Kuga u Splitu: razlika između inačica

Uz izuzetak [[Dubrovnik|Dubrovnika]]a, strašna epidemija kuge u [[Dalmacija|Dalmaciji]] iz [[1348]]. i njezin utjecaj na društvo i gospodarstvo dalmatinskih gradova, slabo je istraživana.<ref>[http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:_EI1ECcLfzkJ:bib.irb.hr/datoteka/193162.KCrna_smrt_u_dalmatinskim_gradovima.doc+kuga+u+splitu&cd=36&hl=hr&ct=clnk&gl=hr Crna smrt u dalmatinskim gradovima - kuga u Splitu]</ref>

Prema pisanju splitskog kroničara poznatog kao ''A Cutheis'', kuga se počela širiti Splitom [[25. prosinca]] [[1348]]. godine.<ref name="ReferenceA">Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.</ref> Kroničar ne donosi nikakve podatke o broju preminulih, ali slikovito opisuje sav užas koji je zahvatio grad. Prema srednjovjekovnom shvaćanju, kroničar pomor izazvan kugom prikazuje kao posljedicu "mnogih i različitih zločina ljudi, koje su počinili protiv Boga".<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 191.<name="ReferenceA"/ref> Njegov opis je [[apokalipsa|apokaliptičan]]. Navodi kako su pomoru prethodili zatamnnjenje [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a, potresi i padanje [[zvijezda]] sa neba te pojavu olujnih vjetrova što je tipična apokaliptična ikonografija. Također, sliku općeg beznađa i očaja dočarava simboličkim spominjanjima divljih čopora izgladnjelih [[vuk]]ova koji zavijaju oko gradskih zidina kao [[demon]]i, napadaju ljude te izvlače i jedu mrtvace iz grobova; zatim [[gavran]]ove koji graktaju nad gradom i [[šišmiš]]e. Sve to stvara sliku jeze i dramatike koja više poetski, negoli činjenično opisuje epidemiju kuge u gradu.

Također, ''A Cutheis'' piše o leševima koji su ležali neukopani po kućama i crkvama, jer nije ostao nitko od rodbine da ih sahrani, budući da su čitave obitelji podlijegale toj smrtonosnoj zarazi. Dalje kaže kako su "mnogi plemići i bezbrojni splitski pučani onih dana... umrli", a među umrlima nabraja i splitskog nadbiskupa [[Dominik Luccari|Dominika]] iz splitske plemićke obitelji Lukaris.<ref>Gligo, Vedran i Morović, Hrvoje, Legende i kronike, str. 193.</ref> Od posljedica kuge umro je i nadbiskup Ivan, poslije čega je, [[30. travnja]] [[1349]]. godine, papa imenovao [[Hugolin Branca|Hugolina de Branca]] iz Augubia u [[Umbrija|Umbriji]] za novoga nadbiskupa (1349.-1388.).<ref name="ReferenceB">Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.</ref>

Ukupan broj žrtava nije poznat, a nije poznato ni koliko je Split imao stanovnika uoči pojave kuge, ali evidentno je da je strahovita kuga koja je harala po cijeloj Europi, pa tako i u Dalmaciji, odnijela na stotine života u Splitu.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 175.<name="ReferenceB"/ref> Prema nekim procjenama, a s obzirom na stopu smrtnosti i gustoču naseljenosti u sličnim takvim srednjovjekovnim gradovima, pomrlo je najmanje 3/4 gradskog i prigradskog stanovništva.<ref>Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 58.</ref>

Godine [[1527]]. poharala je Split kuga koja ga je potpuno opustošila te populacijski i gospodarski unazadila. Epidemija je buknula u jesen 1526. i trajala do proljeća 1527. godine. Za vrijeme trajanja epidemije umrlo je 6.000 ljudi i spaljeno 250 kuća, često s cjelokupnim pokućstvom, knjigama, ispravama i dokumentima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 72.</ref> <ref>Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 60.</ref>

Prvi se put pojavila kuga u kući trgovca Polenija, o čemu su gradske vlasti obavještene [[27. ožujka]]. Do [[17. travnja]] umrlo je u gradu 17, u predgrađima 41, a u lazaretu 57 osoba<ref name="ReferenceC">Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 61.</ref>, da bi do [[20. travnja]] bilo u gradu već 90, a u predgrađu 20 sumnjivih kuća.<ref name="ReferenceD">Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131.</ref>

Do [[23. travnja]] umrlo je u gradu 17 osoba, a u predgrađima 41, dok ih je u lazaretu umrlo 57, uz još 139 bolesnika.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 131.<name="ReferenceD"/ref> Od [[29. lipnja]] do [[1. srpnja]] umrlo je 113 osoba, a od [[3. srpnja|3.]] do [[8. srpnja]] ukupno 123 u gradu i predgrađima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 132</ref>

Iz izvora se može iščitati kako je broj stanovnika prije kuge, zabilježen u kolovozu [[1606]]. godine, iznosio 4.223 stanovnika, od čega 3044 u gradu i 1179 u predgrađima. Nakon kuge, bilo je ukupno 1.045 stanovnika, od čega 800 u gradu te 605 u predgrađima.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 132.</ref> Prema izračunu, ta je epidemija pomorila oko 3.000 građana i obnova pučanstva je potrajala sve do 1611. kada je grad "opet bio napučen kao prije".<ref>Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, str. 61.<name="ReferenceC"/ref>

*''Baras, Frano, Prohujalo pod Marjanom, Naklada Bošković, Split, 2010.'' {{ISBN |978-953-263-147-0}}

*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN |953-97861-7-7}}

*''Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN |953-97861-8-5}}