Miroslav Kraljević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika Tenapejicninfo (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ajnfurt
Oznaka: brzo uklanjanje
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 18:
'''Miroslav Kraljević''' ([[Gospić]], [[14. prosinca]] [[1885]]. - [[Zagreb]], [[16. travnja]] [[1913]].), [[hrvatska|hrvatski]] slikar i kipar.
 
Kao pripadnik tzv. Minhenskog kruga, uz [[Josip Račić|Josipa Račića]] i [[Vladimir Becić|Vladimira Becića]], smatra se jednim od prvaka hrvatske moderne umjetnosti, koji je u [[Hrvatska|Hrvatsku]] iz [[Pariz|Pariza]]a donio utjecaje [[Édouard Manet|Maneta]] i [[Paul Cézanne|Cézannea]] te svojim brzim potezom i mračnim temama sugerirao početak [[ekspresionizam|ekspresionizma]] u Hrvatskoj.
 
== Početak stvaralaštva ==
 
Miroslav Kraljević rođen je 14. prosinca 1885. godine u [[Gospić|Gospiću]]u, u plemićkoj obitelji bosanskog podrijetla. Većinu je svoga djetinjstva proveo na relaciji [[Zagreb|Zagreb]] - [[Požega|Požega]], gdje mu je djed obnašao dužnost predsjednika županijskog sudbenog stola. Već je od malih nogu u bliskom doticaju sa slikarstvom, na obiteljske večere kod strica Toše dolaze veliki umjetnici poput [[Celestin Medović|Celestina Medovića]] i [[Oton Iveković|Otona Ivekovića]]. Od rane je mladosti Kraljević bilježio svijet oko sebe, isprva crtajući olovkom i akvarelom, a kasnije je počeo i slikati.
 
Godine 1904. preselio je u Beč kod tete Juliette. U [[Beč|Beču]]u upisuje studij prava, no paralelno pohađa i privatnu slikarsku školu prof. Fischoffa. Godine 1905. sestra mu umire od tuberkuloze koju je naslijedila od majke, a ta će teška bolest uskoro početi mučiti i samog Kraljevića.
 
[[Datoteka:1912, Miroslav Kraljevic, Bonvivant.jpg|mini|lijevo|<center>''Bonvivant'', [[1912.]], ulje na platnu, [[Moderna galerija]], [[Zagreb]].<center>]]
Redak 30:
== Akademija i Minhenski krug ==
 
1906. završava studij u Beču i odlazi u [[München|München]], gdje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Dodijeljen je klasi profesora Huga von Habermanna u kojoj su već bili Josip Račić i Vladimir Becić. [[Oskar Herman]], koji se također pripisuje Münchenskom krugu, bio je u klasi prof. Rauppa. Habermannova je klasa prozvana "die kroatische Schule" (hrvatska škola), zbog specifičnog izražaja kakav je bio bliži Leiblu i modernim pariškim strujanjima, nego suvremenim strujanjima na minhenskoj akademiji.
 
Mnogi domaći kritičari ističu utjecaj starih majstora na Kraljevićevo slikarstvo, posebice onih koje je gledao i kopirao tijekom školovanja u Münchenu. Tako su na njegov stil utjecali veliki španjolski majstori poput [[Goya|Goye]] i [[Diego Velázquez|Velasqueza]], čije će slikarstvo upoznati i preko njihova utjecaja na impresioniste tijekom svoga boravka u Parizu. Neki kritičari kao bitnog čimbenika spominju i raskošne prizore i bogati kolorit flamanskoga slikara Jacoba Jordaensa, čije je radove Kraljević mogao vidjeti u Staroj Pinakoteci u Münchenu.
Redak 38:
Nakon povratka u Hrvatsku, 1910. godine u Požegi slika jedno od svojih najvećih djela, ''Autoportret sa psom'', na kojem prikazuje sebe i svog omiljenog ljubimca, psa Pašu. Slika je sljedeće godine izložena na izložbi ''Hrvatskog društva umjetnosti'', a za nju je nagrađen stipendijom Odjela za bogoštovlje i nastavu. Ta mu je stipendija omogućila nastavak školovanja u Parizu.
 
Kraljević se u Parizu upisuje na akademiju ''Le Grande Chaumière'', no ubrzo je napušta. U svom atelieru na [[Montparnasse|Montparnasseu]]u počinje svoju posljednju i najplodniju fazu stvaralaštva. Zapošljava se u reviji Panurge, koja objavljuje njegove brojne crteže. Te crteže znalci uspoređuju s opusom Aubreya Beardsleya ili Constantina Guysa kojega je veoma cijenio i pjesnik [[Charles Baudelaire|Charles Baudelaire]]. Panurge je po svojoj tematici pripadao zabavnoj kronici svakodnevnog pariškog života. Stil crtača koji su za njega radili bio je daleko od suvremenih avangardnih strujanja pa je tako i Kraljević stvarao više pod utjecajem Maneta i [[James McNeill Whistler<!--mislim da je ovaj-->|Whistlera]], nego li [[Picasso|Picassa]] i [[Georges Braque|Braquea]]. Dendizam, kao jedna od tema što su se stalno provlačile po stranicama Panurgea, nije zaobišao ni Kraljevića. Vrlo je pazio na svoj izgled i uvijek se trudio isticati svojim odijevanjem pa ne čudi kako je upravo on autor jedinog portreta dendija u hrvatskom slikarstvu - onog Arsena Masovčića pod nazivom ''Bonvivant''.
 
Osim kao zaposlenik Panurgea, Kraljević je i većinu svog slobodnog vremena provodio crtajući. Crteže stvara na licu mjesta, a inspiracija su mu prizori iz javnih kuća, barova, kazališta, cirkusa i kavana. Većina njegovih crteža bila je erotskog karaktera te ne čudi što je prikaz žene u njegovu opusu imao posebnu ulogu. On je stvorio poseban prikaz tzv. demonske, fatalne žene, kakvu možemo vidjeti primjerice kod Beardsleya. Fasciniraju ga i pokreti tijela, koje prikazuje neobično živo pa je tako često skicirao plesače iz popularne trupe Sergeja Djagiljeva.
 
== Prva samostalna izložba i smrt ==
Redak 52:
== Utjecaj ==
 
Iako je stilski vrlo teško precizno odrediti utjecaje na Kraljevićevo slikarstvo, on sigurno predstavlja poveznicu između suvremenih pariških strujanja na početku 20. stoljeća i rađanja hrvatske moderne. On se doduše nije priklonio pariškoj [[avangarda|avangardi]], već se radije svrstao uz tzv. ''Nezavisne'', grupu autora koji se u svom stvaralaštvu ne okreću budućnosti, već se inspiriraju prošlošću (uzori su im Manet, [[Gustave Courbet|Courbet]], [[Daumier|Daumier]], itd.). Njihova opsjednutost Manetom zarazila je i Kraljevića, koji je njegovu specifičnu crnu boju (njemu posebno blisku zbog iščekivanja skore smrti) i tzv. kavansku ikonografiju unio u suvremena hrvatska strujanja. Svojim brzopoteznim slikarstvom i snažnim koloritom (u stilu Cézannea) te prikazima noćnog života (poput Maneta i [[Degas|Degasa]]a) Kraljević je snažno utjecao na novu generaciju umjetnika u Hrvatskoj. Njegove će slike među prvima vidjeti pripadnici tzv. Praške četvorice, koji upravo na tragu Kraljevićeva stvaralaštva pokreću hrvatski [[ekspresionizam|ekspresionizam]].
 
Na radu Miroslava Kraljevića doktorirao je svestrani hrvatski kulturni djelatnik iz Osijeka [[Pavle Blažek]].<ref name="essekeri">[http://essekeri.hr/blazek-pavle.html Essekeri.hr] ''Pavle Blažek'' (pristupljeno 18. veljače 2018.)</ref>
Redak 89:
== Literatura ==
 
Horvat Pintarić, Vera. ''Miroslav Kraljević'', Zagreb: Globus, 1985. {{ISBN |86-343-0095-1}}
 
== Vanjske poveznice ==