Razlika između inačica stranice »Nizozemska Istočnoindijska kompanija«

m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
===Preduvjeti===
[[Datoteka:VOC.svg|okvir|[[Žig]] kompanije]]
Krajem [[15. stoljeće|15. stoljeća]] prvi [[portugal]]ski brodovi obišli su [[Rt dobre nade]] i stigli do Indonezije. Tek monopol koji su nakon toga položili Portugalci na trgovinu [[začin]]ima, doveo je do udruživanja devet nizozemskih trgovaca. Oni su 1595. (do 1597.) poslali flotu brodova vođenu [[Cornelis Houtman|Cornelisom Houtmanom]], koja je, slijedeći put kojim je [[Jan Huyghen van Linschoten]] 1583. stigao do [[Goa|Goe]], doplovila do Azije. Ekspedicija ovog saveza (''Compagnie van Verre'' (Amsterdam)) privukla je pažnju drugih nizozemskih trgovaca na nove mogućnosti. 1600. udružila su se amsterdamska trgovačka društva u ''Geünieerde Amsterdamse Oostindische Compagnie'' kojem je amsterdamski gradonačelnik izdao pravo na trgovinski monopol za Aziju.
 
Kao reakciju na koncentraciju moći u Amsterdamu, sad su se slična udruženja sklopila i u provinciji [[Zeeland]], kao i u gradovima [[Hoorn]], [[Delft]] i [[Enkhuizen]]. Tek rat za nezavisnost Nizozemske ([[Osamdesetogodišnji rat]]) sa [[Španjolska|Španjolskom]] i dobit ostvarena zaplijenom brodskog tereta portugalskih brodova učinila je nezaobilaznim međusobno udruživanje ovih malih i samostalno bespomoćnih saveza. Izvršene su pripreme, a u odnosu na suzdržljivost Zeelandskih kompanija inetvenirale su viđene osobe, tako da je 20. ožujka 1602. mogla biti osnovana [[federacija|federalno]] strukturirana Nizozemska Istočnoindijska kompanija.
Tako je predsjedništvo donijelo odluku (prvu u povijesti) da se financiranje kompanije provede izdavanjem [[dionica]]. Dok je ranije financiranje kompanije imalo srednjoročno obilježje i odgovaralo je [[obveznica]]ma koje su se odnosile na brodski teret, dioničari su ostajali vezani za ulaganje u VOC deset godina. Nakon [[kamata|ukamaćene]] isplate 1612. godine, dioničarima je bilo ponuđeno da upišu dionice za idućih deset godina. Isplaćivana je i [[dividenda]], ali dioničari nisu imali pravo suodlučivanja u upravljanju kompanijom. To se nije promijenilo niti nakon 1622./23. kad su prava kompanije produljena za novih 20 godina.
 
Brzi uspon kompanije i uspješnost u provođenju monopola bila je prije svega rezultat njene ovako dobivene financijske snage. Tako je mogla financirati opširne vojne operacije u azijskom prostoru koje su joj osigurale provođenje monopola prije svega u trgovini [[začin]]ima. Uz to, provođenje monopola omogućilo je i dolazak drugih azijskih roba u Nizozemsku, kao na primjer kineskog [[porculan]]a. Nakon osvajanja [[Bandski otoci|Bandskih otoka]] (skupina u [[Molučki otoci|Molučkim otocima]]), u monopol su uključeni i [[muškatni oraščić]]i i cvijet, a kasnije i [[klinčić]]i. Nakon što su s [[Cejlon]]a protjerali Portugalce, trgovina se širi i na [[cimet]].
 
===Uspon i procvat===
[[Datoteka:Van Keulen-Nieuwe Pascaert van Oost Indien-1680-1735-2.jpg|mini|Posjedi VOCa]]
Radi osiguranja trgovinskih putova, 1619. u osvojenoj Jayakarti (danas Jakarta) osnovan je utvrđeni grad [[Batavia]]. Već od 1611. godine u Jayakarti je postojala trgovinska ispostava VOCa. 1641. godine VOC osvaja do tada [[portugal]]sku Malakku. 1652. slijedi gradnja VOCove brodske postaje na Rtu dobre nade, 1659. osvajaju [[Palembang]] ([[Sumatra|južna Sumatra]]), a 1661. prisiljavaju Makassar (južni Sulawesi) da protjeraju Portugalce koji su se nakon pada Malakke sklonili u taj grad.
 
Kao jedino trgovačko društvo u [[Inije|Indijama]], VOC je u razdoblju 1635. do 1690. godine ostvarivao profit u prekomorskoj trgovini. Nakon toga (pa sve do 18. stoljeća), neprekidno raste udio u prihodima kompanije trgovina unutar Azije. K tomu dolazi i trgovina s Japanom, koja se od 1639. odvija još samo u organizaciji kompanije. Tijekom 17. stoljeća VOC već počinje i sa sekundarnim novčarskim poslovima. Visoka zarada omogućila im je, da u Aziji povoljno kupljeno [[srebro]] dalje s veliko dobiti prodaju ili direktno u Europi, ili europskim trgovcima koji su trgovali u Aziji i tim srebrom morali VOCu plaćati tekstil i začine (prije svega [[biber]]).
 
Krajem 1660ih vlada u Batanu (zapadna Java) osniva domaće trgovinsko udruženje ''Bantenese Company'', kao [[konkurencija|konkurenciju]] VOCu. Banteneška kompanija vrlo brzo direktno trguje s [[Meka|Mekom]], [[Gujarat]]om (sjeverozapadna Indija), [[Koromandelska obala|Koromandelskom obalom]] (južna Indija), [[Bengal]]om, [[Siam]]om, [[Kambodža|Kambodžom]], [[Tajvan]]om i Japanom, i privlači u Banten trgovinska zastupstva [[Engleska|Engleske]], Nizozemske, Francuske, [[Danska|Danske]], Portugala i [[Kina|Kine]]. U ratnim obračunima između sultana ''Agenga'' (1626. - 1692.) i njegovog sina i nasljednika sultana ''Haji'', sin traži pomoć od VOCa, a Voc, kao protuuslugu traži izbacivanje svih stranaca iz Bantana, prepuštanje monopola za trgovinu biberom VOCu, i dozvolu za uspostavljanje garnizona, Fort Speelwijk. Nakon toga, gospodarski i politički značaj Sultanata neprekidno opada, sve do raspada u 19. stoljeću.
 
===Slom VOCa===
Unutar kompanije je od samog početka vladala [[korupcija]] i mentalitet samoposluživanja, prije svega u vrhovima trgovinskih zastupstava koji su Amsterdamsku (i Middelburšku) matičnu kuću stajali velikog dijela dobiti. Velike udaljenosti, pravno slobodan prostor (iz nizozemskog kuta gledanja) istočnoindijskih područja, osobine koje je, pored porijekla, trebalo imati vodeće osoblje (instinkt za moć, prodornost, no ne i čestitost), pogodovalo je takvom razvoju.
 
No kritično s dobiti postaje tek s razvojem vanjskopolitičkih događanja. Tijekom 18. stoljeća rastu rizici prekomorske trgovine, pa time i troškovi upravljanja VOCom do mjere, da su nastali gubitci koji su morali biti pokrivani iz pričuve kompanije. Pored toga, otkriće [[kronometar|kronometra]] 1774. i time otvorena mogućnost određivanja [[zemljopisna dužina|zemljopisne dužine]] što je olakšalo [[navigacija|navigaciju]], imalo je za VOC ambivalentno značenje.
 
Kompanija koja je u vrijeme tri rata s Britanskim Imperijem preuzela na sebe riskantan pothvat plovidbe kroz [[Engleski kanal]] i ne samo uspješno to obavljala nego se uz to i razvila u najveće trgovinsko društvo na svijetu, počela se u vrijeme četvrtog rata 1780. - 1784. suočavati s velikim problemima. Brodovi na dolasku iz Azije nisu mogli uplovljavati u matične luke, pa stoga nije moglo biti niti aukcije pristigle robe. Pored toga, zbog godina u kojima je imala gubitke, kompanija gubi i kreditnu vjerodostojnost. No, sudbina VOCa zapečaćena je tek ulaskom [[Francuzi|Francuza]] u Nizozemsku.
 
Nakon nekih neuspjelih pokušaja da se kompanija oporavi, VOC se 1798., četiri godine prije dvjestote godine postojanja, raspušta. Njeno preostalo vlasništvo postaje imovina Nacije, a dugovi su proglašeni nacionalnim dugom.
 
==Literatura==
* Eberhard Schmitt (Hg.): Kaufleute als Kolonialherren. Die Handelswelt der Niederländer vom Kap der Guten Hoffnung bis Nagasaki 1600–1800 (''Trgovci kao kolonijalni gospodari. Trgovinski svijet Nizozemaca od Rta dobre nade do Nagasakija 1600.-1800.''); Bamberg 1988
* Gaastra, Femme S., The Dutch East India Company. Expansion and Decline; Leiden 2003
* Louisa Balk, Frans Van Dijk, D. J. Kortlang i drugi autori: The Archives of the Dutch East India Company (VOC) and the Local Institutions in Batavia (Jakarta). Brill, Leiden 2007, {{ISBN |978-90-04-16365-2}} (engl.)
 
==Poveznice==
19.624

uređivanja