Slabovidnost: razlika između inačica

Velik broj osoba s ambliopijom (naročito one s blažim poremećajem) često nije svjesno svoje bolesti do starije dobi budući dajer je vid na „jačem“ oku održan. No osobe s teškom ambliopijom pate od poremećaja vida, osobito slabe percepcije dubine. Osim toga, mogu se razviti slaba prostorna oštrina, loša percepcija kontrasta te neki sofisticiraniji poremećaji vida, poput oslabljene percepcije pokreta. Navedeni su poremećaji obično specifični za ambliopiju. Simptomi uključuju i poremećaje binokularnoga vida kao što je ograničena stereoskopska percepcija dubine te bolesnik obično teško zamjećuje prikrivene trodimenzionalne slike poput onih prikazanih u autostereogramima. Normalna ostaje percepcija dubine dobivena jednim okom (veličina, perspektiva, paralaksa kretanja).

Strabizam je stanje u kojoj postoji greška u položaju očnih osovina. U strabizmu postoji normalan vid na „preferiranom“ ili „boljem“ oku, no strabizam može uzrokovati poremećaj vida zbog nemogućnosti mozga da stvori sliku iz dviju nepodudarnih slika dobivenih na mrežnici. Strabizam u odrasloj dobi obično uzrokuje dvoslike ([[diplopija]]) budući dajer oči nisu fiksirane na isti objekt. Dječji je [[mozak]], s druge strane, prilagodljiviji te metodom neutralizacije uklanja sliku iz jednog oka sprečavajući tako i pojavu dvoslika. Doduše, takav odgovor mozga ometa njegov normalni razvoj što dovodi do ambliopije (slabovidnosti).