja koja su nekoć nastavali Kelti osvojili [[Rimljani]] i [[Germani]].<ref name="Kelti"/>
U ranome razdoblju (oko 800. pr. Kr.) nastala je [[halštatska kultura]] (po nalazištu [[Hallstatt]] u srednjoj Austriji) sa znatnim grčkim i etrurskim utjecajima. Glavna su joj obilježja linearna shematizacija s apstraktnom ornamentikom; neka vrst onodobnoga »nadrealizma«. Najčešći su utilitarni i obredni predmeti rađeni u bronci, zlatu i, rijetko, srebru ukrašeni dragim kamenjem (obredna posuda iz Gundestrupa). U mlađoj [[latenska kultura|latenskoj kulturi]] (po nalazištu La Tène; oko 400. pr. Kr.) pojavila se skulpturalna plastika (Hermes iz Roquepertusea, III. st. pr. Kr.). U razdoblju oko 200. pr. Kr. čest su motiv ljudske glave (reljef s više glava iz Provanse). Keltska umjetnost završava tzv. oppida-civilizacijom (lat. ''oppidum'': utvrđeni gradić); značajni su predmeti rađeni na lončarskom kolu.<ref name="Kelti"/>
 
Kelti su bili ratnički narod, no bili su i nadareni zanatlije i umjetnici. Keltski metalci isticali su se u ukrašavanju oružja, nakita, posuđa i zrcala. Nakon prelaska na kršćanstvo, keltski svećenici na, [[Britansko otočje|Britanskom otočju]] ilustrirali su svete knjige čudesnim detaljima. U [[Lindisfarnsko evanđelje|Lindisfarnskim evanđeljima]] (o.700) ima 45 različiti boja a sve su napravljene od mljevenih minerala ili biljnih bojila. Mnogi najljepši brončani keltski štitovi bili su previše tanki da bi se koristili u bitkama i njihova namjena je bila samo dekorativne prirode. [[Štit Battersea]] vjerojatno se koristio samo vojne smotre. Jedan takav štit pronađen je u rijeci [[Temza|Temzi]] u [[London|Londonu]]u 1857.god.
 
==Kršćanstvo==
[[Datoteka:Kelti_u_Hrvatskoj.jpg|mini|lijevo|350px]]
*''Boii'' ([[Boji]]) <ref>A. Mocsy and S. Frere, ''Pannonia and Upper Moesia. A History of the Middle Danube Provinces of the Roman Empire.'' p. 14.</ref>
*''Arabiates'' ([[Arabijati]]) <ref>Andrea Faber, ''Körpergräber des 1.-3. Jahrhunderts in der römischen Welt: internationales Kolloquium'', Frankfurt am Main, 19.-20. November 2004, {{ISBN |3882705019}}, p. 144.</ref>
*''Cornacates'' ([[Kornakati]])<ref>Velika Dautova-Ruševljan and Miroslav Vujović, ''Rimska vojska u Sremu'', 2006, p. 131: "extended as far as Ruma whence continued the territory of another community named after the Celtic tribe of Cornacates"</ref>
*''Belgites'' ([[Belgiti]]) <ref>Géza Alföldy, ''Noricum'', Tome 3 of ''History of the Provinces of the Roman Empire'', 1974, p. 69.</ref>
*''Tricornenses'' ([[Trikornenzi]]) <ref>Alan Bowman, Edward Champlin, and Andrew Lintott, ''The Cambridge Ancient History'', ''Vol. 10'': ''The Augustan Empire, 43 BC-AD 69'', 1996, p. 580: "... 580 I3h. DANUBIAN AND BALKAN PROVINCES Tricornenses of Tricornium (Ritopek) replaced the Celegeri, the Picensii of Pincum ..."</ref>
*''Serretes'' ([[Sereti]]) <ref>Dubravka Balen-Letunič, ''40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj'', 1986, p. 52: "and the Celtic Serretes"</ref>
*''Hercuniates'' ([[Herkunijati]]) <ref>John T. Koch, ''Celtic culture: a historical encyclopedia'', {{ISBN |1851094407}}, 2006, p. 907.</ref>
*''Latobici'' ([[Latobici]]) <ref name="Latobici and Varciani">J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992, {{ISBN |0631198075}}, p. 81: "In Roman Pannonia the Latobici and Varciani who dwelt east of the Venetic Catari in the upper Sava valley were Celtic but the Colapiani of ..."</ref>
*''Scordisci'' ([[Skordisci]]) <ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992, {{ISBN |0631198075}}, p. 140: "... Autariatae at the expense of the Triballi until, as Strabo remarks, they in their turn were overcome by the Celtic Scordisci in the early third century"</ref>
*''Dindarii'' ([[Dindari]]) (grčki: ''Δινδάριοι'') <ref>Wilkes, J. J. The Illyrians, 1992,{{ISBN |0631198075}},page 217,"... with high mountains, Siculotae (24), Glintidiones (44) and Scirtari, who dwelt along the border with Macedonia. In northeast Bosnia the Dindari are located by the record of one of their chiefs (principes) in the Drina valley"</ref>
*''Cele(n)geri'' <ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992, {{ISBN |0631198075}}, p. 217.</ref>
*''Varciani'' ([[Varcijani]]) <ref name="Latobici and Varciani"/>
*''Posenoi'' ([[Poseni]]) <ref>J. J. Wilkes, ''Dalmatia'', Tome 2 of ''History of the Provinces of the Roman Empire'', 1969, pp. 154 and 482.</ref>
*''Japodes'' ([[Japodi]]) <ref>Charles Anthon, ''A Classical Dictionary: Containing The Principal Proper Names Mentioned In Ancient Authors'', Part One, 2005, p. 539: "... Tor, " elevated," " a mountain. (Strabo, 293)"; "the Iapodes (Strabo, 313), a Gallo-Illyrian race occupying the valleys of ..."</ref><ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992, {{ISBN |0631198075}}, p. 79: "along with the evidence of name formulae, a Venetic element among the Japodes. A group of names identified by Alföldy as of Celtic origin: Ammida, Andes, Iaritus, Matera, Maxa,"</ref>
 
== Izvori ==
*[http://skyelander.orgfree.com/menu10.html Keltska vojna povijest] {{engl}}
*[http://resourcesforhistory.com/map.htm Interaktivna mapa željeznodobne i antičke Europe] {{engl}}
 
[[Kategorija:Keltski narodi| ]]
[[Kategorija:Indoeuropljani]]
19.624

uređivanja