Razlika između inačica stranice »Nada Klaić«

Obrisana 3 bajta ,  prije 6 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
== Životopis ==
 
Unuka [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]]. Godine [[1943]]. diplomirala povijest na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], na kojem je od iste godine bila zaposlena kao asistentica. Godine [[1946]]. doktorirala je tezom '' Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića''. Od [[1954]]. bila je privatni docent, a od [[1968]]. redovita profesorica na katedri za hrvatsku povijest. Bavila se razdobljem od doseljenja [[Slaveni|Slavena]] do [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]]. Hrvatsku je [[Medievalistika|medievalistiku]] obogatila raspravama iz društvene povijesti, a u knjizi ''Historija naroda Jugoslavije II'' ([[1959]].) napisala je sveobuhvatan prikaz hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, u koju su uključeni elementi gospodarske i društvene povijesti. Posebnu pozornost obraćala je povijesti gradova, o čemu je objavila niz rasprava i knjiga: ''Zadar u srednjem vijeku do 1409.'' (suautor Ivo Petricioli, [[1976]].), ''Zagreb u srednjem vijeku'' ([[1982]].), ''Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku'' ([[1983]].), ''Trogir u srednjem vijeku: javni život grada i njegovih ljudi'' ([[1985]].), ''Koprivnica u srednjem vijeku'' ([[1987]].). Niz rasprava napisala je o bunama i socijalnim sukobima, a rezultate je sabrala u knjizi ''Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću'' ([[1976]].). Svoje ocjene o ulozi pojedinih velikaša iznijela je u knjigama ''Posljednji knezovi Celjski u zemljama Svete Krune (Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone)'',([[1982]].) i ''Medvedgrad i njegovi gospodari'' ([[1987]].).
 
Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja (''Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara'', 1965., 1966-67), dovodeći u sumnju njegovu autentičnost.<ref>Klaić, Nada, Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara (I dio), ''Historijski zbornik'' 18 (1965) [http://www.historiografija.hr/hz/1965/HZ_18_8_KLAIC.pdf]</ref><ref>Klaić, Nada, Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara (II dio), ''Historijski zbornik'' 19/20 (1966/1967) [http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_10_KLAIC.pdf]</ref> Sumnja u autentičnost bila je ispravna, budući da su sve sačuvane isprave hrvatskih vladara iz ranoga srednjega vijeka prijepisi, a samim time i formalni falsifikati. Međutim, Nada Klaić nikad nije odbacila autentičnost povijesne jezgre pojedine isprave. Osim anonimne splitske kronike (''Historia Salonitana maior'', [[1967]].), objavila je niz izvora prevedenih s latinskoga za potrebe studenata (''Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine'', [[1972]].). Cjelovito i izvorno poimanje ranosrednjovjekovnoga razvoja hrvatskih zemalja dala je u knjizi ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'' ([[1971]].), dok je mnogobrojne probleme kasnijega razdoblja sabrala u djelu ''Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku'' ([[1976]].). Posmrtno su joj objavljene knjige ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'' ([[1989]].) i ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'' ([[1990]].).
 
[[Datoteka:Nada Klaić Mirogoj lipanj 2008.jpg|mini|Grob Nade Klaić na [[Mirogoj]]u.]]
Nada Klaić je najutjecajnija hrvatska medievalistica [[20. stoljeće|20. stoljeća]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=213 Hrvatski bibliografski leksikon - Nada Klaić] {{citat2|Njezine povijesti gradova te pregledi povijesti hrvatskoga srednjovjekovlja – među kojima je, jednodušna je kritika, povijest ranoga srednjega vijeka idejno i koncepcijski uspjelija – ostavili su trajan i nemimoilazan trag u hrvatskoj medievistici.}}</ref> Njen izuzetan doprinos je izražen ponajviše na inoviranju i općoj modernizaciji pristupa hrvatskoj povijesti (a srednjovjekovnoj pogotovo), čime je pomogla oslobođenju od nacionalo-romantičarskih pripovjedačkih povijesti [[19. stoljeće|19. stoljeća]], kao i utemeljenju suvremenoga multidisciplinarnoga pristupa hrvatskoj povijesti - pristupa koji uključuje arheologiju, paleografiju, gospodarsku povijest, historiju umjetnosti i kulture. Njenom zaslugom definitivno su preispitana starija povijesna vrela, te raspršeni mnogi mitovi koji su odražavali političku funkciju hrvatske historiografije 19. stoljeća. Nažalost, sama je autorica nerijetko upala u besmislene polemike u kojima je zastupala promašene i nebulozne teze - npr., njeno poricanje postojanja prve hrvatske tiskare u [[Kosinj|Kosinju]]u u [[Lika|Lici]]<ref>Kulundžić, Zvonimir, "Problem najstarije štamparije na slavenskom jugu: (Kosinj 1482-1493)", Zagreb, 1959.</ref>, te spekulacija o doseobi Hrvata iz [[Karantanija|Karantanije]]. Tu je i njena posthuma o srednjovjekovnoj [[Bosna|Bosni]], napisana kao tuk na utuk srpskomu povjesničaru [[Simo Ćirković|Simi Ćirkoviću]]). No, ti promašaji, često uzrokovani karakternim crtama povjesničarke, ne mogu umanjiti činjenicu da je njen prinos modernoj hrvatskoj medievalistici golem, te da je vrijeme potvrdilo većinu njenih postavki.
 
== Polemika s Dominikom Mandićem ==
Nada Klaić se tijekom 60-ih uplela u polemiku s [[Dominik Mandić|Dominikom Mandićem]] i njegovim pristupom [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskoj povijesti ranoga srednjovjekovlja]] (naravno, polemika nije mogla biti vođena otvoreno zbog Mandićeva statusa antikomunističkoga emigranta).<ref>Klaić, Nada, Dr. Dominik Mandić, 'Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrvatski povijesni institut, Rim 1963', ''Historijski zbornik'' 21/22 (1968/1969) [http://www.historiografija.hr/hz/1968/HZ_21-22_33_KLAIC.pdf]</ref> U toj je raspravi jaka strana Nade Klaić bio moderan znanstveni i multidisciplinarni pristup, kao i dobro potkrijepljena kritička analiza povijesnih izvora, dok je Mandić bio jači u crkvenopovijesnim analizama - što je bilo značajno, uzme li se u obzir uloga Crkve u srednjovjekovnom društvu.
 
Ta je polemika imala više dimenzija, no najvažnije su dvije: u modernosti pristupa Nada Klaić je bila superiorna, i može se reći da je njena dominacija u tom pogledu utjecala pozitivno na hrvatsku historiografiju uopće. Drugi je vid bio predstavljen kao borba «znanstvene» povjesnice (koju je, navodno, predstavljala Nada Klaić) i romantizma, čiji je predstavnik bio Mandić.
 
No, u stvarnosti, pisanje Nade Klaić je bilo podupirano od jugoslavenskih i hrvatskih [[Komunistička partija Jugoslavije|komunističkih vlasti]] (iako uz ritualne kritike da bi joj se dala aura disidentstva), pa se radilo o srazu dva podjednako neznanstvena stava: hrvatskog maksimalističkoga i hrvatskog minimalističkog, od kojih nijedan nije uspio postati temeljem bosanskoj medievalistici. Nakon Mandićevih slabo potkrijepljenih spekulacija (npr, o sjevernoafričkom podrijetlu [[Vlasi|Vlaha]]), došle su još slabije utemeljene teze Nade Klaić (npr., o [[genetičko podrijetlo Hrvata|dolasku Hrvata]] iz [[Slovenija|Slovenije]]/[[Karantanija|Karantanije]]).
 
Moderna hrvatska historiografija o Bosni i Hercegovini, koja se tek oblikuje, uglavnom prihvaća multidisciplinarni pristup Nade Klaić (naravno, dopunjen i novijim znanstvenim spoznajama), no odbacuje njen nacionalni redukcionizam i okrnjivanje hrvatske povijesti, nastao u ozračju komunističke ideologizacije kojoj ciljem bijaše [[dekroatizacija]] bosansko-humske povijesnice. Mandić je, u toj vizuri, zastario kao sintetski povjesničar, no nezaobilazan kao preobilje lako dostupne povijesne faktografije.
* "Zagreb u srednjem vijeku (Povijest Zagreba), Knj. 1" SN Liber, Zagreb, 1982.
* "Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku", Gradski muzej, Vukovar, 1983.
* "Medvedgrad i njegovi gospodari", Globus, Zagreb, 1987., {{ISBN |86-343-0189-3}}
* "Koprivnica u srednjem vijeku", Muzej grada Koprivnice, Koprivnica, 1987.
* "Srednjovjekovna Bosna", GZH, Zagreb, 1989., {{ISBN |86-399-0104-X}}
* Srednjovjekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.). Zagreb 1989, 1994 (pretisak)
 
19.624

uređivanja