Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 19:
Šume [[Hrast crnika|hrasta crnike]] zauzimaju uski obalni pojas [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], od južne i jugozapadne obale [[Istra|Istre]], preko [[Lošinj]]a, južnih dijelova [[Cres]]a, [[Rab]]a i [[Pag]]a, i kopnom od [[Zadar|Zadra]] do [[Prevlaka|Prevlake]], te većinu južnojadranskih otoka. U sjevernom dijelu uz hrast crniku raste i [[crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), koji južno od Splita počinje izostajati.
Šuma hrasta crnike je najstabilniji [[ekosustav]]a Sredozemlja. Biljne vrste koje ga grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće koje je često presvučeno tankom [[Vosak|voštanom]] prevlakom, ima višeslojnu [[Epiderma|epidermu]], sitne uvučene [[puči]], a često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode. U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom [[Mikroklima|mikroklimom]] koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane gustim sklopom krošanja, a koja je trajna
Ovaj tip šume, za razliku od šuma alepskog bora, razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim [[crvenica]]ma, ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti. Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na [[Klima|klimu]], [[Hidrologija|hidrološke]] prilike, [[Tlo|stvaranje tla]] i sprečavanje [[Erozija|erozije]].
Redak 33:
Krajnji degradacijski stadij na području crnikove šume je [[Kamenjar|kamenjara]]. Nastaje zbog snažne erozije nakon uništenja šuma, utjecaja vjetrova, ljetne suše, intenzivne ispaše i požara. Velike kamenjarske površine razvijene su na otoku Pagu, [[Kornati|Kornatima]], [[Goli otok|Golom otoku]] i na mnogim drugim mjestima. Tlo na kojem se razvija izuzetno je plitko i skeletno, s mnogo pokretnog i nepokretnog kamenja. Čine ga mediteranske [[Crvenica|crvenice]] ili smeđa [[Kalcijev karbonat|karbonatna]] tla. Kamenjare se koriste kao [[Pašnjak|pašnjaci]]. Prestankom ispaše zaraštavaju u [[Šibljak|šibljake]] u kojima se s godinama sve učestalije počinju pojavljivati drvenaste vrste. Vrste koje rastu na kamenjarama također imaju veliku količinu eteričnih ulja, često su prekrivene dlakama, ljepljive su i imaju [[Trn|trnove]] kako bi se obranile od životinja koje ih pasu i brste. Najčešće vrste u kamenjarama su [[ljekovita kadulja]] (''[[Salvia officinalis]]''), [[sredozemno smilje]] (''[[Helichrysum italicum]]''), [[mekinjak]] (''[[Drypis spinosa]]''), [[bijeli dubačac]] (''[[Teucrium polium]]''), [[primorski vrisak]] (''[[Satureja montana]]''), [[kovilje]] (''[[Stipa eriocaulis]]'') i dr.
Za duge ljetne suše dolazi do gotovo potpunog prekida vegetacije. Kamenjare ponovno oživljavaju nakon prvih jesenjih kiša. Kako su zime blage, život se odvija i zimi, a vrlo intenzivno nastavlja u proljeće, kada mnoge površine kamenjara izgledaju poput cvjetne livade. Vrstama su bogatije submediteranske kamenjare, na kojima ima više tla. Kamenjare su značajne za [[pčelarstvo]]
== Šume bijelog graba i hrasta medunca (submediteranska zona) ==
| |||