Đeletovci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m broji→ima
m lektura (budući da -> jer)
Redak 91:
Iz 34 bušotine, koliko je u početku imao bušotinski fond triju polja, do kraja 1984. proizvedeno je oko 27 tisuća tona nafte i nešto više od milijun prostornih metara plina. U 1985., prvoj potpunoj godini rada, na poljima negdašnjeg radilišta, a današnjeg Pogona Vinkovci proizvedeno je oko 130 tisuća tona nafte i 9,6 milijuna prostornih metara plina. Godine 1989. godine polja Đeletovci, Ilača i Privlaka dosegla su svoj proizvodni maksimum. Do danas je na poljima Pogona Vinkovci ukupno proizvedeno više od 3 milijuna tona nafte. Tijekom četiri godine okupacije za Domovinskog rata, šestina te količine, nafta iz Đeletovaca, Ilače i Privlake, umjesto u Ininoj Rafineriji nafte Sisak, završavala u pančevačkoj Rafineriji.
 
Dana [[29. rujna]] [[1991.]] godine okupirana su sva tri polja, a jedan od dva naftna spremnika na polju Đeletovci je zapaljen. Godinu i pol dana kasnije, na njegovu mjestu niče novi spremnik istog kapaciteta, budući dajer se od sredine rujna 1992. na trima okupiranim poljima proizvodilo i do 200 tona nafte dnevno. Takva situacija potrajala je sve do kolovoza 1996. godine, kada se Đeletovci, kao prvi privredni subjekt toga kraja vraćaju u pravni i gospodarski sustav Hrvatske. Bio je to rezultat pregovora o mirnom povratku okupiranih polja, koje je, kao glavni pregovarač s Inine strane, vodio današnji član Inine Uprave za Segment djelatnosti istraživanje i proizvodnja nafte i plina, akademik Mirko Zelić. Istočno–slavonska naftna polja vraćena su u Inin proizvodni 19. kolovoza 1996. Uslijedila je revitalizacija polja, kroz dvije faze, dovršena sredinom 1997. godine. Dio područja je bio miniran pa se od 1996., prišlo razminiravanju
 
== Spomenici i znamenitosti ==