Ivan Kukuljević Sakcinski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer) |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 27:
== Životopis ==
=== Mladost i obrazovanje ===
Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u Varaždinu 1816. godine. Sin je [[Antun Kukuljević Sakcinski|Antuna]], hrvatskog političara, zastupnika u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu i vrhovnog ravnatelja škola u Hrvatskoj.<ref>[http://icarusweb.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=11465 ICARUS.net/Hrvatski državni arhiv] Obitelj Kukuljević</ref> Školovao se u gimnaziji u rodnom [[Varaždin]]u i [[Zagreb
Godine [[1833.]] stupio je u vojsku, a već tri godine kasnije (1836.) postao je [[časnik]] u [[Beč]]u. Od [[1837.]] godine, kada je upoznao [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]], oduševljen je [[Ilirski pokret|ilirac]]. [[1840.]] godine je dobio zapovijed za premještaj u [[Milano]]. Samo godinu dana kasnije ([[1841.]] godine) podnio je ostavku na časničku službu i vratio se u Hrvatsku i uključio se u politički život boreći se protiv [[mađarizacija|mađarizacije]] i [[cenzura|cenzure]]. Postat će jedan od vođa Ilirskog pokreta. Godine [[1845.]] postao je veliki sudac Varaždinske županije, a [[1861.]] godine veliki župan zagrebački. Šest godina kasnije ([[1867.]] godine) smijenjen je i otada se više nije bavio politikom.
Redak 34:
Kukuljevićeva politička djelatnost obuhvaća dva različita razdoblja: do [[1850.]] godine i od [[1860.]] do [[1867.]] godine. Pod [[Bachov apsolutizam|Bachovim apsolutizmom]] (1851. - 1860.) bio je onemogućen politički rad pa je stoga i on u tom razdoblju bio politički neaktivan.
U prvom je razdoblju radikalni pobornik oslobođenja Hrvatske od Austrije i Mađarske i beskompromisni ideolog južnoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem. Smatrao je kako se oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slavena može ostvariti samo borbom, pa je s tim ciljem agitirao među [[Hrvati]]ma i [[Srbi]]ma u Vojnoj Krajini. Privrženi njegovoj osobnosti graničari u svojim Narodnim zahtijevanjima u proljeće [[1848.]] godine traže da se sloboda i jedinstvo južnoslavenskih naroda ostvare na osnovi Kukuljevićevih ideja.<ref name="Vlatka Vukelić">Vlatka Vukelić, [http://bib.irb.hr/datoteka/612814.vlatka_doktorat_2.pdf ''Povijest sustavnih arheoloških istraživanja u Sisku od 16. stoljeća do 1941. godine'', fusnota 57 na str. 64.], doktorski rad, Zagreb, 2011., [[CROSBI]], bib.irb.hr</ref>
==== Saborski govor na hrvatskom jeziku ====
Redak 55:
[[Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski.jpg|mini|150px|Spomenik Kukuljeviću Sakcinskom na zagrebačkom [[Zrinjevac|Zrinjevcu]].]]
Bio je prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Ta je činjenica, a ujedno i povijesna istina, često je bila prešućivana. U njegovu golemom radnom opusu [[Arheologija|arheologiji]] pripada možda manje važno mjesto, no i ta je »marginalia« zavrijedila osvrt jer se Kukuljevićeva svestranost očituje i kroz taj oblik djelovanja pa i na tako uskom znanstvenom polju može se razlučiti nekoliko oblika rada. Prvo, organiziranjem Družtva za povestnicu jugoslavensku utro je put Hrvatskom arheološkom društvu, a prikupljanjem i objavljivanjem podataka u Arkivu za povestnicu jugoslavensku, stvorio je osnovni fond podataka koji je potonjim generacijama arheologa itekako olakšao rad. Ivan Kukuljević prvi je, iako neškolovani, terenski istraživač u sjevernoj Hrvatskoj pa se to može smatrati i drugim aspektom njegova djelovanja, dok su treći i četvrti oblik spisateljska djelatnost te donatorstvo. Naime, on je među prvima počeo darivati arheološki materijal tadašnjem Narodnom muzeju – točnije njegovu Arkeologičkom odjelu, iz kojega je izrastao današnji [[
Polovicom [[19. stoljeće|19. stoljeća]], ideja o zaštiti spomenika u Austrijskoj Monarhiji dobiva državni status osnivanjem Centralne komisije za zaštitu povijesnih i umjetničkih spomenika u [[Beč]]u, a imenovanjem konzervatora [[Vicko Andrić|Vicka Andrića]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]], Ivana Kukuljevića Sakcinskog za sjevernu Hrvatsku, [[Pietro Kandler|Pietra Kandlera]] za [[Istra|Istru]], započinje organizirano djelovanje zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Ivan Kukuljević Sakcinski se među prvima usmjerava na prikupljanje građe i na organiziranje novih institucija i udruženja, pri čemu je posebno značajno osnivanje Društva za povestnicu i starine.<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=28 Zaštita pokretnih kulturnih dobara kroz povijest], [[Ministarstvo kulture RH]], www.min-kulture.hr, pristupljeno 6. srpnja 2011.</ref> I nakon što je prestao biti konzervator Centralne komisije Kukuljević je nastavio igrati važnu ulogu u zaštiti spomenika u Hrvatskoj. Bezuspješno je pokušao spasiti utvrdu Cetingrad, a u suradnji s hrvatskom vladom sastavio je Naputak za iztraživanje, sakupljanje i čuvanje starina u Hèrvatskoj i Slavoniji i Spomenicu, odnosno Promemoriju o starinah u Hrvatskoj i Slavoniji.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Dragan Damjanovic|title=Između Ivana Kukuljevića Sakcinskoga i Gjure Szabe — zaštita spomenika u kontinentalnoj Hrvatskoj od početka 1860-ih do 1910. godine (Between Ivan Kukuljević Sakcinski and Gjuro Szabo - Monument Protection in Continental Croatia 1860 - 1910), in: Gjuro Szabo 1875. - 1943., Zagreb, 2018., 11-37|url=https://www.academia.edu/37455304/Izme%C4%91u_Ivana_Kukuljevi%C4%87a_Sakcinskoga_i_Gjure_Szabe_za%C5%A1tita_spomenika_u_kontinentalnoj_Hrvatskoj_od_po%C4%8Detka_1860-ih_do_1910._godine_Between_Ivan_Kukuljevi%C4%87_Sakcinski_and_Gjuro_Szabo_-_Monument_Protection_in_Continental_Croatia_1860_-_1910_in_Gjuro_Szabo_1875._-_1943._Zagreb_2018._11-37|accessdate=2019-02-17}}</ref>
Osnivanjem [[Družtvo za povestnicu jugoslavensku|Društva za povjesnicu jugoslavensku]], uređivanjem časopisa [[Arkiv za povjestnicu jugoslavensku]], te objavljivanjem svojih vrijednih monografija udario je temelje moderne hrvatske [[Historiografija|historiografije]].<ref name="Vlatka Vukelić"/> Prikupio je i izdao brojna vrela za [[povijest Hrvatske|hrvatsku povijest]], napisao je biografski [[leksikon]] sa 800 [[životopis]]a umjetnika, a drži se i [[pionir]]om hrvatske znanstvene [[bibliografija|bibliografije]].<ref name="Vlatka Vukelić"/>
Njegovo knjižnično i arhivsko gradivo postalo je glavnim temeljem Akademijina Arhiva kada ga je Akademija otkupila 1868. godine.<ref>Marinko Vuković, [http://www.matica.hr/hr/519/arhiv-hrvatske-akademije-znanosti-i-umjetnosti-u-zagrebu-27023/ ''Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu''], ''Hrvatska revija'', 2, 2017., pristupljeno 14. rujna 2018.</ref> Bio je počasni član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije]] u Zagrebu od [[1886.]] godine.<ref name="enciklopedija.hr"/> Također je bio i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1874. - 1889.).<ref>[http://www.matica.hr/omatici/Predsjednici%20Matice%20hrvatske/ Predsjednici Matice hrvatske], [[Matica hrvatska]], www.matica.hr, pristupljeno 20. svibnja 2016.</ref> Prije toga bio je dopredsjednikom Matice ilirske i zalagao se za promjenu njezinoga imena u hrvatsko.<ref>Hrvoje Petric, [http://povijest.net/kukuljevic-sakcinski/ Ivan Kukuljević Sakcinski], povijest.net, 20. veljače 2008., pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>
Preminuo je [[1. kolovoza]] [[1889]]. godine u dvorcu Puhakovec kraj [[Sveti Križ Začretje|Svetoga Križa Začretja]] u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom Zagorju]].<ref name="Vlasta Švoger"/> Pokopan je u ilirskoj arkadi na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref name="Vlasta Švoger"/><ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=313 Gradska groblja Zagreb - K], gradskagroblja.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
== Djela ==
Redak 141:
{{familytree| | |SK7|-|-|-|-|-|-|-|-|-|-|-|-|'| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |SK7=[[Antun Kukuljević Sakcinski|Antonius Kukulievich]] r. [[Varaždin]], 10. svibnja 1776. - † [[Varaždinske Toplice]], 28. kolovoza 1851. i Antonia Labas}}
{{familytree| | | |!| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | }}
{{familytree| | |SK8| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |SK8=
{{familytree/end}}
}}
Redak 151:
* [[1993.]] godine, potporom Ministarstva kulture, u Varaždinskim Toplicama osnovana je književno-znanstvena manifestacija ''Kukuljevićevi dani''.<ref>[http://www.matica.hr/vijenac/192/varazdinska-zupanija-16230/ Predstavljamo udruge Matice hrvatske. Varaždinska županija], pripremila Katarina Marić, ''Vijenac'', br. 192, 12. srpnja 2001., pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
* [[1997.]] osnovana je udruga koja je nazvana po njemu, Društvo za kulturu i umjetnost Ivan Kukuljević Sakcinski.<ref>[http://dku-sakcinski.hr/o-nama/ O nama], dku-sakcinski.hr, pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>
* [[2016.]] godine, povodom obilježavanja 200. obljetnice njegovoga rođenja Hrvatski povijesni muzej i Gradski muzej Varaždin priredili su izložbu "Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatskog identiteta".<ref>[http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/ivan-kukuljevic-sakcinski-zacetnik-hrvatskoga-identiteta/ Ivan Kukuljević Sakcinski - začetnik hrvatskog identiteta], hismus.hr, pristupljeno 8. rujna 2018.</ref>
== Napomene ==
Redak 177:
{{commonscat}}
=== Digitalizirana djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog ===
* Ivan Kukuljević Sakcinski, [http://kgzdzb.arhivpro.hr/?kdoc=11017841 ''Juran i Sofija ili Turci kod Siska, junačka igra u trih činih''], Zagreb, 1839., elektroničko izdanje, [[KGZ]], Zagreb, 2014., {{ISBN
* Ivan Kukuljević Sakcinski, [http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=2143&grupa=Gimnazija%20VARA%8EDIN&vrsta=ZBI&H=gimnazija-vz ''Različita děla, knjiga četvarta, Pěsme''], Zagreb, 1847., digitalizirana građa, Prva gimnazija Varaždin, library.foi.hr
* Ivan Kukuljević Sakcinski, [http://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?C=2138&grupa=Gimnazija%20VARA%8EDIN&vrsta=ZBI&H=gimnazija-vz ''Pjesnici hrvatski XV. vieka''], Zagreb, 1856., digitalizirana građa, Prva gimnazija Varaždin, library.foi.hr
| |||