Naočale: razlika između inačica

'''Naočale''' (razgovorno '''očale'''; prema [[Talijanski jezik|tal]]. ''occhiali'') su pomagalo za ispravljanje nepravilnosti [[vid]]a ili za [[Zaštita na radu|zaštitu]] [[ljudsko oko|očiju]]. Sastoje se od okvira u koji su uložene naočalne [[optička leća|optičke leće]] ili zaštitna stakla. One mogu biti [[Sabirna leća|sabirne ili konveksne]] (plus-leće), za ispravljanje [[dalekovidnost]]i i [[starovidnost]]i, [[Rastresna leća|rastresne ili konkavne]] (minus-leće), za ispravljanje kratkovidnosti, cilindrične leće, za ispravljanje [[Astigmatizam (optika)|astigmatizma]], [[Prizma (optika)|prizmatične]] leće kod škiljenja. Ako u nepravilnosti vida postoji razlika između vida u daljinu i onoga za blizinu, mogu se propisati leće s dva ili više [[žarište|žarišta]] (bifokalne, multifokalne). Naočalne se leće izrađuju od [[staklo|stakla]] ili [[plastika|plastike]]; potonje su lakše, ali podložnije mehaničkim oštećenjima. Naočale služe i kao zaštita očiju od vjetra, prašine, stranih tijela, štetnih plinova, jetkih tekućina, zaraznoga materijala i drugo. Za zaštitu očiju od prejake svjetlosti, ultraljubičastih i infracrvenih zraka koriste se naočale s obojenim staklima. I dioptrijske naočale mogu se zasjeniti [[Metalizacija|metalizacijom]] ili uporabom fotosenzibilnih stakala, koja mijenjaju [[jakost]] (intenzitet) zatamnjenja prema okolnoj svjetlosti. <ref> '''naočale''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42911] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

Naočale su optičke leće koje se postavljaju pred oči da bi se kod slabih očiju postigla potrebna oštrina vida. Kod kratkovidnih očiju slika predmeta koji se nalazi na daljini od 250 [[milimetar]]a, pada ispred [[Mrežnica (oko)|mrežnice]]. Da bi slika pala na mrežnicu, kratkovidni ljudi primaknu predmet koji gledaju bliže oku, jer što je predmet bliže oku, slika je dalje. Da bi se ta pogreška ispravila, kratkovidni ljudi nose naočari s [[Rastresna leća|rastresnim ili konkavnim (udubljenim) lećama]]. Kod dalekovidnih očiju je obratno, to jest slika predmeta pada iza mrežnice. Ljudi takvih očiju odmaknu pri čitanju knjigu daleko od očiju. Za ispravku takve pogreške služe [[Sabirna leća|sabirne ili konveksne (ispupćene) leće]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

Naočale su [[Oko|očno]] pomagalo koje ispravljaju [[Vid|poremećaje vida]] kao što su [[kratkovidnost]] (miopija), [[dalekovidnost]] (hiperopija) ili [[astigmatizam]] (refrakcijska vidna anomalija, ametropija uvjetovana razlikama u zaobljenosti refraktornih površina, a njezina je posljedica loše [[fokus|fokusiranje]]iranje slike na [[mrežnica (oko)|mrežnici]] ) &ndash; naočale za [[Vid|vid]], zaštitu očiju pri radu &ndash; zaštitne naočale ili zaštitu od [[Ultraljubičasto zračenje|UV zračenja]] &ndash; sunačane naočale. Moderne naočale izrađene su od raznih tipova [[Kovine|kovina]] ili [[Plastika|plastike]]. [[Leća (optika)|Leće]] su napravljene od [[Staklo|stakla]] ili [[Plastika|plastike]]. Jakost [[Leća (optika)|leća]] u [[Dioptrija|dioptrijamadioptrija]]ma propisuje [[Liječnik|liječnik]] [[Oftalmologija|oftalmolog]]. Prije samog izuma naočala ljudi su koristili brušena stakla za korekciju vida. Najpoznatiji primjer iz povijesti je [[Rimsko Carstvo|rimski car]] [[Neron]] koji je uz pomoć takvog stakla gledao [[Gladijatori|gladijatorske igre]].

Prve naočale izradio je [[Salvino D'Armate ]] [[1284.]] godine u [[Italija|Italiji]].

CR-39 leće su najčešće korištene plastične leće, zbog niske cijene, velike otpornosti na ogrebotine i male transparentnosti za ultraljubičasto i infracrveno zračenje. Polikarbonatne i Trivex leće su najlakše i teško se razmrskaju, tako da najbolje štite od udaraca, iako optičke karakteristike nisu tako dobre i imaju mali Abbe broj (31).

Oko 1284. u Italiji, Salvino D'Armate je dobio priznanje za izum prvih nosivih naočala. No, najraniji slikovni dokaz korištenja naočala je portret kardinala Hugh de Provencea koji čita rukopis, a naslikao ga je Tomaso da Modena [[1352.]] godine.<ref>James, Peter i Thorpe, Nick, Drevni izumi, 1. izd, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007., {{ISBN |978-953-14-0040-4}}, str. 289.-291.</ref> Drugi rani primjerak je prikaz naočala pronađen u Sjevernim Alpama, u crkvi u Bad Wildungenu u Njemačkoj 1403.

Zaštitne naočale obično su izrađene od plastičnih leća otpornih na lomljenje, kako bi zaštitile oči od letećih čestica. Iako se zaštitne mogu izraditi od različitih materijala, različite otpornosti, standardi određuju da bi na najtanjim dijelovima trebale biti debele najmanje 1 &nbsp;mm, nezavisno o materijalu. Zaštitne naočale razlikuju se po stupnju zaštite kojeg pružaju. Na primjer, one korištene u medicini trebaju zaštititi oči od prskanja krvi, dok one koje se koriste u tvornicama imaju čvršće leće i jači okvir, s dodatnim štitnicima na potpornim mjestima. Leće za zaštitne naočale također mogu imati korektivnu moć.

Američki nacionalni institut za standarde je postavio standard za zaštitne naočale ANSI Z87.1, a slični standardi su postavljeni i drugdje.