Razlika između inačica stranice »Nada Klaić«

Obrisano 7 bajtova ,  prije 6 mjeseci
m
lektura (budući da -> jer)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
m (lektura (budući da -> jer))
 
Unuka [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]]. Godine [[1943]]. diplomirala povijest na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], na kojem je od iste godine bila zaposlena kao asistentica. Godine [[1946]]. doktorirala je tezom '' Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića''. Od [[1954]]. bila je privatni docent, a od [[1968]]. redovita profesorica na katedri za hrvatsku povijest. Bavila se razdobljem od doseljenja [[Slaveni|Slavena]] do [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]]. Hrvatsku je [[Medievalistika|medievalistiku]] obogatila raspravama iz društvene povijesti, a u knjizi ''Historija naroda Jugoslavije II'' ([[1959]].) napisala je sveobuhvatan prikaz hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, u koju su uključeni elementi gospodarske i društvene povijesti. Posebnu pozornost obraćala je povijesti gradova, o čemu je objavila niz rasprava i knjiga: ''Zadar u srednjem vijeku do 1409.'' (suautor Ivo Petricioli, [[1976]].), ''Zagreb u srednjem vijeku'' ([[1982]].), ''Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku'' ([[1983]].), ''Trogir u srednjem vijeku: javni život grada i njegovih ljudi'' ([[1985]].), ''Koprivnica u srednjem vijeku'' ([[1987]].). Niz rasprava napisala je o bunama i socijalnim sukobima, a rezultate je sabrala u knjizi ''Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću'' ([[1976]].). Svoje ocjene o ulozi pojedinih velikaša iznijela je u knjigama ''Posljednji knezovi Celjski u zemljama Svete Krune (Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone)'',([[1982]].) i ''Medvedgrad i njegovi gospodari'' ([[1987]].).
 
Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja (''Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara'', 1965., 1966-67), dovodeći u sumnju njegovu autentičnost.<ref>Klaić, Nada, Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara (I dio), ''Historijski zbornik'' 18 (1965) [http://www.historiografija.hr/hz/1965/HZ_18_8_KLAIC.pdf]</ref><ref>Klaić, Nada, Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara (II dio), ''Historijski zbornik'' 19/20 (1966/1967) [http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_10_KLAIC.pdf]</ref> Sumnja u autentičnost bila je ispravna, budući dajer su sve sačuvane isprave hrvatskih vladara iz ranoga srednjega vijeka prijepisi, a samim time i formalni falsifikati. Međutim, Nada Klaić nikad nije odbacila autentičnost povijesne jezgre pojedine isprave. Osim anonimne splitske kronike (''Historia Salonitana maior'', [[1967]].), objavila je niz izvora prevedenih s latinskoga za potrebe studenata (''Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine'', [[1972]].). Cjelovito i izvorno poimanje ranosrednjovjekovnoga razvoja hrvatskih zemalja dala je u knjizi ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'' ([[1971]].), dok je mnogobrojne probleme kasnijega razdoblja sabrala u djelu ''Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku'' ([[1976]].). Posmrtno su joj objavljene knjige ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'' ([[1989]].) i ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'' ([[1990]].).
 
[[Datoteka:Nada Klaić Mirogoj lipanj 2008.jpg|mini|Grob Nade Klaić na [[Mirogoj]]u.]]