Inačica od 20. siječnja 2020. u 20:17 uredi Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.253 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 13:23 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura (budući da -> jer) Novija izmjena →
Redak 48: Grad [[Rijeka]] (tal. Fiume, dlm. Fiuma, slo. Reka) prvi je put dobio autonomiju [[1719.]] kada je proglašena slobodnom lukom odlukom cara [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karla VI]]. Godine [[1779.]] za [[Marija Terezija Austrijska\|Marije Terezije]] osnovan je Corpus separatum. Od tada pa do [[1924.]] godine Rijeka postoji kao samostalni entitet s više ili manje elemenata državnosti. Grad kratkotrajno gubi autonomiju [[1848.]] nakon što ga je okupirao [[ban]] [[Josip Jelačić\|Jelačić]], ali je ponovno stiče [[1868.]] kada dolazi pod ugarsku krunu kao izdvojeno tijelo ili 'Corpus separatum'. U gradu žive [[Hrvati]], [[Talijani]], [[Slovenci]], [[Mađari]] te druge nacionalnosti. Nacionalna se pripadnost mijenja od popisa do popisa stanovništva, ~~budući da~~jer austrijske vlasti zapravo i ne pitaju za etničku pripadnost, nego za jezik kojim se osoba služi. Poseban status grada između nekoliko država vremenom stvara pojavu fiumanstva kao nacionalnog opredjeljenja znatnog dijela stanovništva. Službeni su jezici [[mađarski]] i [[njemački]], poslovna komunikacija obavlja se na [[Talijanski jezik\|talijanskom]], u obiteljima na užem području grada se 1920.-ih godina većinom govorio ''fiumanski'', talijanski dijalekt s nešto posuđenica iz [[Čakavsko narječje\|čakavskog]]: njime su govorili kako etnički talijani, Tako i etnički Hrvati - te se među 24 tisuće osoba kojima je talijanski materinji jezik ubraja i znatan broj etničkih Hrvata kojima je taj jezik bio glavni jezik komunikacije. U područjima oko grada govori se hrvatska [[Čakavsko narječje\|čakavica]]: predgrađa Rijeke predstavljaju dio čakavskog područja koje spada u etnički najhomogenije pokrajine nastanjene Hrvatima. Odmah nakon kraja I. svjetskog rata vrši sustavni pritisak radi iseljavanja ne-talijana i doseljavanja novih Talijana iz Italije. Već sredinom 1919. godine ''Consiglio Nazionale'' otpušta iz službe 270 željezničara netalijana i zamijenio ih osobljem pridošlim iz Italije, prije njih iz službe su uklonjeni svi “Jugoslaveni” zaposleni u pošti, lučki radnici, zaposlenici lučke uprave i carine, te svih financijskih institucija (porezna uprava, banke i sl.). Većina „Jugoslavena“ prisiljena je potražiti posao izvan Rijeke i odseliti se sa svojim obiteljima.<ref>"Promjene u nacionalnoj strukturi stanovništva grada Rijeke od 1918. do 1924. godine", Daniel Patafta, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 36, No 2 srpanj 2004.</ref> Redak 67: == Ostavština == [[Kapitulacija Italije\|Kapitulacijom Italije]] riječko pitanje ponovno postaje aktualno te grupa građana 1944. godine objavljuje 'Liburnijski memorandum' kojim se predlaže konfederalna država s tri kantona - Rijekom, Sušakom i Bistricom. Otoci [[Krk]], [[Cres]] i [[Lošinj]] ušli bi u zajednički [[kondominij]]. Predsjednik riječke Vlade u egzilu Riccardo Zanella traži ponovnu uspostavu Slobodne Države Rijeke ~~budući da~~jer talijanska aneksija 1924. godine nije bila međunarodno priznata. Tome se suprotstavlja komunistička jugoslavenska vlast koja [[3. svibnja]] [[1945.]] godine oslobađa grad od njemačke okupacije. Prvi dani nove vlasti obilježavaju masovna strijeljanja aktivista Autonomne stranke iako su oni od [[1943.]] većinom financijski podupirali antifašistički pokret. Mirovnim ugovorom u Parizu [[1947.]] godine, Rijeka je uz [[Istra\|Istru]] službeno pripojena [[Hrvatska\|Hrvatskoj]] i [[SFRJ\|Jugoslaviji]]. Veliki broj Riječana odlazi u izgnanstvo dijelom zbog nacionalnih, dijelom zbog ideoloških razloga te po svijetu osnivaju Slobodne riječke općine.

Slobodna Država Rijeka: razlika između inačica