Koštunjače: razlika između inačica

Većina koštunjača ima [[vreteno|vretenasti]] oblik tijela, kako bi otpor vode pri kretanju bio što manji. Parne i neparne peraje ribe koriste za kretanje i stabiliziranje. Parne peraje ([[trbušna peraja|trbušne]] i [[prsna peraja|prsne peraje]]), koje su kod mesoperki smještene na [[mišić]]nim nastavcima i iz kojih su se razvili prednji i stražnji [[ekstremitet|udovi]] kopnenih životinja.

[[Datoteka:Lampanyctodes hectoris (Hector's lanternfish)2.png|mini|210px|Vanjska obilježja <br>'''(1)''' [[škrge|škržni]] poklopac<br>'''(2)''' [[Bočna pruga]]<br>'''(3)''' [[Leđna peraja]] (Dorsale)<br>'''(4)''' [[Masna peraja]]<br>'''(5)''' [[Rep]]<br>'''(6)''' [[Repna peraja]] (Caudale)<br>'''(7)''' [[Podrepna peraja]] (Anale)<br>'''(8)''' [[Luminiscencija|Svijetleći organi]]<br>'''(9)''' [[Trbušna peraja]] (Ventrale)<br>'''(10)''' [[Prsna peraja]] (Pectorale)]]

[[Mišići]] koštunjača podijeljeni su na mišićje trupa i repa. Mišići trupa dijele se na pojedine segmente čiji broj najčešće odgovara broju kralježaka, no nije obavezno. Tako ''[[Mola mola]]'' ima 16 mišićnih segmenata, dok ih zmijolika ''Nemichthys scolopaceus'' ima više od 600.

Koštunjače imaju zatvoreni [[krvotok]] s jednostavnim [[srce]]m (s jednom pretkomorom i jednom komorom) smještenim blizu [[škrge|škrga]]. Ono potiskuje [[vena|vensku]] [[krv]] u škrge koje se sastoje od škržnih listića, finih [[koža|kožnih]] nabora i resica, prokrvljenih vrlo velikim brojem kapilara tik ispod površine. Svojom velikom površinom škrge preuzimaju iz vode u njoj otopljeni [[kisik]] i daju ga dalje u [[krv]]. Stupanj efikasnosti škrga je vrlo visok, one preuzimaju do 70% raspoloživog kisika. To vjerojatno počiva na nasuprotnom strujanju vode kroz škrge, kao i visokom afinitetu [[hemoglobin]]a koštunjača prema kisiku. Škržne otvore zatvaraju [[rog|rožnati]] škržni poklopci.

Kod većine koštunjača riblji mjehur im regulira [[specifična težina|specifičnu težinu]], tako da mogu plutati ili vrlo polako tonuti prema dnu ne koristeći pri tome peraje. Razvio se iz izrasline na gornjoj strani ždrijela. Mjehur može, kao kod [[šarani|šarana]] (Ciprinidae), biti još povezan sa ždrijelom (fiziostom) ili, kao kod [[grgečke|grgečki]] (Perciformes), tvoriti komore odvojene od njega (fizioklist). Za reguliranje specifične težine [[plin]]ovi ([[kisik]], [[ugljikov dioksid]], [[dušik]]) iz krvi u mjehur ulaze kroz plinsku žlijezdu ili preko veze sa ždrijelom (''ductus pneumaticus''). Za pražnjenje mjehura plin izlazi ponovo preko veze sa ždrijelom ili se ponovo vraća u krv preko snažno prokrvljenog dijela mjehura (''oval''). [[Hrskavičnjače]], ali i neke koštunjače koje žive [[bentos]]kim životom ili su iznimno dobri plivači, nemaju riblji mjehur - ako se ne kreću, tonu na dno.

[[Živčani sustav]] im je jednostavan, [[mozak]] malen, a veliki mozak nema koru. Ribe imaju dobro razvijeno osjetilo [[miris]]a, [[nos]]na i [[usta|usna]] šupljina su odvojene. [[Uho|Uši]] su građene od mjehurića ispunjenog tekućinom, a kod nekih vrsta su pokretljivim [[kost|košćicama]] povezani s ribljim mjehurom. Građa [[uho|unutrašnjeg uha]] je vrlo slična [[čovjek|ljudskom]]. Većina riba registrira zvuk ispod 1 ([[Hz|kHz]]), dok su neke vrste naročitim strukturama poboljšale čujnost do 5 ili više kHz. [[Oko|Oči]] im imaju vrlo jaku [[leća (optika)|leću]]{{newdsm}} fokusiranu na blizinu. Vide i ultraljubičastu [[svjetlo]]st. Osjetilo opipa posebno dobro je razvijeno kod [[pridnene ribe|pridnenih riba]]. Koža gornjih usana i [[brk (ribe)|brkovi]]{{newdsm}} bogati su [[stanica]]ma koje prihvaćaju osjet dodira. Ribe imaju još jedno osjetilni organ, često nazvan i "šestim čulom". To je [[bočna pruga]] koja se pruža sredinom tijela, gotovo cijelom njegovom dužinom. Sastoji se od niza udubljenja u koži, u kojima se nalaze osjetilne stanice s osjetilnim [[dlaka|dlačicama]] koje svojim pomicanjem reagiraju na promjenu strujanja vode.

Prostori u kojim žive [[ribe]] dijeli se po dva kriterija. Jedan je medij u kojem žive. On je u većini slučajeva isključiv. To je s jedne strane [[more|morska voda]] a s druge slatka voda. Rijetki su primjeri vrsta koje tijekom života mijenjaju svoj dominantni medij. Drugi kriterij po kojem se životni prostor pojedinih vrsta također dijeli, jest položaj po okomici vodenog stuba gdje provodi veći ili gotovo sav svoj život.

[[Ocean|Svjetska mora]] pokrivaju oko 70% površine [[zemlja|zemlje]] što ih čini najvećim životnim prostorom. Koštunjače koje žive u gornjem sloju mora do dubine od 200 metara čine samo nešto više od 1% svih vrsta. U tom dijelu mora žive uglavnom vrste porodica [[skušovke|skušovki]] (Scombridae) i [[poletuše|poletuša]] (Exocoetidae). Sljedećih 5% koštunjača žive [[pelagijal]]no na dubini većoj od 200 metara. To su većim dijelom [[ribe]] iz reda [[sleđevke|sleđevki]] (Clupeiformes) i porodice [[Myctophidae]].

Najveći dio koštunjača koje žive u moru, zadržava se u blizini [[obala]]. U hladnim obalnim vodama žive uglavnom [[mekušice]] (Gadidae), [[jeguljke]] (Anguillidae), [[bodeljke]] (Scorpaenidae) i ribe iz [[podred]]a [[babice|babica]]. Ovaj životni prostor nastanjuje više od 5% vrsta koštunjača. To su vode vrlo bogate hranom, pa se ribe pojavljuju u vrlo velikim [[plova]]ma što ova područja čini i vrlo važnim [[ribolov]]nim područjem.

Za kretanje im služi - zajedno s bočnim savijanjem tijela - prije svega [[repna peraja]]. No, i tu ima iznimaka. Tako se ribe porodica [[usnače (ribe)|usnača]] (Labridae) i [[kirurzi (ribe)|kirurga]]{{newdsm}} (Acanthuridae) kreću pretežno pomoću [[prsna peraja|prsnih peraja]], dok [[repna peraja|repnu]] koriste samo za usmjeravanje.

Organi za razmnožavanje nalaze se kod koštunjača postrance iznad crijeva. [[Oplodnja]] se kod većine vrsta odvija bez parenja. Umjesto toga, ženkina [[ikra]] i mužjakovo "mlijeko" (sjeme) odlažu se na isto mjesto gotovo istovremeno u vodu. Pri tome se broj jajašaca od vrste do vrste ekstremno razlikuje. Dok neke vrste polažu milijune jajašaca, dotle one vrste koje provode brigu o leglu rijetko polažu više od par stotina (kao [[koljuške]] (Gasterosteidae), koje polažu oko sto). Vrste koje brinu o leglu, rade to na razne načine. Kod vrsta koje polažu jaja na otvorenom, ženka položi jajašca na [[biljke|biljku]] ili drugi čvrti materijal, a mužjak ih zatim oplodi. Kod vrsta koje brinu o leglu u [[špilja|špilji]] ili nekom sličnom, djelomično zatvorenom prostoru, ženka pričvrsti jajašca za strop. Nakon izlaska iz jaja, mladunci provode na listovima ili u jamicama dok ne potroše sav [[žumanjak]] koji je ostao prirastao uz njih kod valjenja. Nakon toga, roditelji na smjenu, ili samo jedan roditelj, najčešće mužjak, vode [[larva|larve]] i čuvaju granice revira. Ako veći dio larvi iz nekog razloga strada, može se dogoditi da roditelji pojedu preživjele larve i odmah nastave s podizanjem novog legla.

Neke vrste [[ribe|riba]] razvile su još jedan način brige o leglu, čuvanje jajašaca a kasnije i larvi u [[usta|ustima]]. Kod ovih vrsta, majka uzima oplođena jajašca u usta i nakon valjenja larvi, pušta ih van, no tu briga ne prestaje. U slučaju opasnosti, larve se vraćaju natrag u majčina usta. Vrsta ''Synodontis multipunctatus'' razvila je ponašanje koje je jednako [[parazitiranje gnijezda|Parazitiranju gnijezda]] kod nekih [[ptice|ptica]]. Svoja jaja ostavljaju uz jaja ribe - domaćina. Tada ih ženka - domaćin uzme u usta i brine o njima kao o svojim. Kako se larve parazitirajuće vrste ranije izvale od larvi domaćina, pojedu jaja ili larve ribe - domaćina. Ribe roda [[Symphysodon]] nakon valjenja larvi izlučuju na [[koža|koži]] sekret koji larve "pasu", i služi im kao prva [[hrana]]. Kod [[labirintnjače|labirintnjača]] mušjaci na površini vode, između [[alge|algi]], naprave "[[gnijezdo]]" od pjene i tjeraju ženku da položi jajašca u njega. Pri tome, svojim tijelom obuhvati ženku i okrene ju na leđa, tako da jajašca otplutaju prema gnijezdu na površini. Nakon toga, mužjak potjera ženku i sam brine o leglu čuvajući ga od grabežljivaca. Kad se izvale larve, mužjak više ne brine o njima.

Kako postoji sličnost koštunjača s izumrlim [[Acanthodii]]ma, najstarijim [[čeljustouste|čeljustoustima]], smatra ih se [[sestrinska grupa|sestrinskom grupom]] koštunjača. Zajednička im je građa [[škrge|škrga]] od 4 para škrga sa škržnim otvorom i poklopcem. Smatra se sigurnim, da koštunjače ne potiču od [[hrskavičnjače|hrskavičnjača]].

Neke [[taksonomija|takse]], kao [[Stomiiformes]], [[Aulopiformes]] i [[Myctophiformes]] prilagodile su se životu na velikim dubinama.

* Životinje - Velika ilustrirana enciklopedija, nakladnik Mozaik knjiga, Zagreb, 2. izdanje, {{ISBN |953-196-088-7}}

* Neven Milišić - Sva riba jadranskog mora, nakladnik Marjan tisak d.o.o., Split, {{ISBN |978-953-214-407-9}}

* Ivan Jardas - Jadranska ihtiofauna, nakladnik Školska knjiga, Zagreb, {{ISBN |953-0-61501-9}}