Ljutice: razlika između inačica

* ''Viperidae'' - Gray, 1825.<ref name="McD99">McDiarmid RW, Campbell JA, Touré T. 1999. Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference, vol. 1. Herpetologists' League. 511 pp. {{ISBN |1-893777-00-6}} (series). {{ISBN |1-893777-01-4}} (volume).</ref>

Zmije ove porodice žive u [[Amerika|Americi]], [[Afrika|Afrike]] i [[Euroazija|Euroaziji]]. Bolje podnose hladnoću od većine drugih zmija, pa tako žive i na većim [[nadmorska visina|nadmorskim visinama]] kao i u [[pustinja]]ma s hladnim zimama. Neke vrste može se sresti čak i sjeverno od [[polarni krug|polarnog kruga]]<ref> "Životinje, velika ilustrirana enciklopedija", Mozaik knjiga, Zagreb, 2. izdanje, {{ISBN |953-196-088-7}}, naslov originala "Animal", Copiright 2001., Dorling kindersley Limited, London</ref>. U Europi su zastupljene s devet vrsta, dok ih u [[Australija|Australiji]], [[Oceanija|Oceaniji]] i na [[Madagaskar]]u uopće nema.

Ovisno o vrsti, ljutice su duge od 30 &nbsp;cm pa do preko 2 metra. Najviše vrsta ljutica je u potporodici [[prave ljutice|pravih ljutica]] i [[jamičarke|jamičarki]]. U potporodicu jamičarki su i [[čegrtuše]]. Jamičarke imaju, za razliku od pravih ljutica, [[toplinska jamica|jamice]] smještene između [[oko|očiju]] i [[nos]]nica koje su organ za otkrivanje izvora topline u okolini. Ovaj organ im omogućuje određivanje smjera i izvora topline. Ljutice su, u pravilu, aktivne u sumrak i noću.

Kod većine vrsta ([[ovoviviparnost]]) jaja sazrijevaju u tijelu majke, tako da mladunci odmah, po izlasku jaja iz ženke, probijaju mekanu ovojnicu i sposobni su za samostalni život. U tom razdoblju, ženke se izlažu suncu više nego inače, što ubrzava proces sazrijevanja [[jaje|jaja]]. Ljutice se uglavnom pare svake dvije a nekad i tri godine. No, neke vrste polažu jaja ([[oviparnost]]). Broj jaja se kod tih vrsta može kretati od samo jednog, pa do oko 100.

Ljutice imaju vrlo dobro razvijen otrovni aparat. [[Otrovni zub]]i su dugački, i odgovaraju načinu lova iz zasjede. Strelovito napadaju žrtvu, i zubi moraju probiti perje ili krzno lovine, te ubrizgati u nju otrov. Kad miruje, zubi su savijeni prema natrag uz gornju stranu usta, a kad ih otvori izlaze iz nabora u nepcu i izravnavaju se okomito na gornju čeljust. Događa se, da im se zubi istupe ili čak i istrgnu. No, to nije problem, jer je zamjenski zub već u čeljusti, i vrlo brzo izbija.

Otrov ljutica je kod većine vrsta [[hemotoksin|hemotoksičan]], što znači da sadrži [[protein]]e koji razbijaju krvne stanice. Izazivaju unutrašnje krvarenje, naticanje, [[nekroza|nekrozu]] i vrlo su bolni. Pored toga, među najdjelotvornije sastavne dijelove otrova ljutica spadaju i proteini koji sprečavaju zaustavljanje krvarenja što rezultira masivnim unutrašnjim krvarenjem i razaranjem okolnog tkiva. Krvarenje nastupa ispod [[koža|kože]], u nosnoj šupljini i ustima, a prije svega u probavnom sustavu i [[mozak|mozgu]] plijena. Pored toga, otrovi nekih vrsta imaju i sastojke koji djeluju na [[živčani sustav]] plijena na način, da izazovu paralizu. Ovo se odnosi prije svega na neke vrste čegrtuša.