Hrvoje Vukčić Hrvatinić: razlika između inačica

Hrvoje Hrvatinić bio je najstariji sin vojvode Vukca iz velikaške obitelji [[Hrvatinići|Hrvatinić]]. Majka mu je vjerojatno bila [[Katarina Kotromanić|Katarina]], sestra bosanskog bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]].<ref>''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga'', sv. IX, str. 16.</ref> Spominje se prvi put u ispravi iz [[1376]]. godine kao [[knez]] i vjerni [[vitez (titula)|vitez]] hrvatsko-ugarskoga kralja [[Ludovik I.|Ludovika I. Anžuvinca]]. Godine [[1380]]. kralj [[Tvrtko I. Kotromanić]] dodijelio mu je naslov velikoga vojvode i darovao posjede u župi [[Lašva (župa, Bosna)|Lašvi]]. Nakon smrti kralja Ludovika I. sudjelovao u dinastičkim borbama kao protivnik kralja [[Žigmund Luksemburški|Sigismunda Luksemburgovca]] i bio pristaša [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskoga]], koji mu je povjerio na upravu banovine [[Dalmacija|Dalmaciju]] i [[Hrvatska|Hrvatsku]] ([[1391]]). Utjecao je na izbor kralja [[Stjepan Ostoja|Ostoje]] za bosanskoga kralja ([[1398]].). Vjenčao se s [[Jelena Nelipčić|Jelenom Nelipčić]] [[1401]]. Igrala je značajnu ulogu u upravljanju muževim posjedima. Kao splitska vojvotkinja, Jelena je naredila izrađivanje rake [[Sveti Dujam|svetog Dujma]].

Nakon krunidbe u [[Zadar|Zadru]] za hrvatsko-ugarskoga kralja ([[1403]].), Ladislav Napuljski postavio je Hrvatinića za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Vrbaskoj banovini te ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to otoke [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula|Korčulu]].

Od tada je Hrvoje nosio titulu ''herceg [[Split|Splita]]a, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki ban Vrbaske banovine i knez Donjih kraja''. Kovao je vlastiti novac; »krstianin« Hval izradio je za nj [[Ćirilica|ćirilski]] iluminirani rukopis, poznat kao [[Hvalov zbornik]] (v. [[bosančica]]), a glagoljaš Butko prepisao —[[Hrvojev misal]]. Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje s prijestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II. Tvrtkovića ([[1404]].). U Bosni se potom pod vodstvom Hrvatinića i kralja [[Tvrtko II.|Tvrtka II.]] stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda Luksemburgovca Nakon Sigismundove vojne intervencije ([[1408]].) i [[Palež Dobora 1408.|pokolja]] bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu. Pritom je zadržao dotadašnje časti, upravu nad Splitom i naslov hercega te upravu nad mnogim gradovima, medu njima i [[Požega|Požegom]]. No ugarskom pobjedom u Bosni počela je stvarno slabjeti moć Hrvatinića, osobito nakon ponovnog izbora Ostoje za bosanskog kralja. Nakon mnogih sukoba Sigismund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, otoke Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tada zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i [[Otomansko Carstvo|Osmanlija]]. Ugarsko-hrvatska vojska bila je poražena u [[bitka kod Lašve 1415.|Lašvi]] [[10. kolovoza]] [[1415]]., što je otvorilo put osmanskomu prodoru u Bosnu, a sljedeće je godine Hrvoje umro.

* ''[[Opća i nacionalna enciklopedija|Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga]], sv. IX, Pro Leksis, Zagreb, 2006.'' {{ISBN |953-7224-09-0}}