Moralni relativizam: Razlika između inačica

m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (uklonjena kategorija Etički pojmovi; dodana kategorija Moral uz pomoć dodatka HotCat)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
'''Moralni relativizam''' je [[Filozofija|filozofsko]] shvaćanje o [[moral]]nim prosudbama različitih [[ljudi]] i [[kultura]].
 
Postoji više vrsta moralnog relativizma. Opisni moralni relativizam govori o tome, da se ljudi ne slažu o tome što je moralno; meta-etički moralni relativizam smatra, da u takvim nesporazumima, nitko nije objektivno u pravu ili u krivu, a normativni moralni relativizam smatra da zato što nitko nije u pravu ili u krivu, trebamo tolerirati [[ponašanje]] drugih, čak i kada se ne slažemo o moralnosti toga.
 
Nisu svi opisni [[relativizam|relativisti]] prihvatili meta-etički relativizam, i, štoviše, nisu svi meta-etički relativisti prihvatili normativni relativizam. [[Richard Rorty]], primjerice, tvrdi da relativistički [[filozof]]i vjeruju "da su razlozi za odabir između tih mišljenja manje [[algoritam]]ski nego što se misli", ali ne i da je bilo koje vjerovanje jednako vrijedno kao i svako drugo.<ref> Rorty, Richard (1982). Consequences of Pragmatism. Minneapolis: University of Minnesota Press. {{ISBN |0-8166-1064-9}}.</ref>
 
O moralnom relativizmu raspravlja se već tisućama godina, od [[Stara Grčka|antičke Grčke]] i [[Indija|Indije]] pa do današnjih dana, u različitim područjima, uključujući filozofiju, [[znanost]] i [[religija|religiju]].
 
Među najvećim protivnicima moralnog relativizma je [[kršćanstvo]]. [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] kritizirao je moralni relativizam posebice u [[enciklika|enciklici]] "[[Veritatis Splendor]]", u kojoj tvrdi, da doista postoje apsolutne [[istina|istine]] dostupne svim [[osoba]]ma. Suprotno filozofiji moralnog relativizma, enciklika inzistira da je moralni zakon univerzalan za ljude različitih kultura, te je u stvari ukorijenjen u ljudskom stanju. Papa Ivan Pavao II. smatra, da bez obzira koliko je netko odvojen od [[Bog]]a, "u dubini svoga srca uvijek ostaje čežnja za apsolutnom istinom i [[žeđ]] da se postigne puno znanje o tome." Smatra, da sjaj istine "blista duboko unutar ljudskog duha."<ref>http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_06081993_veritatis-splendor_en.html Preuzeto 10. ožujka 2013.</ref>
 
[[Papa]] [[Benedikt XVI.]] smatrao je diktaturu relativizma kao jedan od glavnih izazova za [[Katolička Crkva|Crkvu]] i [[čovječanstvo]]. Riječ je o sukobu između dvaju pogleda na [[svijet]]: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenjivih vrjednota, koje je Bog upisao u ljudsku narav, te onoga koji drži da ne postoji ništa čvrsto i trajno, nego da je sve relativno s obzirom na [[vrijeme]], mjesta i okolnosti. Ako ne postoje apsolutne vrjednote i objektivna prava, ljudski se [[život]] svodi na grozničavu potragu za [[užitak|užitcima]] te na egoistično zadovoljavanje [[instinkt|instinkata]] i subjektivnih "potreba", prozvanih nova "prava". [[Volja]] za moći pojedinca i skupina postaje jedini [[zakon]] društva te se uspostavlja, kako tvrdi Benedikt XVI., "diktatura relativizma koji ništa ne priznaje kao konačno i koji kao posljednje mjerilo ostavlja samo vlastiti ja i svoje želje".<ref>http://verbum.hr/knjige/diktatura-relativizma-145/ Preuzeto 10. ožujka 2013.</ref> Ono što Papa na poseban način želi istaknuti je to, da relativizam nije više samo jedan lokalni problem ili možda jedan parcijalni problem koji se tiče samo jednoga segmenta, jednoga dijela [[život]]a, nego naprotiv, da je relativizam suvremenoga svijeta jedan problem koji je zahvatio sve pore života, sve situacije.<ref>http://www.djos.hr/site/index.php?option=com_content&view=article&id=581:tribina-qpapa-benedikt-xvi-o-istini-i-diktaturi-relativizmaq&catid=34:vijesti&Itemid=80 Preuzeto 21. veljače 2013.</ref> Papa predlaže: "Mi vjernici, Crkva, posjedujemo živu [[istina|istinu]], utjelovljenu Istinu Isusa Krista. Tko se s njim susreće nema razloga onda uopće razmišljati o relativističkoj postavci i poimanju, nego dapače, zna da smo pozvani navješćivati kako bismo drugima otkrili puninu istine i onda dali radost života i tako društvo i u [[politika|politici]], [[filozofija|filozofiji]], [[znanost]]i, [[ekonomija|ekonomiji]], u svim drugim segmentima, i u [[moral]]u, osposobili ovim novim dahom Kristovim da društvo može živjeti istinsku puninu [[radost]]i i života koje je donio Gospodin Isus.<ref>http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=132247 Preuzeto 21. veljače 2013.</ref>
19.624

uređivanja