Ludwig von Fautz: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 34:
|-
|}
'''Ludwig Ritter von Fautz''' (Beč, [[20. kolovoza]] [[1811.]] – [[Penzing (bečki okružni dio)|Penzing]], danas Beč, [[23. veljače]] [[1880.]]), [[viceadmiral]] i [[zapovjednik]] [[Austrijska ratna mornarica|austrijske ratne mornarice]].<ref>Peter Frank-Döfering: ''Adelslexikon des österreichischen Kaisertums 1804–1918.'' Herder, Wien 1989, {{ISBN
==Životopis==
Rodio se sin Anton Moritz Fautz (platno proizvođača i proizvođač odjeće master) i Florentina Troclet u Beču. Njegova braća su [[potpukovnik]]a Augusta von Fautza viteški križ [[Austrijski cesarski Leopoldov red|Leopoldova reda]] († [[28. srpnja]] [[1859.]] u Friedeku u Šleskoji zapovjednika bojne u 23. pješačkoj pukovniji ''Freiherra von Airoldija'') i Anton von Fautz bio je bojnik streljačke tjelesne garde. Nakon što je 8. ožujka 1826. stupio u ratnu mornaricu Fautz je 1829. godine kao mornarički kadet sudjelovao u bombardiranju [[Maroko|marokanskih]] atlantskih luka kao odgovor na zarobljavanje jednog austrijskog broda koje su izvršili marokanski pirati. U [[ratovi za talijansku nezavisnost|talijanskom ratu iz 1848./1849.]] bio je pod viceadmiralom [[Hans Birch Dahlerup|Hansom Birchom Dahlerupom]] uključen u blokadu [[Mleci|Mletaka]] i bombardiranje [[Ancona|Ancone]] kao zapovjednik parobrodova na lopatice SMS Vulcana odnosno SMS Curtatona. Ondje je zadobio tešku ozljedu (pogodak u jetra) čije je posljedice osjećao do kraja života.<ref name="Bayersburg26">Heinrich Bayer von Bayersburg: ''Österreichs Admirale.'' Bergland Verlag, 1962, Band 1, S. 26.</ref> Za ovu svoju zadaću dodijeljen mu je 14. lipnja 1849. viteški križ [[Austrijski cesarski Leopoldov red|Leopoldova reda]] za "dokazanu hrabrost". Fautz je kao zapovjednik [[eskadra|eskadre]] također bio uključen u akciju pod zapovjedništvom generala [[Lazarus von Mamula|Lazarusa Freiherra von Mamule]] koji je predvodio kopnene snage prema [[Bokokotorski zaljev|Bokokotorskom zaljevu]] 1849. godine.
Na fregati na jedra SMS Venusu izgrađenu 1832. godine poduzeo je za Mornarički kolegij brojna školska putovanja na Sredozemlju, 1849. putovao je do Engleske, 1849./1850. do [[Napulj]]a, [[Lisabon]]a i [[Madeira|Madeire]], a 1851. do [[Zapadna Indija|Zapadne Indije]] gdje je pohodio [[Sveti Toma|Svetog Tomu]], [[La Guaira|La Guairu]] u Bahamskom prolazu te [[Havana|Havanu]] na Kubi.<ref name="Bayersburg26"/><ref>Hans Birch Freiherr von Dahlerup: ''In österreichischen Diensten.'' Band 2, S. 18, 28, 100 und 213.</ref
U ožujku 1852. Fautz je postao kapetan jednog linijskog broda te je postao jedan od prvih austrijskih kapetana linijskog broda koji je zapovijedao bojnim brodom na parni pogon. Od 27. prosinca 1854. uzdignut je u viteštvo [[Austrijsko Carstvo|Austrijske Carevine]]. Godine 1856. imenovan je [[kontraadmiral]]om. Pod [[nadvojvoda Maksimilijan|nadvojvodom Ferdinandom Maksom]] bio je od kolovozu 1856. predstojnik novoosnovana Careva mornaričkog ureda, 1852./1853., 1855. i 1859./1860. zapovjednik eskadre i njegov zamjenik od 1858. do 1860.<ref name="Bayersburg26"/><ref>Genealogisches Taschenbuch 1858; Verlag von Justus Perthes in Gotha S. 545 Marineoberkommando (Triest).</ref>
U razdoblju od 1860. do 1865. Fautz je bio zapovjednik cijele austrijske mornarice i to od 1864. kao viceadmiral, dok je od srpnja 1865. – ukidanjem Ministarstva mornarice – do ožujka 1868. službovao kao šef [[C. i kr. mornarička sekcija|Mornaričke sekcije]] u [[C. i kr. ministarstvo rata|C. i kr. ministarstvu rata]].<ref>Heinrich Bayer von Bayersburg: ''Österreichs Admirale.'' Bergland Verlag, 1962, Band 1, S. 25; sowie Lawrence Sondhaus: ''The naval policy of Austria-Hungary, 1867-1918. Navalism, industrial development, and the politics of dualism.'' Purdue University Press, West Lafayette, Ind. 1994, {{ISBN
▲U razdoblju od 1860. do 1865. Fautz je bio zapovjednik cijele austrijske mornarice i to od 1864. kao viceadmiral, dok je od srpnja 1865. – ukidanjem Ministarstva mornarice – do ožujka 1868. službovao kao šef [[C. i kr. mornarička sekcija|Mornaričke sekcije]] u [[C. i kr. ministarstvo rata|C. i kr. ministarstvu rata]].<ref>Heinrich Bayer von Bayersburg: ''Österreichs Admirale.'' Bergland Verlag, 1962, Band 1, S. 25; sowie Lawrence Sondhaus: ''The naval policy of Austria-Hungary, 1867-1918. Navalism, industrial development, and the politics of dualism.'' Purdue University Press, West Lafayette, Ind. 1994, ISBN 1-55753-034-3, S. 8 und 385.</ref> Njegov je nasljednik bio [[Wilhelm von Tegetthoff]] od kojega se u mnogočemu razlikovao tijekom prethodnih godina. Godine 1869. konačno je umirovljen da bi ubrzo ušao u avanturu kasnog braka u kojem je čak postao otac (c. i kr. kapetan korvete Gustav Heinrich Ritter von Fautz 1878. – 1922.).<ref>Antonio Schmidt-Brentano ''Die österreichischen Admirale''; Band I 1808-1895; Bibliotheksverlag Osnabrück 1997; S 122 - 126.</ref>
==Izvori==
{{izvori}}
{| class="wikitable succession-box" width="85%" style="margin:0.5em auto; font-size:95%"
Line 64 ⟶ 61:
|-
|}
{{GLAVNIRASPORED:Fautz, Ludwig von}}
[[Kategorija:Austrijski vojni zapovjednici]]
| |||