Kurjakovići: razlika između inačica

'''Kurjakovići Krbavski''' (''de Coriach'', ''de Curiaco'', ''Curiacovich''), [[Hrvati|hrvatska]] [[hrvatsko plemstvo|velikaška obitelj]] iz roda [[Gusići|Gusića]], koja je od početka [[14. stoljeće|14. stoljeća]] držala Krbavsku župu i nosila titulu ''comes Corbavie''. Bili su jedan od najodličnijih hrvatskih [[srednji vijek|srednjovjekovnih]] velikaših rodova, a svoj uspon počeli su u vrijeme prijestolonasljednih borbi krajem [[13. stoljeće|13. stoljeća]]. U njihovoj su vlasti bile, osim Krbavske, Lička, Bužanska, Humska i Nebljuška županija te više područja i gradova u Kninskoj županiji.<ref name="hbl.lzmk.hr">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6996 Kurjaković - Hrvatski biografski leksikon]</ref>

Rodonačelnik obitelji je knez [[Kurjak Gusić]] koji se u izvorima prvi put pojavljuje [[1298]]. kao krbavski knez (''comes Curiacus'').<ref name="ReferenceA">Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.</ref> Njegovi su sinovi Budislav, Pavao i Grgur početkom 14. stoljeća obnašali različite dužnosti za [[ban]]ove [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I.]] i [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladena II.]] iz moćnog roda [[Šubići|Šubića Bribirskih]]. Godine [[1322.]] knez Budislav se s braćom ipak pridružio kraljevim pristašama, hrvatskim i bosanskim velikašima i slavonskom banu Ivanu Baboniću u savez protiv hrvatskog bana Mladena II.<ref>[http:// name="hbl.lzmk.hr"/clanak.aspx?id=6996 Kurjaković - Hrvatski biografski leksikon]</ref> Nakon poraza bana Mladena II., Kurjakovići su pristali uz kneza Nelipca II.<ref name="ReferenceB">Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 311.</ref> U to vrijeme je Kurjakov sin Grgur stupio u službu kralja Karla Roberta (1301.-1342.) i osnovao ugarski ogranak obitelji.

Godine [[1324]]. nalaze se, tijekom opsade Nelipčevog [[Knin]]a, na strani vojvode Nelipca u sukobu protiv [[bosanska banovina|bosanskog bana]] [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II. Kotromanića]], [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Bribirskog]], [[Frankapani|knezova Krčkih]] i grada [[Zadar|Zadra]].<ref>Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.<name="ReferenceA"/ref> Kraljevsku vlast priznali su tek [[1345]]. kada je kralj [[Ludovik I. Anžuvinac]] zarobio starješinu obitelji, kneza Grgura.

Do polovice 15. stoljeća proširili su vlast izvan [[Krbava|Krbave]] na župe Hum, Nebljuh, Bužane, [[Lika|Liku]] i Odorje na [[Zrmanja|Zrmanji]].<ref>Opća enciklopedija, str. 689.</ref> Obitelj je rodbinskim vezama stekla utvrde [[Zvonigrad]] i [[Obrovac]]<ref>Hrvatska opća enciklopedija, str. 145.<name="ReferenceA"/ref>, a potonja je, uz [[Karlobag|Bag]], bila glavno uporište krbavskih knezova.

Krajem 14. i početkom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] članovi obitelji Kurjaković obnašaju bansku čast; [[Butko Kurjaković|Butko]] (1394.), [[Pavao Kurjaković|Pavao]] i [[Ivan Kurjaković|Ivan]] (1410-1411.).<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 311.<name="ReferenceB"/ref> Nakon poraza hrvatskog plemstva na [[Bitka na Krbavskom polju|Krbavskom polju]] [[1493]]. godine, kneginja Doroteja, udovica kneza Karla primorana je isplačivati [[Turci]]ma godišnji danak. Njezin je sin [[ban]] [[Ivan Karlović]] (†1531.), posljednji odvjetak obitelji.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 311.<name="ReferenceB"/ref>

* ''Hrvatska opća enciklopedija, sv. VI, LZMK, Zagreb, 2004.'' {{ISBN |953-6036-36-3}}

* ''[[Opća i nacionalna enciklopedija|Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka]], sv. XI, Pro Leksis, Zagreb, 2006.'' {{ISBN |953-7224-11-2}}