Liga militantnih ateista: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m brojao→brojio, brojao→imao
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
'''Liga militantnih ateista''' ([[ruski]]:Союз воинствующих безбожников)<ref name=multiple>Burleigh, Michyael. ''Sacred causes : the clash of religion and politics from the Great War to the War on Terror''. 1st ed. New York: HarperCollins, 2007. ({{ISBN |006058095X}})</ref> ; '''Društvo bezbožnika''' ([[ruski]]:Общество безбожников); '''Savez bezbožnika '''([[ruski]]:Союз безбожников) bili su [[ateisti|ateističke]]čke i protuvjerske organizacije radnika i inteligencije nastale u [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Sovjetskoj Rusiji]] pod utjecajem ideoloških, kulturnih pogleda i politike [[KPSS|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] između 1925. i 1947. godine<ref>[[Richard Overy]], ''The Dictators: Hitler's Germany, Stalin's Russia'', p271 {{ISBN |0-393-02030-4}}</ref>. Članovi Lige bili su članovi Komunističke partije, članovi [[Komsomol]]a, radnici i vojni veterani.
 
Liga je bila "po ozračju nezavisna organizacija koju je osnovala Komunistička partija da promiče [[ateizam]]". Liga je izdavala novine, časopise, i druge materijale koje su religiju ismijavale satirom; sponzorirala je predavanja i filmove; organizirala je parade i demonstracije; osnivala je antireligijske muzeje; vodila je koncentrirane napore da uvjeri građane Sovjetskog Saveza da su religija, vjerovanja i vjerska praksa "pogrešne" i "štetne", te su prema njihovoj preporuci svi dobri građani trebali prihvatiti znanstveni i ateistički pogled na svijet.<ref name=peris>Daniel Peris ''Storming the Heavens: The Soviet League of the Militant Godless'' Cornell University Press 1998 {{ISBN |978-0-8014-3485-3}}</ref>
 
==Podrijetlo i osnivanje==
Redak 7:
[[Datoteka:Soyuz Voinstvuyushchikh Bezbozhnikov Membership Card.jpg|thumb|Članska knižica Lige bezbožnika]]
 
Časopis ''[[Bezbožnik (časopis)|Bezbožnik]]'' (1922.–1941.), osnovao je i uređivao [[Jemeljan Jaroslavski]],<ref name="multiple"/> koji je bio ključna osoba u stvaranju Lige. Bio je dobar organizator i održavao je opsežnu mrežu dopisnika i čitalaca.<ref name="marxist.com">Paul Dixon, Religion in the Soviet Union, first published 1945 in Workers International News, and can be found at: http://www.marxist.com/religion-soviet-union170406.htm (Religija u Sovjetskom savezu, prvo objavljeno 1945. godine u novinama: Svjetskom radničkom vjesniku) </ref> Prvi broj '''Bezbožnika''' izašao je u prosincu 1922. godine, dok je godinu dana poslije (1923.) u Moskvi započelo izlaziti mjesečno izdanje koje je bilo posebno obrađeno za tvorničke radnike '''Bezbožnik u stanka''' (odnosno znano kao Bezbust). U kolovozu 1924. je osnovana istomišljenička organizacija Moskovsko udruženje bezbožnika.
 
Udruženje iz Moskve je zastupalo [[Krajnja ljevica|lijevičarski ekstremizam]] u debati kako razoriti vjere i vjerovanja, tj. kroz aktivno napadanje vjere i vjerovanja u svim njezinim oblicima, za razliku od umjerenog pristupa gdje su zagovarali da s napredkom i obrazovanjem religija će sama od sebe izumrjeti. Moskovsko udruženje je 1924. godine napalo Jaroslavskoga, [[Anatoli Lunačarski|Anatolija Lunačarskoga]] te [[Vladimir Bonč-Bruevič|Vladimira Bonč-Brueviča]] zbog pravljenja razlika između vjera, umjesto koncentracije na pravo bezbožništvo. Udruženje iz Moskve je također nastavilo optuživati Jaroslavskoga zagovarajući umjesto da se napada [[svećenstvo]] neke vjere, da se napori usmjere na napadanje vjere i vjerovanje u njihovoj cjelini. Jaroslavski je prosvjedovao protiv te optužbe i kasnije je pristao da su sve vjere [[neprijatelji socijalizma]] uključujući i obnoviteljsku sektu unutar [[Ruska pravoslavna crkva|Pravoslavne crkve]], ali je tvrdio da bi takve mjere i način borbe protiv raznih religija trebale biti oblikovane tako da umjesto istupanja prema vjernicima (od kojih su mnogi prema Jaroslavskome bili lojalni građani Sovjetskog Saveza) kao prema [[klasni neprijatelj|klasnim neprijateljima]], težište napora treba bit na preodgoju građana kako bi prihvatili bezbožništvo.<ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987.) str 51.</ref>
Redak 23:
==Djelatnost==
 
Liga militantnih ateista doživjela je veliki rast između 1929. i 1932. godine. Ovaj veliki porast članstva je zaslužno tome što svi članovi [[Komsomol]]a su se bili dužni učlaniti u Ligu. Ovim je Liga proširila svoj utjecaj na Komsomol, što se kasnije odrazilo na program 10. kongresa na kojem je bilo izjavljeno sljedeće: "Komsomol strpljivo objašnjava mladima štetnosti praznovjerja i vjerskih predrasuda, i organizira posebne skupove i seminare o tome kako voditi antireligijsku propagandu."<ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987) p. 60.</ref> Broj članova Lige poraslo je sa 87.000 članova 1926. godine na 500.000 članova 1929. godine, dok je 1931. godine članstvo bilo 5.670.000, nakon čega je članstvo stalo opadati (1932. godine broj članova opao je na 5,5 milijuna )<ref name="Nathaniel Davis 2003">Nathaniel Davis, A Long Walk to Church: A Contemporary History of Russian Orthodoxy, Westview Press, 2003, 9</ref> (cilj Lige za 1932. godinu bilo je 17 milijuna članova). Od 1932. godine članstvo je stalno opadalo, tako da je 1938. godine broj članova iznosio oko 2 milijuna, ali je tri godine kasnije 1941. godine članstvo poraslo na 3,5 milijuna. <ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987) p. 61.</ref> Za usporedbu, Komunistička partija je 1941. godine imala samo 1,8 milijuna članova.<ref name="Paul Froese 2004 pp. 35-50">Paul Froese. Forced Secularization in Soviet Russia: Why an Atheistic Monopoly Failed. Journal for the Scientific Study of Religion, Vol. 43, No. 1 (Mar., 2004), pp. 35-50.</ref> Više od polovice članova Lige živjeli su u [[Moskva|Moskvi]] i [[Lenjingrad]]u, dok je u drugim gradovima Liga otvarala ogranke kako bi proširila utjecaj ateističke propagande po selima i manjim gradovima.
 
==Raspuštanje==
 
Velika represija protiv vjere i vjerskih organizacija pokazala se veoma štetnom nakon invazije nacističke Njemačke na Sovjetski Saveza 1941. godine. Na okupiranim područjima Sovjetskog Saveza njemački okupatori su otvorili crkve koje su prethodno zatvorili Sovjeti u skladu sa svojim programom prisilnog ateiziranja pučanstva. Kada su Nijemci otvorili crkve, milijuni građana su pohrlili nazad a religija je doživjela procvat. Ovo je zabrinulo sovjetsko rukovodstvo, jer ovu dozvolu rada religijskih organizacija na okupiranim područjima Nijemci su u mnogome koristili u svoje propagandne svrhe, tj. da su okupacijske snage oslobodile narod od vjerskog progona sovjeta. Da bi zadobili nazad povjerenje građnastva i da bi dobili povjerenje [[Saveznici|Saveznika]], <ref name="Altnurme, Riho 1949">Altnurme, Riho. "'Religious cults', particularly Lutheranism, in the Soviet Union in 1944-1949." Trames 6.1 (2002)</ref>) sovjetsko vodstvo je odbacilo i strogo osudilo svako proganjanje vjernika i antireligijsko djelovanje <ref name="Altnurme, Riho 1949"/><ref>Letters from Moscow, Gleb Yakunin and Lev Regelson, http://www.regels.org/humanright.htm</ref> pa je stoga Liga ukinuta kao organizacija.<ref name="Sabrina Petra Ramet 1993 P 5">Sabrina Petra Ramet, Ed., Religious Policy in the Soviet Union. Cambridge University Press (1993). p. 5.</ref> Sve tiskovine Lige prestale su izlaziti u rujnu 1941. godine. Do sada nije pronađen javni podatak o točnoj godini ukidanja Lige, ali se može pretpostaviti da se to dogodilo između 1941. i 1947. godine.<ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987) p. 67.</ref>
 
==Izvori==