Nan Madol: razlika između inačica

'''Nan Madol''' je [[Arheologija|arheološki]] lokalitet koji se nalazi na [[Karolinsko otočje|Karolinskom otočju]] (državica Pohnpeiju koja je dio [[Savezne Države Mikronezije]]) u zapadnom [[Tihi ocean|Tihom oceanu]], u [[Mikronezija|Mikroneziji]]. Do 1628. godine Nan Madol je bio glavni grad otočke dinastije [[Saudeleur]]<ref name=WA/>. Ime ''Nan Madol'' znači „međuprostor”, što se odnosi na mrežu vodenih kanala koji prekrivaju ruševine. Prema Gene Ashbyju originalni naziv naselja je bio '''Soun Nan-ling''' („Nebeski greben”)<ref>Gene Ashby, ''Pohnpei, An Island Argosy'', Rainy Day Pr West, 1987. {{ISBN |0-931742-14-5}}; {{ISBN |978-0-931742-14-9}}</ref>, pa se često naziva i [[Venecija istoka|Venecijom od Tihog oceana]].

Grad se sastoji od niza malih umjetnih otoka koji su međusobno povezani mrežom vodenih kanala. Središte lokaliteta zatvaraju kameni zidovi od oko 1,5 &nbsp;km dužine i 0,5 &nbsp;km širine, s gotovo stotinu umjetnih otočića-platformi ispunjenih kamenjem i koraljima između plimnih kanala<ref name=WA>William Ayres, [http://www.uoregon.edu/~wsayres/pohnpei/NanMadol.html Nan Madol, Madolenihmw, Pohnpei] Department of Anthropology University Of Oregon {{eng oznaka}} Pristupljeno 18. kolovoza 2016.</ref>. Dimenzije njezinih građevina, njihova tehnička sofisticiranost i koncentracija [[megalit]]skih konstrukcija svjedoče o složenim društvenim i religijskim običajima otočkih društava iz tog razdoblja<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1503 Nan Madol: Ceremonial Centre of Eastern Micronesia] na službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Pristupljeno 18. kolovoza 2016.</ref>. Zbog toga je obredno središte Nan Madola upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji]] 2016. godine, a na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]] je dospio odmah zbog stalnih prijetnji lokalitetu vodenim strujama i nekontroliranim rastom [[mangrova]] koje potkopavaju postojeće građevine.

Nan Madol se nalazi između glavnog otoka i otoka Temwen; ovo područje je stoljećima prije bilo poprište ljudske aktivnosti. Ali tek se od 8. ili 9. stoljeća počeli graditi umjetni otoci megalitske gradnje, a tek se od 12. ili 13. stoljeća povezuje sa legendarnom dinastijom Saudeleur (prema predaji - strani vladari došljaci). Nan Madol je bila obredno i političko središte ove dinastije koja je od 12. st. do 1628. god. vladala kraljevstvom s oko 25.000 ljudi na otoku Pohnpei<ref name=WA/>.

Pohnpeijanska legenda kaže kako su Nan Madol izgradili čarobnjaci blizanci Olisihpa i Olosohpa s mitološkog Zapadnog Kataua (ili Kanamwaysoja). Dva brata su stigla u velikom kanu u potrazi za mjestom za postavljanje [[žrtvenik]]a u čast boga poljoprivrede, Nahnisohn Sahpwua. Nakon nekoliko neuspjeha uspjeli su postaviti oltar blizu otoka Temwen. Prema tradiciji, braća su prenosila kamene blokove s magičnim moćima putem zraka uz pomoć letećeg zmaja. Kada je Olisihpa umro od starosti, Olosohpa je oženio lokalnu djevojku i postao je predak dinastije Saudeleur koja je imala 12 generacija. Što se u konačnici dogodilo s mitološkom dinastijom Saudeleur nije poznato. Legende govore o napadu olujnog boga, a ostali vjeruju kako su dinastiju uništili ratnici s jugoistoka, s otoka Kosrae. Bili su to ratnici na čelu s mitskim kraljem Isokelekelom, koji je također vladao iz Nan Madola, ali su njegovi nasljednici napustili naselje. Isokelek je započeo razdoblje Nahnmwarki (plemićke poglavice) i današnje poglavice Pohnpeija vjeruju da su njegovi potomci<ref>Tom Panholzer, Mauricio Rufino, [http://books.google.com/books?id=h2EWUggiuQIC Place Names of Pohnpei Island: Including And (Ant) and Pakin Atolls], Bess Press, 2003. str. xiii, 21., 22., 25., 38., 48., 56., 63., 71., 72., 74. i 104. {{ISBN |1-57306-166-2}}</ref>.

Arheološki lokalitet obuhvaća površinu od preko 18 kvadratnih kilometara i uključuje kamenu arhitekturu na koraljnom grebenu otoka Temwen, mnogo umjetnih otoka, te u blizini obale otoka Pohnpei. Saom naselje sa svojim poznatim [[suhozid]]om proteže se oko 1,5 &nbsp;km u dužinu i 0,5 &nbsp;km u širinu i sastoji se od gotovo 100 umjetnih otočića, koji su formirani popunjavanjem koraljne platforme, ostavljajući između njih široke i plitke kanale za promet brodovima. Datiranje ugljikom pokazuje da se Nan Madol počeo graditi oko 1.200 godina prije Krista, a ljudi su možda ovdje živjeli već oko 200 godina prije Krista<ref name=DZS>''Ohranjeni zakladi človeštva'', DZS, 1997., str. 230.-231. {{sl icon}} Pristupljeno 19. kolovoza 2016.</ref>. U izgradnji su koristili crni bazalt koji se skupljao s otoka Pohnpeija bez lomljenja. Izgradnja naselja je vjerojatno trajala 300 godina<ref name=DZS/>. Otočići su kvadratnog oblika, a na sjeveroistočnom području grada je bilo posebno mjesto s grobovima na 58 otočića. Neki otoci su bili namijenjeni za određene aktivnosti kao što su: pripremanje hrane, izgradnja kanua, proizvodnja kokosovog ulja i dr. Umjetni otoci su duž obale imali zidove koji su dosezali 5,5-9,1 metara visine. Grad nije imao izvor pitke vode ili hrane koje su morali prikupljati zajedničkim plovilima s glavnog otoka<ref>William N. Morgan, ''[http://books.google.com/books?id=B3Z-aH7govUC Prehistoric Architecture in Micronesia]'', 1988., University of Texas Press, str. 60., 63., 76. i 85. {{ISBN |0-292-76506-1}}</ref>.

Prema Davidu Hatcher Childressu iz 1991. god., postoji vjerovanje da je Nan Madol povezan s izgubljenim kontinentom [[Lemurija|Lemurijom]]<ref>David Hatcher Childress, ''Lost Cities of Ancient Lemuria & the Pacific'', 1991., {{ISBN |0-932813-04-6}}</ref>.

Art Bell i Whitley Strieber, koji su pretpostavili kako će [[globalno zagrijavanje]] potaknuti katastrofalne promjene klime još 1999. god., tvrde da je Nan Madol tehnološki zahtjevne konstrukcije što predmnijeva veoma napredno društvo. Kako tada nije postojalo takvo društvo, oni tvrde da je naselje najvjerojatnije uništila iznenadna dramatična klimatska promjena<ref>Art Bell i Whitley Strieber, ''The Coming Global Superstorm'', 1999., {{ISBN |0-671-04190-8}}</ref>.