Karl Friedrich Schinkel: razlika između inačica

Schinkel je rođen u [[Neuruppin]] u pruskoj markgrofoviji [[Brandenburg]]. Oca je izgubio kao šestogodišnjak u katastrofalnom gradskom požaru. Postao je učenikom, ali i prijateljem [[Friedrich Gilly|F. Gillyja]] (1772.–1800.) i njegova oca, Davida Gillya, u [[Berlin]]u. Nakon studijskog puta u Italiju 1805. god. počeo je zarađivati kao slikar. God. 1816., uredio je scenu za [[Mozart]]ovu operu ''[[Čarobna frula]]''; ova scena prekrivena zvijezdama se i dans često postavlja za ovu operu. Upoznavši slikarstvo [[Caspar David Friedrich| Caspara Davida Friedricha]] 1810. god. u Berlinu, spoznao je kako nikada neće sustići ovog slikara u majstorstvu i odlučio se posvetiti arhitekturi. Nakon Napoleonova poraza, Schinkel je nadgledao Prusku komisiju za izgradnju gdje je utjecao na oblikovanje, tada još uvijek neuglednog Berlina, ali i druge projekte u tada ekspanzionističkom pruskom carstvu od Rhinelanda na zapadu do [[Königsberg]]a na istoku.

Od 1808. do 1817. god. Schinkel je obnovio [[Dvorac Rosenau u Coburgu]], i to u novom [[neogotika|neogotičkom]] stilu.<ref> '[http://books.google.com/books?id=gIYghIYipC8C&pg=PA64#v=onepage&q=&f=false Coburg: Schloß Rosenau Charles Quest-Ritson, ''Gärten in Deutschland'', str. 64. (njem.)]</ref> Schinkelov stil u arhitekturi je više inspiriran starogrčkom, nego starorimskom arhitekturom, i to zbog pokušaja da se distancira od tada dominantnog rimskog načina gradnje francuskih okupatora. Zbog toga se smatra tvorcem starogrčkog historicističkog stila. Njegove najslavnije građevine su većinom u Berlinu, poput: [[Neue Wache]] (1816.–1818.), [[Koncertna dvorana u Berlinu|Schauspielhaus]] (1819.–1821.) i [[Altes Museum]] (Stari muzej, [[muzejski otok u Berlinu]], 1823.–1830.).

Kasnije se potpuno udaljio od neoklasicizma i posvetio neogotičkoj obnovi, što se vidi na njegovoj [[Crkva Friedrichswerder|crkvi Friedrichwerder]] (1824.–1831.). Schinkelova [[Bauakademie]] (1832.–1836,), njegova nojinovativnija građevina, je nadišla historicističke konvencije i ušla u sferu "modernističke" arhitekture čistih linija, koja će postati dominantna u Njemačkoj tek početkom 20. stoljeća.

*Karl Friedrich Schinkel 1781 - 1841: the drama of architecture, ed. by John Zukowsky. With essays by Kurt W. Forster and Wolfgang Pehnt, {{ISBN |0-86559-105-9}}.

* Jörg Trempler: ''Schinkels Motive''. Matthes & Seitz, Berlin 2007, {{ISBN |978-3-88221-866-4}}.

*Christoph Werner: Schloss am Strom. Die Geschichte vom Leben und Sterben des Baumeisters Karl Friedrich Schinkel. Bertuch-Verlag, Weimar 2004, {{ISBN |3-937601-11-2}}.