Manastir Krka: razlika između inačica

Po legendi manastir Krka nastao je, kao katolički [[samostan]], na mjestu gdje su se nalazile [[Katakomba|katakombe]] u kojima je prema predaji apostol [[sveti Pavao|Pavao]] propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u [[romanika|romaničkom]] stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih.<ref name="Pekić-66">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 66.]</ref><ref>Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982, str. 59.</ref><ref>Dasen Vrsalović, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1963, ser. III, sv. 8-9, 269.)</ref><ref>[[Ivo Pilar]], O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 28/1931, sv. 1, str. 31.-32.</ref> Napisi [[Stjepan Gunjača|Stipe Gunjače]], Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.<ref name="Pekić-66"/>

 

 

U srpskoj publicistici raširena je teza da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina, mada ne postoji nikakav dokument, ni povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. [[Milorad Panić Surep]] je 1965. u Zografu objavio rad da postoji jedan falsificiran zapis da je car Dušan 1342. godine ponovio manastir. Milaš pominje gramatu iz 1497., mada tu gramatu niko nije vidio. Podatak na koji se poziva je iz Končarevićevog ljetopisa, koji također niko od povjesničara nije uopšte vidio.

 

Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, no nikako ne potvrđuju da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine.<ref name="Pekić-59">[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 59.]</ref>

 

Najstarija godina koja pominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da je uvedenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki bilo u razdoblju od 1598. do 1642. godine.<ref name="Pekić-59"/>

 

 

== Arhitekturna svojstva ==

 

 

Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele [[sveti Sava|svetog Save]], i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila [[1985.]]. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz [[Pećka Patrijaršija|Pećke Patrijaršije]], samostana Krke, Krupe, [[Manastir Dragović|Dragovića]] (sve bivših katoličkih samostana) kao i dalmatinskih gradova: [[Šibenik]]a, [[Benkovac|Benkovca]] i [[Zadar|Zadra]].

* [http://www.eparhija-dalmatinska.hr/Manastiri-Krka-E.htm Samostanske stranice]

* [http://www.vjesnik.com/Pdf/1999%5C08%5C19%5C15A15.PDF Pravoslavni manastir sv. Arhanđela Mihaila na rijeci Krki sagrađen je na temeljima katoličkoga samostana]

 

{{GLAVNIRASPORED: Krka, manastir}}

[[Kategorija:Pravoslavni samostani u Hrvatskoj]]