Komunistička partija Hrvatske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 4:
== Osnivanje ==
 
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije u Moskvi - gdje radi i školuje se pri [[Kominterna|Kominterni]], međunarodnoj organizaciji putem koje je [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza]] kontrolirala druge komunističke organizacije u svijetu - započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]].
 
Kominterna je prepoznavala mogućnost da dođe do raspada dvadesetak godina stare i vrlo nestabilne [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], za što se htjela pripremiti organiziranjem Komunističke partije Hrvatske i Komunističke partije Slovenije.
Redak 18:
Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske traži stvaranje ''Narodne fronte za slobodu i demokraciju''. Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje [[Narodna fronta|Narodne fronte]], koja je trebala predstavljati široki narodni pokret. Ubrzo će međutim doći do sukoba unutar vodstva KPH i to poglavito s obzirom na odnos prema [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] čiji je utjecaj u narodu sve više jačao. Usto, napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagiranju na važne političke događaje u zemlji, poput neizlaska na izbore za skupštinu [[1938]]. U jesen [[1939]]. započinje stoga reorganizacija KPH, a utjecaj komunista raste u Hrvatskoj, zbog čega onda ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], uz podršku HSS-a, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolirala KPH, a njihova se novinska izdanja strogo nadziru i cenzuriraju. Narodna fronta otada svaki važniji događaj u političkom životu prati organiziranjem demonstracija. U kolovozu [[1940]]. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je KPH ocijenjena kao najbrojnija partijska organizacija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].
 
1940. KPH još zastupa "pacifističku liniju" - u situaciji kada je komunistički [[Sovjetski Savez]] slijedom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentropp-Molotov]] u savezništvu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] redom osvajao područja zemalja istoka Europe i na taj način širio komunizam. Glavni sekretar KPH Rade Končar s dijelom rukovodstva Partije sklanja se u Split koji je priključen Kraljevini Italiji, gdje pod budnim okom talijanskih policijskih vlasti može pripremati akcije radi destabilizacije [[Ustaše|ustaškog]] režima koji na iznimno agresivan način provodi ekstremne protužidovske, proturomske i protusrpske mjere u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] pod njemačkim pokroviteljstvom: izgleda da su talijanske vlasti vidjele u komunistima (još) jedan faktor koji je mogao oslabiti poziciju ustaških vlasti koje nisu Kraljevini Italiji htjele predati baš sva hrvatska područja uz Jadran koja je Italija zahtijevala nakon sloma Jugoslavije.
 
Nakon odluke jugoslavenskog režima da pristupi [[trojni savez|Trojnom savezu]] KPH nije ni na koji način sudjelovala u aktivnostima protivnika približavanja Njemačkoj - koji su mahom bili vezani uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] interese, na način sličan vezanosti KPH uz interese tadašnjeg njemačkog saveznika Sovjetskog Saveza. U [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru od 27. ožujka 1941. god.]] komunisti nisu sudjelovali ni na kakav način. Odmah nakon iznenadnog [[Operacija Barbarossa|napada Njemačke na Sovjetski Savez]], hrvatski komunisti (koji su prema Sovjetskom Savezu gojili zanos upravo religioznog tipa) i bez formalne odluke Partije [[22. lipnja]] [[1941]]. osnivaju [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
Redak 29:
* [[Đuro Špoljarić]], ([[1937.]] – [[1939.]])<ref name="Krušelj"/>
* [[Rade Končar]], ([[1940.]] – [[1941.]])
* [[Vlado Popović]], ([[1941.]] – [[1942.]])<ref>Hebrang, Dunja. ''Kronika zla i mučnine'', Biblioteka »Zabrane!«, 1. kolo, 3. knj., Grafički atelje "Dereta", Beograd, 1990., str. 72. {{Citat|Pri tome drug Blažević prešućuje da ga je s istog položaja sekretara OK KPH za Liku smijenio Vladimir Popović još 1941. godine, ...|Hebrang, 1990., 72.}}</ref><ref>Hrnčević, Josip. ''Svjedočanstva'', Plava biblioteka, 2. dopunjeno izd., Globus, Zagreb, 1986., [http://books.google.hr/books?id=n5wMAAAAIAAJ&q=politi%C4%8Dka+li%C4%8Dnost str. 88.,] {{ISBN |86-343-0184-2}} {{Citat|Nakon hapšenja Andrije Hebranga i pogiblje Rade Končara, Vlado Popović postaje politički sekretar Centralnog komiteta KPH i kao takav vodeća politička ličnost u Hrvatskoj.}}</ref><ref>Ivanković-Vonta, Zvonko. ''Hebrang'', Bibliotheca Scientia Yugoslavica, sv. 3., Scientia yugoslavica, Zagreb, 1988., [http://books.google.hr/books?id=mIcMAAAAIAAJ&q=Vladimir+Popovi%C4%87+sekretar&dq=Vladimir+Popovi%C4%87+sekretar&lr=&cd=9 str. 79., 299.] {{ISBN |86-81183-03-6}}</ref>
* [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]], ([[1942.]] – [[1944.]])
* [[Vladimir Bakarić]], ([[1944.]] – [[1969.]])
Redak 62:
 
{{komunizam}}
 
[[Kategorija:Povijesne političke stranke]]
 
<!-- interwiki -->
[[sr:Комунистичка партија Хрватске]]
[[sl:Komunistična partija Hrvaške]]
[[sr:Комунистичка партија Хрватске]]