Kuća na stijeni i kuća na pijesku: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »250px|desno|thumb|Kuća stradala u poplavi. '''Kuća na stijeni i kuća na pijesku''' jedna je od Isusove pri...«.
 
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
[[Datoteka:Flood-2014-ScottsdaleAZ.jpg|250px|desno|thumb|Kuća stradala u poplavi.]]
'''Kuća na stijeni i kuća na pijesku''' jedna je od [[Isusove prispodobe|Isusovih prispodoba]], zabilježena u [[evanđelje po Mateju|evanđeljima po Mateju]] i [[Evanđelje po Luki|Luki]].
 
Ova prispodoba naglašava potrebu da se [[Isus]]ovo učenje provede u praksi, o prednosti djela naspram [[riječ]]i i govori o "razlici između dvije vrste [[ljudi]] čija se srca otkrivaju njihovim djelima."<ref> Joel B. Green, The Gospel of Luke, Eerdmans, 1997, {{ISBN |0-8028-2315-7}}, pp. 277,281.</ref>
 
"Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika." (Lk 6,47-49)<ref>http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php Preuzeto 18. kolovoza 2017.</ref>
Redak 8:
"Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruše se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruše se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." (Mt 7,24-27)
 
Matejeva inačica priče ima "složeniju narativnu strukturu"<ref> name="Richard N. Longenecker 2000">Richard N. Longenecker, The Challenge of Jesus' Parables, Eerdmans, 2000, {{ISBN |0-8028-4638-6}}, pp. 287–289.</ref> jer spominje [[kiša|kišu]], [[vjetar]] i [[poplava|poplavu]], za razliku od Luke koji spominje samo poplavu. Ove sile prirode obično se tumače etički, kao životna iskušenja kojima je moguće oduprijeti se zasnivanjem života na Kristovom učenju, ali se također mogu tumačiti i eshatološki, kao dolazak [[smak svijeta|smaka svijeta]].<ref> name="Richard N. Longenecker, The Challenge of Jesus' Parables, Eerdmans, 2000, ISBN 0-8028-4638-6, pp. 287–289.<"/ref>
 
Uobičajeno tumačenje prispodobe datira još od [[Ivan Zlatousti|sv. Ivana Zlatoustoga]] (oko 347.–407.), koji u svojoj 24. homiliji komentira Mateja. On smatra da su pod "kišom", "poplavom" i "vjetrom" metaforički izražene nesreće i [[žalost]]i koje snalaze čovjeka; kao što su lažne optužbe, zavjere, [[smrt]]i, gubici [[prijatelj]]a, neprijatnosti od neznanaca, i sve nedaće u [[život]]u kojih se možemo sjetiti. Međutim, onaj tko se drži Kristovog učenja nalazi se "iznad svih valova ljudskih poslova" i ne samo da mu ljudske pakosti ništa ne mogu, već je zaštićen i od đavoljih napada.