Louis-Ferdinand Céline: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Životopis: ispravak |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 9:
S američkom [[ples]]ačicom Elisabeth Craig, [[1928]]. godine, vraća se u Francusku; u Parizu otvara privatnu ordinaciju. [[1932]]. pod pseudonimom ''Céline'' (krsno ime bake) objavljuje roman ''[[Putovanje nakraj noći]]'' koji doživljava priličan uspjeh. Sljedeće godine ga Elisabeth napušta, a on je kasnije pronalazi u Kaliforniji, udanu za židovskog odvjetnika. I dalje mnogo putuje. [[1935]]. u Parizu upoznaje 23-godišnju plesačicu, Lucette Almanzor, s kojom se kasnije ženi i ostaje do kraja života.
[[1936]]. objavljuje roman ''Smrt na poček'', također dobro prihvaćen od publike. Iste godine putuje u [[Sovjetski Savez]], a zbog nezadovoljstva neuspjelim putovanjem i staljinističkim sustavom piše [[Antikomunizam|antikomunistički]] pamflet ''Mea culpa''. U napetom predratnom ozračju nastavlja s objavljivanjem [[Pacifizam|pacifističkih]] i [[Antisemitizam|antisemitskih]] pamfleta u kojima tvrdi da je novi rat dio judeo-marksističke urote (''Trice za jedno krvoproliće'' i ''Škola za leševe''). Célineov antisemitizam je, doduše, predmet sporova
Početak [[2. svjetski rat|rata]] dočekao je kao liječnik na francuskom bojnom brodu, kasnije je nastavio s liječenjem francuskih izbjeglica, a radio je i u poliklinici u Bezonsu. [[1943]]. objavljuje roman ''Guignol's band''. Iako nije bio posebno povezan s okupatorima, a [[Ekstremna desnica|ekstremnoj desnici]] je smetao njegov pacifizam, među pripadnicima [[Francuski pokret otpora|Pokreta otpora]] je smatran izdajnikom i kolaboracionistom. Da bi izbjegao predviđenu kaznu, početkom savezničkih operacija sa ženom bježi u Njemačku. U bijegu se pridružuje članovima i pristašama [[Višijevska Francuska|višijevske]] vlade te usput pomaže njihovim ranjenicima. Kroz razorenu Njemačku se uspio probiti do [[Danska|Danske]], gdje je već prije smjestio svoju ušteđevinu.
| |||